Foto: Screenshot

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.

On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja. (Mk 1, 21-28)

Isus u kafarnaumskoj sinagogi

Vidim kafarnaumsku sinagogu. Već je puna mnoštva u iščekivanju. Ljudi na vratima znatiželjno pogledavaju na trg još obasjan suncem, premda je blizu večer. Napokon jedan povik: „Evo Rabija, dolazi.“ Ljudi se svi okrenu prema vratima, najniži se upiru na vrške prstiju i trude se malo progurati naprijed. Pokoja prepirka, malo guranja, usprkos prijekorima namještenika sinagoge i starješina grada.

„Bolestan sam, ozdravi me!“ – jeca jedan mladić koji mi se čini sušičav prema izgledu, i uhvati Isusa za haljinu. Isus mu stavi ruku na glavu i reče: „Pouzdaj se. Bog će te uslišati. Pusti sada da Ja govorim narodu, zatim ću doći k tebi.“

„Mir bio nad svima onima koji traže Istinu.“ Isus je na pragu i pozdravlja blagoslivljajući ruku ispruženih prema naprijed. Vrlo živo svjetlo s trga obasjanog suncem ističe mu visoku pojavu, ovijajući je svjetlom. On je odložio svoje bijelo odijelo i sada je u svom uobičajenom zagasito plavom. Stupa naprijed kroz mnoštvo koje se odmiče, a zatim još jače gura oko Njega, kao val oko kakvog broda.

„Bolestan sam, ozdravi me!“ – jeca jedan mladić koji mi se čini sušičav prema izgledu, i uhvati Isusa za haljinu. Isus mu stavi ruku na glavu i reče: „Pouzdaj se. Bog će te uslišati. Pusti sada da Ja govorim narodu, zatim ću doći k tebi.“

Mladić ga pušta da ide i smiri se. „Što ti je rekao?“ – pita ga jedna žena s djetetom u naručju. „Rekao mi je da će pošto bude govorio narodu doći k meni.“

„Ozdravit će te, dakle?“ „Ne znam. Rekao mi je: „Pouzdaj se. Ja se nadam.“

„Što je rekao?“ „Što je rekao?“ Mnoštvo želi saznati. Isusov odgovor se ponavlja među narodom. „Onda ja idem donijeti svoje dijete.“

„A ja ću ovamo dovesti svog starog oca.“ „Oh! kad bi Hagaj htio doći! Ja ću pokušati … ali neće doći.“

Isus je stigao k svome mjestu. Pozdravlja nadstojnika sinagoge i ovaj pozdravlja njega. To je čovječuljak nizak, debeo i postariji. Da bi se s njime razgovarao Isus se prigiba. Izgleda poput palme koja se saginje nad kakvim grmom koji je više širok negoli visok. „Što hoćeš da ti podam? – pita nadstojnik sinagoge.

„Što misliš da je prikladno ili uzmi nasumce. Duh će voditi.“ „Ali … i bit ćeš pripravan?“ „Da, pripravan sam. Daj nasumce. Ponavljam: Duh Gospodnji vodit će izbor za dobro ovog naroda.“

Prokletstvo je usred vas, o Izraele: ti nećeš moći izdržati pred svojim neprijateljima sve dok se ne ukloni iz tvoje sredine tko se ukaljao takvim zločinom

Nadstojnik sinagoge ispruži ruku nad hrpom svitaka, uzme jedan, otvori i zaustavi se na određenom mjestu. „Ovo“ – reče.

Isus uzme svitak i pročita označeno mjesto. „Jošua: (7,13) “Ustani i posveti narod i reci im: ‘Posvetite se za sutra, jer govori Gospodin Bog Izraelov: Prokletstvo je usred vas, o Izraele: ti nećeš moći izdržati pred svojim neprijateljima sve dok se ne ukloni iz tvoje sredine tko se ukaljao takvim zločinom“. Zaustavi se, smota svitak i preda ga natrag. Mnoštvo je vrlo pažljivo. Samo ponetko šapne: „Čut ćemo lijepih protiv neprijatelja!“ „Kralj je Izraelov, Obećani, koji okuplja svoj narod!“

Isus ispruži ruke u uobičajeni govornički stav. Šutnja je savršena.

„Ustao je, koji je došao da vas posveti. Izišao je iz tajnosti kuće gdje se pripravljao za ovo poslanje. Očistio se da vam pruži primjer očišćenja. Zauzeo je svoj stav prema mogućnicima Hrama i narodu Božjem i sada je među vama. Ja sam. Ne kao što, zamagljenog uma i s vrenjem u srcu, neki između vas misle i nadaju se. Uzvišenije i veće je Kraljevstvo kojeg sam Ja budući Kralj i u koje vas pozivam.

Pozivam vas, o vi iz Izraela, prije svakog drugog naroda, jer vi ste u očevima očeva dobili obećanje ovog časa i savez sa Svevišnjim Gospodinom. Ali ovo Kraljevstvo neće biti ustanovljeno četama naoružanih, niti krvavim zvjerstvima i u nj neće imati pristupa nasilnici, drznici, oholi, srditi, zavidni, bludnici, škrci, već blagi, uzdržljivi, milosrdni, ponizni, koji ljube bližnjega i Boga, strpljivi.

Izraele! Nisi pozvan boriti se protiv vanjskih neprijatelja. Već protiv unutarnjih neprijatelja. Protiv onih koji su u svakom srcu. U srcu desetaka i desetaka tisuća tvojih sinova. Dignite prokletstvo grijeha iz svih vaših pojedinih srdaca, ako želite da vas sutra Bog sabere i reče vam: “Narode moj, evo ti Kraljevstva koje neće više neprijatelj poraziti, niti osvojiti, niti zasjedati.”

Ne istražujte s nezdravom žeđu da saznate budućnost sredstvima koja imaju okus kažnjivog vračanja. Prepustite poganima pitonski duh. Prepustite Vječnom Bogu tajnu njegova vremena

Sutra. Koje, ovo sutra? Kroz jednu godinu ili kroz jedan mjesec? Oh! Istražujte! Ne istražujte s nezdravom žeđu da saznate budućnost sredstvima koja imaju okus kažnjivog vračanja. Prepustite poganima pitonski duh. Prepustite Vječnom Bogu tajnu njegova vremena. Vi od sutra, sutra koje će ogranuti nakon ovog večernjeg časa i onog koji će doći noću, koje će ogranuti s pijevom pijevca, dođite se čistiti u pravoj pokori.

Pokajte se za svoje grijehe da bi vam bilo oprošteno i da biste bili pripravni za Kraljevstvo. Dignite sa sebe prokletstvo grijeha. Svatko ima svoj grijeh. Svatko ima ono što se protivi ‘Božjim (10) zapovijedima’ vječnog spasenja. Neká se svatko od vas iskreno ispita i naći ćete u čemu ste pogriješili. Ponizno se i iskreno nad tim pokajte. Imajte volju da se pokajete. Ne riječima. Boga se ne ismjehuje i ne vara. Već se pokajte čvrstom voljom koja će vas dovesti do toga da promijenite život, da ponovno uđete u Gospodinov Zakon. Kraljevstvo nebesko vas čeka. Sutra.

Činite pokoru! ‘Sutra’ Kraljevstva nebeskog je već tu. Neka vas nađe čistima da postanete posjednici vječnoga dana

Sutra? Pitate se. Oh! Uvijek je jedno žurno sutra Božji čas i ako dolazi na svršetku jednog dugovjekog života, poput života Patrijarha. Vječnost nema za mjeru vremena polagani tok pješčanog sata. A mjere vremena koje vi nazivate danima, mjesecima, godinama, stoljećima, otkucaji su Vječnog Duha koji vas uzdržava na životu. Ali vi ste vječni u svom duhu i morate se, za duh, koristiti istim načinom mjerenja vremena koji ima i vaš Stvoritelj. Reći, dakle: “Sutra će biti dan moje smrti.” Ali, za vjernika, to nije smrt, već počinak iščekivanja, u iščekivanju Mesije da otvori vrata Nebesa.

