Foto: Shutterstock

Ljubavi, tvoje tijelo nije stroj.

Ljudsko tijelo je nevjerojatno kompleksno i ne možeš ga gledati drugačije.

Rekao bih da tu zapravo pričamo o nečemu drugome, zar ne?

Bojiš se smrti. Bojiš se da ćeš se razboljeti i umrijeti.

To je tema o kojoj zapravo želiš pričati.

Tako se očajnički držiš za ono što zoveš životom, da te smrt beskonačno plaši.

Jako puno očekuješ od sebe i od svog života i pristupaš mu kao natjecanju.

Pristupaš životu tako da se uspoređuješ s drugima i na taj mu način dodaješ neku ljestvicu vrijednosti.

Živiš svoj život radi drugih, a ja bih htio da ga živiš radi Mene.

Jer sam te ja stvorio.

Kada bi svoj život živjela radi mene, ne bi se bojala bolesti i smrti, jer bi imala povjerenje u život.

Kada bi živjela radi mene, ne bi imala potrebu uspoređivati se s drugima, jer bi shvaćala da je svatko jednako vrijedan i važan.

Kada bi živjela radi mene, shvaćala bi da ne postoje nikakve ‘točke procjene’, do kojih moraš doći u svom životu da bi znala da nisi gora od ostalih.

Znala bi da se ne moraš nikome dokazivati i da je svaki ishod tvog života u redu, dokle god ima dobre namjere i sretnog srca.

Dakle, čak i da se razboliš, imaš svako pravo biti sretna.

Dok živiš za mene, sve je moguće.

Patricija Zubalić; Book.hr