Zadnje riječi Isusove

„Oprosti im, Oče,
jer ne znaju što čine!”
Za sve nas si to prosio
s križa, Božji Sine!

„Još danas ćeš bit’ u raju!”
Razbojniku obeć’o si,
i to obećanje, Bože,
u nebu izvršio si!

„Ženo, evo ti sina!”
Majku Ivanu predade.
Tako Tvoja sveta Majka
majkom Crkve tad postade!

„Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?”
Te si, Kriste, tužne riječi,
Ti s križa zavapio!

„Žedan sam!” molio si
za tu dušu izmučenu.
A na koplju dobio si
spužvu octom natopljenu!

„Svršeno je!” tad se čule
jasne riječi s križa Tvog.
Tad i stotnik shvatio je
da Ti jesi pravi Bog!

„Oče, sad u Tvoje ruke
ja predajem duh svoj!”
To su bile zadnje riječi
pred odlazak, Kriste, Tvoj!

Nasta tama po svoj zemlji.
Oblak tad je sunce skrio,
jaki vjetar pojavio se
kad si s dušom se dijelio!

Tužan dan

Pretužan je dan osvanuo danas,
dan pregorke muke Gospodinove,
kada raspet na križu On umrije za nas
i tako otkupio naše grijehe sve!

Nosio za nas teško drvo križa
posrtao pod njim i padao često,
trpio je za nas pogrde i ćuške
da bi nam u nebu osigurao mjesto!

Što sve ne učini za nas, grješne ljude!
Najteže je muke za nas prihvatio!
Na stup bio vezan i bičevan teško,
gorki kalež muke za nas je ispio.

Podignut na križu molio je Oca
nek oprosti svima jer ne znaju što čine,
i svoju nam majku pod križem predade!
Što sve ne učini za nas, Božji sine!

Bok mu probodoše i raniše srce
i posljednju kaplju krvi za nas proli,
da pokaže nama, grješnicima bijednim,
koliko srce njegovo ljubi nas i voli!

Vapio s križa za par kapi vode,
a umjesto toga ocat je dobio!
Zašto nitko ništa ne učini za njeg’
a On je za nas toliko učinio?!

Hodao je zemljom čineć’ samo dobro,
liječio bolesne, umrle budio,
opraštao grješnicima, tješio žalosne
i prijatelj svima On je uvijek bio!

A danas ostavljen i napušten od svih
sam na križu trpi i podnosi boli.
Hoćemo li ikad shvatiti na zemlji
zašto nas i grješne on toliko voli!

Pokajmo se zato, i molimo Njega
neka nam oprosti za sve grijehe naše
plačimo zbog toga i pokoru činimo
jer Mu naši grijesi svu tu bol zadaše!

Ranjenoj ljubavi

Srce Tvoje kopljem probodeno,
tijelo Tvoje bičem izranjeno
ruke i noge čavala trag,
o, Bože, kome ne bi bio drag?

Lice Ti krvavo od kaplji znoja
na čelu vijenac od trnja tog,
hoću li ikada do kraja shvatit
da ti si moj prijatelj i moj Bog?

Zbog mene sve si to podnio rado
da mi pokažeš koliko me ljubiš
zbog mene Ti si dizao se i pad’o
o Bože, pa ti nikad snagu ne gubiš!

Kad prihvatio si od Oca da ispiješ kalež
te pregorke muke, trpeći za me,
pod teškim križem i uz ljudski lavež
tri put je klonulo tvoje rame.

Al’ ti se dižeš i ideš dalje,
do Golgote koračaš skoro bez snage,
da pokažeš kako ljubav se daje
da sve duše tebi jednako su drage.

I grešnika ljubiš k’o i pravednika
svakom jednaku ljubav poklanjaš
ljubav je tvoja, Bože, prevelika
nevolje i grijehe od nas otklanjaš.

Napisala Marlena