I uistinu vam kažem da će između prisutnih samo dvadeset i sedam njih umrijeti morajući čekati. Ostali će biti suđeni prije smrti i smrt će im biti prijelaz Bogu ili Mamoni bez odugovlačenja, jer Mesija je došao, među vama je i poziva vas da vam poda ‘Dobru Vijest’, da vas pouči u Istini, da vas spasi za Nebo. Činite pokoru! ‘Sutra’ Kraljevstva nebeskog je već tu. Neka vas nađe čistima da postanete posjednici vječnoga dana. Mir bio s vama. “

Tko je Isus i po čijem nalogu govori

Ustaje da mu proturječi jedan bradati i razbarušeni Izraelac. Reče: „Učitelju, što ti kažeš čini mi se u suprotnosti s onim što je rečeno u drugoj knjizi Makabejaca, slave Izraelove. Tamo je rečeno: “Zaista je znak velike dobrohotnosti ne dopustiti grješnicima da hode dugo vremena za svojim hirovima, već odmah posegnuti za kaznom. Gospodin ne čini kao s ostalim narodima, koje strpljivo čeka, da ih kazni kad dođe dan suda, kad se prepuni mjera grijeha.” Ti naprotiv govoriš kao da bi Svevišnji mogao biti vrlo spor u kažnjavanju nas, iščekujući nas, kao ostale narode, do vremena Suda, kad bude prepuna mjera grijeha. Uistinu, činjenice te opovrgavaju. Izrael je kažnjen kao što govori povjesničar Makabejaca. Ali kad bi bilo kako što Ti kažeš, nije li nesklad između tvoje nauke i one sadržane u izreci koju sam ti naveo?“

Udario vas je, da, Jahve u sadašnjosti … u oholosti i pravdi jer ste “narod” prema načelima zemlje. Ali koliko vas je ljubio i kako prema vama postupa strpljivo, više nego s bilo kojim drugim, dokaz je što, vam udjeljuje Spasitelja, svog Mesiju, da ga poslušate i spasite se prije časa Božje srdžbe!

„Tko si, Ja ne znam. Ali bio tko bio, odgovaram ti. Nema nesklada u nauci već u načinu tumačenja riječi. Ti ih tumačiš na ljudski način. Ja na onaj duhovni. Ti, predstavnik većine, vidiš sve u odnosu na sadašnje i prolazno. Ja, predstavnik Boga, sve objašnjavam i primjenjujem na vječno i nadnaravno. Udario vas je, da, Jahve u sadašnjosti … u oholosti i pravdi jer ste “narod” prema načelima zemlje. Ali koliko vas je ljubio i kako prema vama postupa strpljivo, više nego s bilo kojim drugim, dokaz je što vam udjeljuje Spasitelja, svog Mesiju, da ga poslušate i spasite se prije časa Božje srdžbe! Neće više da budete grješnici. Ali ako vas je u prolaznom udario, videći da rana ne iscjeljuje, već naprotiv stalno sve više otupljuje vaš duh, evo vam šalje ne kaznu već spasenje. Šalje vam Onog koji vas liječi i spasava. Mene koji vam govorim.“

„Ne nalaziš li da si smion kad ispovijedaš da si predstavnik Boga? Nitko se od Proroka nije toliko usudio, a Ti … Tko si, Ti koji govoriš? I po čijem nalogu govoriš?“

„Nisu mogli Proroci kazati o Sebi samima ono što Ja o Sebi samom kažem. Tko sam? Iščekivani, Obećani, Otkupitelj. Već ste čuli onoga koji ga je prethodio kako govori: “Pripravite put Gospodnji… Evo Gospodina Boga koji dolazi… Kao pastir past će svoje stado, a ipak je Jaganjac istinske Pashe”. Medu vama ima onih koji su čuli od ‘Preteče’ ove riječi i vidjeli kako se nebo zasjalo svjetlošću koja je sišla u obliku goluba i čuli glas koji je govorio rekavši tko sam. Po čijem nalogu govorim? Po nalogu Onoga koji jest i koji me šalje.“

„Ti to možeš reći, ali možeš biti i lažac ili obmanut. Tvoje su riječi svete, ali katkad i sotona ima riječi obmane obojene svetošću da zavede u zabludu. Mi te ne poznajemo.“

„Ja sam Isus Josipa iz roda Davidova, rođen u Betlehemu Efrati, prema obećanjima, zvan Nazarećanin, jer u Nazaretu imam kuću. Ovo po liniji svijeta. Po liniji Božjoj Njegov sam Poslanik. Moji učenici to znaju.“

