Duhovnost

NA SVOJU SLIKU BOG... STVORI (2.)

Vječni rat između muškaraca i žena… Stvoreni smo za nešto puno, puno bolje Otkad je svijeta i vijeka traje rat među spolovima; muškarci i žene se međusobno bore za prevlast. Treba li to zaista biti tako, ili imamo izbora? Kako je to Bog zamislio kad je stvorio muškarce i žene?

Vječni rat između muškaraca i žena… Stvoreni smo za nešto puno, puno bolje

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,


Na sliku Božju on ga stvori,

Muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im:

Plodite se i množite i napunite zemlju,

I sebi je podložite!

(Post 1, 27-28)

Ovo je Bog je zamislio za žene i muškarce

Dakle, kad piše: „Stvori Bog čovjeka”, tu se pod pojmom „čovjek” podrazumijevaju oboje, i muškarac i žena. Upravo u toj riječi „čovjek” uočavamo ravnopravnost spolova jer su i muškarac i žena čovjek.

Osim ravnopravnosti uočavamo također i jedinstvo muškarca i žene, koje se posebno ostvaruje u braku („…i bit će njih dvoje jedno tijelo”; Post 2,24).

Također primjećujemo i njihovo jedinstveno poslanje u svijetu. Kaže Post 1,28-31: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite. Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”

Dakle, Bog je stvorio i muškarca i ženu DA VLADAJU ovim svijetom. Bog ne kaže muškarcu: „Ti vladaj”, a ženi: „Ti služi” ili obratno, već izričito napominje neka oboje vladaju.

Pozvao ih je da ostvare puninu svoje muževnosti, odnosno ženskosti, a ne da se nadmeću za vlast

U svijetu se stoljećima potkopavao ženin autoritet iskrivljavanjem religijskih pravila, ali to nikad nije bila Božja namjera. Bog je pozvao i muškarca i ženu da vladaju, da imaju autoritet i da se međusobno nadopunjuju.

Zapravo, pozvao ih je da ostvare puninu svoje muževnosti, odnosno ženskosti, a ne da se nadmeću za vlast.

Samo kad i muškarac i žena ostvare puninu svoje muževnosti, odnosno ženskosti, prestat će natjecanje i oboje će rasti.

Muškarac i žena su poput dvije mladice iz istog panja, a panj im je, naravno, Bog. Tek kad se oboje ukorijene u Bogu, mogu dostići puninu koju je Bog za njih zamislio.

Kad je došlo do pada, to savršeno zajedništvo muškarca i žene je razoreno. Odcijepili su se od korijena, tj. Boga i počinju rasti iz dva drugačija korijena i odjednom postaju suparnici. Zbog toga se počinju plašiti jedno drugog (strah), stidjeti jedno drugog (požuda) i osjećati krivnju zbog toga.

Nisi jak jer je netko drugi slab!

Vratimo se sada u prošlost ljudskog roda. Stoljećima ljudskog postojanja vladao je muškarac. Kako bi mogao vladati podčinio je žene svojoj vlasti. To nije ništa drugo doli posljedica pada („On će gospodariti tobom!”).

No, to nije prvotno stanje kakvo je Bog zamislio za ljudski rod, već palo stanje!

S obzirom da se odvajanjem od Boga čovjek odvaja od svoje nutrine (duha) i počinje oslanjati na tijelo, a muškarci su tijelom snažniji od žena, ova posljedica je potpuno logična. Dolazi do vladavine tijela i tjelesne snage u kojoj muškarci prednjače. Iz toga slijede i ratovi, kao što vidimo u priči o Kajinu i Abelu.

Mnogo stoljeća je prošlo i žene su se već izborile za mnoga prava kako bi vratile oduzeto dostojanstvo nakon pada (a imale su ga prije pada!).

Ipak, upravo zbog toga što žene nose taj duhovni teret već samim time što su žene, ponekad žele muškarcima oduzeti njihovu vlast, baš kao što su oni njima. No to nije ispravno.

Nisi jak jer je netko drugi slab!

Nisi jak jer je netko drugi slab!

Nisi jak jer je netko drugi slab!

Muškarac nije jak jer je žena slaba!

Žena nije jaka jer je muškarac slab!

Ukorijenimo se u Bogu!

Već kako bismo ostvarili svoj prvotni Božji plan za svoje živote, moramo i jedni i drugi rasti u snazi, paralelno jedni uz druge, kao dva stabla iz istog panja!

Zato ukorijenimo se u Bogu, nepromjenjivom i čvrstom panju kako bismo mogli rasti u svojoj muževnosti, odnosno ženskosti, pritom ne sputavajući suprotni spol.

Autorica: Vedrana Čolić

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh