VIDEO Ako ju podigneš iz kolica i učiniš da prohoda cijeli krug unutar ove crkve, ja ću se zarediti Za pet sekundi, ona je ustala a da joj je nitko nije rekao da to učini. Onda je zgrabila naslon svojih kolica i krenula hodati ukrug po crkvi. „Što to radiš?“ moj um počeo je paničariti

Foto: Screenshot

Kad je taj svećenik počeo polagati ruke na glave hodočasnika kako bi ih blagoslovio, oni su jedan po jedan počeli padati. U tom sam trenutku pomislio da bi trebao iskoristiti svoju veličinu i snagu i pomoći, pa sam počeo hvatati ljude koji su od njegova dodira padali kao krpene lutke. Kroz sljedećih petnaest minuta, onesvjestio je dvjestotinjak hodočasnika, a ja sam počeo osjećati umor. „Gospodine,“ preklinjao sam, „uspori ga. Daj mi snage da ga uspijem pratiti.“

„Moja je žena bila u prometnoj nesreći prije sedam godina, njezina se leđna moždina raspolovila. A onda nakon šest mjeseci oboljela od spinalnog meningitisa koji je dodatno oštetio njezinu leđnu moždinu. Sedam godina nije pomaknula ni jedan mišić od struka nadolje“

U tom je trenutku svećenik usporio. Prišao je ženi u kolicima, kleknuo u vjeri ispred nje, i počeo blagoslivljati njezinu glavu, ramena, kukove, bedra, koljena, listove, gležnjeve, a vjerojatno i njezine nože prste. U olakšanju sam sjeo blizu njih da povratim dah, a onda mi je prišao suprug žene u kolicima koji mi je rekao: „Moja je žena bila u prometnoj nesreći prije sedam godina, njezina se leđna moždina raspolovila. A onda nakon šest mjeseci oboljela od spinalnog meningitisa koji je dodatno oštetio njezinu leđnu moždinu. Sedam godina nije pomaknula ni jedan mišić od struka nadolje.“ Pogledao sam u ženine noge. Atrofirale su do veličine moga ručnog zgloba.

„Ona neće ustati. Zašto svećenik gubi svoje vrijeme? Medicinski je nemoguće da ova žena prohoda“

Sumnje su mi preplavile um: „Ona neće ustati. Zašto svećenik gubi svoje vrijeme? Medicinski je nemoguće da ova žena prohoda.“
Sjedeći obliven neugodnim hladnim znojem od hvatanja ljudi, počeo sam tražiti nešto drugo učiniti. Gdje je otac Jozo? Možda njemu treba pomoć… no onda mi je pozornost ponovno privukla ona žena. Osjećao sam se kao da Bog ima konop zavezan za moje srce, koji bi svako toliko povukao. Ovo potezanje konopa trajalo je nekoliko minuta, jer sam ja tražio nešto što će mi odvući pozornost, a On mi je fokus vraćao na tu ženu i svećenika, koji ju je bez prestanka blagoslivljao. Osjećao sam se ostavljen Njemu na milost i nemilost.
Zasićen i ispunjen arogancijom, mahnito sam molio: „Što, Bože! Što želiš? Želiš li da molim za ovu ženu?“
Tišina.

„Michael, ako podignem ovu ženu i učinim da prohoda, hoćeš li se zarediti?“

„Pa, onda ću se moliti. Podigni je iz kolica. Pokaži nam svoju moć.“
A onda sam čuo Boga kako govori: „Michael, ako podignem ovu ženu i učinim da prohoda, hoćeš li se zarediti?“
„Nema šanse.“
Sljedećih dvadeset burnih minuta koprcao sam se na stolici, u panici od ideje o svećenstvu, jer je nogomet bio moj bog. „Čeka me karijera u NFL-u. Za dvije godine ulazim u uži izbor. Misliš li da sam lud? Odustati od svega toga? Odustati od svoga životnog cilja?“
Tišina.

„Uredu, Nebeski Oče. Ako ju podigneš iz kolica i učiniš da prohoda cijeli krug unutar ove crkve, ja ću se zarediti.“

Naposljetku mi se srce malo ugrijalo pa sam pomislio: „Pa, stvarno bi bilo jako kul vidjeti je da ustaje i hoda.“ No odlučio sam promijeniti pravila, pa sam rekao: „Uredu, Nebeski Oče. Ako ju podigneš iz kolica i učiniš da prohoda cijeli krug unutar ove crkve, ja ću se zarediti.“

„Ako ne zakorači na ovu kamenu ploču, ne idem!“ Žena je došla u prednji dio crkve, noge stavila baš na tu ploču, i smjestila se natrag u svoja kolica

Za pet sekundi, ona je ustala a da joj je nitko nije rekao da to učini. Onda je zgrabila naslon svojih kolica i krenula hodati ukrug po crkvi. „Što to radiš?“ moj um počeo je paničariti. „Zašto ovo radiš? Neka je netko zaustavi! Neka je netko savlada!“ Tumarajući u očaju prema središnjem brodu crkve, odlučio sam na brzinu promijeniti dogovor. Pod crkve u Širokom Brijegu napravljen je od blokova sivog škriljevca, pa sam se fokusirao na maleni blok u blizini tabernakula i zatražio: „Ako ne zakorači na ovu kamenu ploču, ne idem!“ Žena je došla u prednji dio crkve, noge stavila baš na tu ploču, i smjestila se natrag u svoja kolica.
Nekoliko psovki pobjeglo mi je kroza zube, i izašao sam iz crkve da zaplačem. „Znaš moje snove, Gospodine,“ jecao sam. „Zašto mi ih želiš oduzeti?“
…

Nastavak ovog nevjerojatnog svjedočanstva čitajte u knjizi „Evo ti Majke“ autorice Christine Watkins. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitajte ovdje, a kupiti ju možete ovdje.

Izdavačku kuću Kyrios možete pratiti na njezinoj stranici na Facebooku (ovdje).