Isus oslobađa Hagaja Malahijina

„Oh! Oni! Mogu kazati što, hoće i što, ih Ti naučiš da reknu.“

„Jedan drugi će govoriti, koji me ne ljubi i kazat će tko sam. Pričekaj da pozovem jednog od ovih
prisutnih.“

Isus gleda mnoštvo koje je začuđeno raspravom, razdraženo i podijeljeno u oprečne struje. Promatra ga, tražeći nekoga svojim safirnim očima, zatim glasno pozove: „Hagaju! Dođi naprijed. Zapovijedam ti.“

Glasan žamor među mnoštvom, koje se otvara da pusti proći čovjeka koji se sav trese u drhtavici i koga podržava jedna žena. „Poznaješ li ti ovog čovjeka?“

„Da. To je Hagaj Malahijin, odavde iz Kafarnauma. Opsjednut je od zlog duha koji ga izbezumljuje i često iznenada pobjesni.“ „Svi ga poznaju?“

Mnoštvo viče: „Da, da.“

„Može li tko reći da je pričao sa Mnom, makar i za koji časak?“

Mnoštvo viče: „Ne, ne, skoro je sasvim blesav i ne izlazi nikad iz svoje kuće, a nitko te nije vidio u njoj.“

„Ženo: dovedi ga k Meni … sprijeda.“

Žena ga gura i vuče, dok jadnik drhti još jače. Nadstojnik sinagoge upozorava Isusa: „Pazi! Demon ga počinje mučiti, a onda nasrće, grebe i ujeda.“ Mnoštvo odstupa, stiskajući se o zidove. Dvojica su već sučelice jedan drugome.

Čini se da čovjek, naviknut na nijemost, ima muku pri govoru te kmeči, zatim se glas oblikuje u riječ: „Što ima između nas i Tebe, Isuse Nazarećanine?“

Trenutak borbe. Čini se da čovjek, naviknut na nijemost, ima muku pri govoru te kmeči, zatim se glas oblikuje u riječ: „Što ima između nas i Tebe, Isuse Nazarećanine? Zato si došao mučiti nas? Zato da nas uništiš, Ti, Gospodar Neba i zemlje? Znam tko si: Svetac Božji. Nitko, u tijelu nije bio veći od Tebe, jer je u tvom ljudskom tijelu zatvoren Duh Vječnog Pobjednika. Već si me pobijedio u …“ „Šuti! Iziđi iz ovoga. Zapovijedam to.“

Čovjek je zahvaćen kao kakvim čudnim paroksizmom. Uvija se s jakim trzajima, kao da je tu netko tko ga zlostavlja udarcima i trzajima, urliče neljudskim glasom, pjeni se, a zatim biva bačen na tlo s kojega se, zatim pridiže začuđen i ozdravljen.

„Jesi li čuo? Što odgovaraš sad?“ – pita Isus svoga protivnika.
Bradati i razbarušeni čovjek slegne ramenima i pobijeđen, odlazi ne odgovorivši. Mnoštvo ga ismjehuje i plješće Isusu.

Isus ozdravlja dalje

„Tišina. Mjesto je sveto!“ – reče Isus, a zatim naređuje: „K Meni mladić kome sam obećao pomoć Božju.“

Dolazi bolesnik. Isus ga pomiluje: „Imao si vjere! Budi iscijeljen. Pođi u miru i budi pravedan.“ Mladić zavikne. Tko zna što osjeća? Padne ničice do Isusovih nogu i poljubi ih zahvaljujući: „Hvala od mene i u ime moje majke!“

Dolaze drugi bolesnici: jedno dijete s uzetim nožicama. Isus ga uzme u naručje, pomiluje ga i stavi na zemlju… i pusti ga. I dječak ne pada, već trči mami koja ga pritegne k srcu plačući i blagoslivlja na sav glas „Sveca Izraelova“.

Dolazi jedan slijepi starčić, vodi ga kći. I on je ozdravljen jednim milovanjem po bolesnim očnim šupljinama. Mnoštvo buči blagoslivljajući. Isus si načini mjesta smiješeći se i koliko god je visok, ne bi uspio da presiječe mnoštvo da Petar, Jakov, