Foto: Shutterstock

Prvo bih htjela reći nešto o drugom dijelu pitanja – Biblija malo spominje Mariju. A pobožnost prema njoj na prvi pogled uopće se ne spominje. Ključ je zapravo u načinu na koji se čita Biblija. Biblija se ne čita kao popis redaka, kao neki rječnik ili enciklopedija. Tko ju tako čita može upasti u onu zamku saduceja koji nisu vjerovali u uskrsnuće jer se ono ne spominje doslovno u Starom zavjetu. Isto tako, ako se traži doslovno spominjanje Marije – imenom ili pod nazivom majke Isusove, to zaista u usporedbi s ostatkom biblijskog teksta ispada malo. Ali kad se promotri kako su sami evanđelisti, sami apostoli a onda i njihovi nasljednici čitali Bibliju, dolazi se do drukčijeg zaključka. Oni su Isusa vidjeli u svemu, svaku riječ svojih Pisma znali su povezati s njime i objasniti svojoj braći na koji način On ispunjava sve što se je proreklo o njemu. I kao što je on pokazan u svojim predslikama Adama, Mojsija, Salomona, mane i riječi uklesanoj u kamen, tako je i ona prikazana u Evi, u kraljici majci koja je sjedila uz Salomona, u Mojsijevu Kovčegu koji je u sebi nosio manu, kruh s neba, i riječ. Pretkazana je u svim svetim ženama Starog zavjeta koje su svojim neprijateljima satrle glavu, kao što ona satire glavu Sotoni. Mnoge su od tih slika uvrštene u Litanije lauretanske (i druge litanije) i tko pozorno sluša i čita, naučit će gdje naći Gospu u Bibliji. Moje osobno iskustvo ide prema tome da, kad se prihvati činjenica da je ondje, ne mora čovjek ni aktivno tražiti mjesta gdje bi ju našao, čini mi se da se ona sama pokazuje u kojem god odlomku sv. Pisma.

‘U jednom sam trenutku osjetila Božji poticaj da se vratim marijanskim pobožnostima i bila sam malo zbunjena jer, zašto? Što imam od molitve Mariji što ne bih imala od molitve Isusu, ili klanjanja, ili molitve u jezicima, ili bilo koje druge molitve?’

Druga stvar o kojoj sam razmišljala jest zašto je ta informacija uopće važna. Osim što se time može opravdati vjerovanje u neke dogme Katoličke Crkve koje se ne spominju izravno u Bibliji, ako slučajno netko pita. Ali to što mogu opravdati neko vjerovanje opet nije argument za pobožnost samoj osobi Marije. U jednom sam trenutku osjetila Božji poticaj da se vratim marijanskim pobožnostima i bila sam malo zbunjena jer, zašto? Što imam od molitve Mariji što ne bih imala od molitve Isusu, ili klanjanja, ili molitve u jezicima, ili bilo koje druge molitve? Nije da sam odbijala marijanske pobožnosti, nego sam osjetila da je to pitanje u meni nerješeno. Dok sam o tome razmišljala, shvatila sam dvije stvari – svi sveci za koje znam da su vršili snažnu i iskrenu pobožnost prema Mariji bili su veliki sveci, nitko nije ostao mlak, svaki je imao neku posebnost, neku vrlinu koja je bila toliko čista i lijepa da nije mogla biti samo plod čovjeka i privlačila je mnoštvo vjernika. Sjetila sam se posebno sv. Maksimilijana Kolbea i Padra Pija, i toga koliku su oni imali ljubav za Boga i bližnje. I shvatila sam da nije svejedno tko će izmoliti koju milost. Ne u smislu da bi Bog prema nekim svecima na nebu ili na zemlji imao veću ljubav, i da je zato prema nekima darežljiviji. Zapravo, upravo je suprotno; Bog je odlučio svoju slavu dijeliti s nama, sa svakim na poseban način, i te se posebnosti vide i u načinu kako preko nas drugima dijeli milosti. I Marijina se ljubav i osobnost pokazuju u milostima koje nam preko nje daruje Bog.

Marija uzima naše molitve i prinosi ih Ocu, uljepšane i upravo onakve kakve ih on voli…

Ali i suprotno je istina. Sv. Ljudevit Montfortski ovako tumači biblijski događaj u kojem Jakovljeva majka sprema hranu njegovu ocu, onako kako on voli i stavlja na Jakova odjeću njegova starijeg brata: isto tako Marija uzima naše molitve i prinosi ih Ocu, uljepšane i upravo onakve kakve ih on voli, i ona nas uči na sebe staviti odjeću našeg starijeg brata Isusa. Ona je ta koja je toliko puna Duha Branitelja da nas ne prestaje braniti i zagovarati. Onaj tko je toliko pun ljubavi Branitelja i Tješitelja, ne može se oduprijeti želji da pred Bogom brani ljude i da ih tješi u patnjama. Suprotno bi bilo nijekanje Boga u njima.

Mislim da postoje oni koji bi pobožnošću prema Mariji dobili novi zamah u duhovnom životu, koji bi otkrili nešto potpuno novo i lijepo o Bogu, i tako dobili vjeru u njega, nadu u spasenje i ljubav prema njemu i bližnjima, ali Sotona ih razuvjerava, možda upravo i tim riječima – ni Bog ju nije smatrao dovoljno važnom da ju češće spomene u Svetom Pismu, i nema nikakve koristi od ljubavi i pobožnosti prema njoj, život mi se neće promijeniti na bolje ako joj se molim. I jedno i drugo je laž. On nam progovara o njoj kao što nam progovara i o sebi. I tko u Pismu vidi njega, vidi i nju, tko vidi nju, vidi i njega. A što se tiče životne promjene – pokušaj, moli, ne mora biti puno, ali mora biti iskreno, i prosudi po plodovima koliko Majka mijenja život.

Dorotea Kelčec Ključarić; Book.hr