Intervju

INTERVJU S MARLINOM MOOREOM

Životna priča bivšeg homoseksualca: ‘Zbog nedostatka očeve prisutnosti počeo sam tražiti pažnju drugih muškaraca. Tako je sve počelo…’ Katolički teolog Francis MacNutt u svojoj knjizi „Može li se homoseksualnost 'izliječiti'?“ donosi intervju s izliječenim homoseksualcem, Marlinom Mooreom, koji je vodila Norma Dearing. Saznajte kako je postao homoseksualac, te kako se je izliječio i obratio

Životna priča bivšeg homoseksualca 'Zbog nedostatka očeve prisutnosti počeo sam tražiti pažnju drugih muškaraca. Tako je sve počelo…'

Foto: Shutterstock


 

Marline, ispričajte nam ponešto o svojoj prošlosti i onome što Bog danas čini u vašem životu.

Drago mi je što sam ovdje i što mogu posvjedočiti. Homoseksualnost je važna tema, najvažnija tema danas, u Crkvi i u svijetu.

Bio sam tipičan homoseksualac, i to otkada pamtim. Moj je otac radio za CIA-u i često putovao, dok je majka bila doma s nama djecom. Tako da sam emocionalno, iako nam je otac pružao sve materijalno što nam je trebalo, osjećao patnju što oca nema doma. Veoma rano počeo sam tražiti muškarce i čeznuo za njihovim odobravanjem i priznanjem, jer mojeg oca nije nikada bilo. Vjerojatno u dobi od pet ili šest godina primijetio sam da me više privlače muškarci i dječaci nego žene i djevojčice. Tada još nisam znao što to znači i da trebam njihovo prihvaćanje, ali svakako sam tražio njihovu pozornost.

Nikad se nisam uklapao u školi. Iako sam čeznuo za blizinom svojih vršnjaka, nisam ju ostvario. Onda mi se je približio jedan muškarac i sprijateljio se sa mnom te me povezao s drugim muškarcima. Tako je sve počelo. Trebala mi je takva pozornost, koju nikada nisam primio od oca. Rano sam počeo sa seksualnim odnosima, negdje u devetoj godini. U dobi od petnaest godina počeo sam raditi u restoranu i tada sam duboko ušao u homoseksualni svijet i život. Jedan stariji muškarac postao je moj dobar prijatelj i polako me je zavodio, a ja sam mislio: „Vau, netko me uistinu voli.“

Dakle osjećali ste se drugačije i nepovezano s ostalom djecom. Htjeli ste mušku pozornost, koju niste dobili od oca.

Da. Mislim da svi mi u svojim životima tražimo pažnju. Svi želimo komu biti potrebni i važni. Kada toj prirodnoj potrebi dodam čudan osjećaj žudnje za muškim, a ne za ženskim društvom, onda se još više udaljavam od drugih ljudi. Kad su me ismijavali u školi, moji vršnjaci su mi dali do znanja da ne spadam među njih. Otad sam spoznao da su ta djeca vjerojatno bila više nesigurna u sebe nego ja; bila su ista poput mene. Svi smo osjećali isto: sram, strah, odbacivanje. A ja sam mislio da samo ja imam problema, da samo ja trebam nekoga. I kad se je pojavio muškarac koji mi je pružio svoje prijateljstvo, prihvatio sam ga i predao mu se.

Bio sam uvučen i homoseksualni život i to je trajalo desetak godina. Svi ti muškarci žele jedni druge jer nikada prije nisu osjetili takvu ljubav. I onda te dvije disfunkcionalne osobe privlače jedna drugu te se, premda to nije potpuno ispunjavajuće, prepuste tomu. Obojica osjećaju da nešto nije u redu, ali čini im se da je i to bolje nego ništa.

Marline, što je promijenilo vaš život? Kako ste se izvukli iz toga?

Ironično je da je osoba kojom se je Bog poslužio bila žena mojega najboljeg prijatelja. Pozvala me je na duhovnu obnovu u crkvu te sam pristao. Odgojen sam kao metodist i u meni je već bilo posijano sjeme razlikovanja dobra i zla. To mi je pomoglo. Plakao sam svake noći prije spavanja, mučilo me je to. I zato sam pošao s njom u crkvu na duhovnu obnovu. Nakon prve večeri došao sam i druge te odlučio slijediti Isusa.

Koliko vam je vremena trebalo da se izvučete iz homoseksualnog načina života?

Nije se to dogodilo odmah. Borio sam se godinama i godinama s time, a i ponovo se vratio tomu neko vrijeme. Bio je to dug put. Za mene je to poput alkoholizma; to je svakodnevna borba. Uvijek moram voditi duhovnu bitku.

Jeste li bili uvučeni u nešto što vam je otežavalo oslobođenje?

Jesam. U pornografiju. Bio sam veoma, veoma ovisan o pornografiji. Stalno sam mislio na to. Nisam mogao pogledati ljude a da ih ne doživim seksualno.

No Bog mi je prišapnuo jednostavan trik: da recitiram naglas Sveto pismo. Problem je bio u tome što sam se borio u sebi i to je bilo poput stolnog tenisa, prebacivanje loptice s dobrih na zle misli i obratno. Ali kad sam počeo govoriti naglas tekstove iz Svetog pisma, to mi je pomoglo. Kada govorimo, ne možemo misliti na nešto drugo. Tako da to može svakomu pomoći. Meni je to očistilo moje misli. (…)

Nastavak intervjua možete pročitati u knjizi „Može li se homoseksualnost ‘izliječiti’?“ autora Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Može li se homoseksualnost ‘izliječiti’?

Prečesto, osobito u crkvi, tema homoseksualnosti uzrokuje brojne nesporazume i rasprave.

Je li moguće u isto vrijeme vjerovati da homoseksualci nisu izabrali takav stil života, a ipak zadržati biblijski stav da je to ponašanje grešno?
Autor knjige, katolički teolog Francis MacNutt, kaže da je moguće te nastavlja: „Po mojem iskustvu, kao i mnogih drugih ljudi, moguće je izliječiti homoseksualnost po molitvi!”

Jasna i praktična, knjiga je namijenjena onima koji intuitivno, instinktivno osjećaju da je homoseksualna aktivnost pogrešna, ali ne žele biti označeni kao netrpeljivi ili oni koji su puni predrasuda već žele voljeti i biti suosjećajni. Homoseksualci koji žele promjenu vidjet će da karakteristična molitva donosi izvanredne rezultate.

Može li se homoseksualnost izliječiti

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 97
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh