Foto: Shutterstock

Sada već shvaćate da je počinjen strašan zločin. Sama srž kršćanstva umalo je ubijena, ali ostalo je u njoj još ponešto života. U prošlom stoljeću, doduše, bilo je naznaka velike obnove sile Duha Svetoga. Ali svejedno kršćanska praksa u većini današnjih crkava ne odražava autentičnu tradiciju prve Crkve. Što je još čudnije, neke od crkava najprivrženijih Pismu izgubile su bit onoga što je kršćanstvo. A toga nisu ni svjesne!

„Da bismo postali kao Isus, moramo iskusiti i svjedočiti plodove Duha“

A u čemu je zločin? U tome što je velik Božji dar, poslan da promijeni naše živote – „obećanje“, kako ga Luka naziva, Duh Sveti – uglavnom stavljen sa strane. I dalje vjerujemo u Duha Svetoga, a neke crkve slave i svetkovinu Duhova. Ali praktična strana života u Duhu itekako je zanemarena: kako primiti osobne Duhove, zajedno s karizmatskim darovima koje trebamo da bismo postali nova, proslavljena stvorenja.

Da bismo postali kao Isus, moramo iskusiti i svjedočiti plodove Duha, sve dok ne zavolimo ljude Isusovom ljubavlju, gledamo na stvarnost kao Isus i ne odražavamo u sebi sve ostale Isusove osobine, kao što su radost, mir i strpljivost. Da bismo to mogli, Isus nam daje karizmatske darove (od kojih su neki navedeni u Prvoj poslanici Korinćanima 12, kao što je ozdravljanje), koji nam pomažu da postanemo nova stvorenja i daju nam snagu da nadvladamo demonske sile i istjeramo zloduhe.

„Većina nas nikada nije naučila kako tražiti i dobiti krštenje u Duhu Svetome i darove Duha“

Kao što govori Pavao u Poslanici Rimljanima 7, ne možemo živjeti prema svojim idealima, koje Bog stavlja pred nas, nego činimo ono što mrzimo. Bez pomoći Duha, ne možemo živjeti kršćanski ideal u punini. Dvije tisuće godina povijesti pokazuje da kršćani uglavnom nisu mogli živjeti prema Božjim zapovijedima i voljeti druge na način kako je Bog volio nas.

Govorimo ono što je ispravno. Vjerujemo u ispravan nauk. Ali većina nas nikada nije naučila kako tražiti i dobiti krštenje u Duhu Svetome i darove Duha koji potom slijede. Ako je, prema proroštvu Ivana Krstitelja (koje je zapisano u sva četiri evanđelja), Isus onaj koji nas krsti Duhom, zašto onda toliko mnogo kršćana ne razumije pitanje: „Jesi li kršten u Duhu?“ I kako je moguće da, iako Pavao naglašava da trebamo karizmatske darove Duha da bismo gradili Crkvu, većina kršćana ne može pojmiti niti što znači pitanje: „Imaš li dar jezika?“

Međutim srce kršćanskog života – iskustvo snage Duha Svetoga – još uvijek ima bilo, ali je ono veoma slabo. Bog želi da živimo novi život u Duhu, živi zakon koji djeluje iznutra i pomaže nam da budemo slični Isusu, a ne stari zakon napisan na kamenu, koji djeluje izvana, obećavajući nam nagradu i prijeteći nam kaznom. Božja nazočnost u nama, koju nam daje Duh Sveti, mora nas preobraziti, dok nam karizme pomažu da pomognemo drugima da se preobraze.

Isus je podijelio s nama svoju božansku moć liječenja bolesnika. Prvo ju je dao Dvanaestorici, potom 72-jici, a na kraju, na Duhove, dao ju je svakomu tko želi vjerovati u njega

Pismo nas uči da ranjeno čovjekovo stanje u kojem se nalazimo traži Božju ozdravljujuću snagu, koja nadilazi sve ono što mi sami možemo postići. Vjerovanje u to da nam je potrebna Božja pomoć i snaga imanentno je hebrejskoj i kršćanskoj Bibliji, Staromu i Novomu zavjetu. (…) Da bi se ostvarila Božja slava, Isus je došao kao Spasitelj (što je njegov primarni naslov), u snazi Duha Svetoga, da nas oslobodi od grijeha, od utjecaja Zloga i od bolesti tijela i duše, koje nas pritišću i sprečavaju nas da se preobrazimo u nova stvorenja, za što nas je Bog stvorio.

Isus je podijelio s nama svoju božansku moć liječenja bolesnika. Prvo ju je dao Dvanaestorici, potom 72-jici, a na kraju, na Duhove, dao ju je svakomu tko želi vjerovati u njega. Glavno učenje o kojem govore Djela apostolska jest da je Bog opremio svoje prve sljedbenike istom opremom koju je imao Isus. Prvo su proglasili svima da je kraljevstvo Božje stiglo te da je među nama. Zatim su demonstrirali kraljevstvo Božje ozdravljajući bolesne i oslobađajući one koje su zarobili zli duhovi.

Bez zajedničke službe ozdravljanja i oslobađanja naše propovijedanje da je Božje kraljevstvo među nama i da je Sotonino kraljevstvo propalo, bilo bi šuplje i prazno. (…)

Iz knjige „Umalo ugašena milost“ autora Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.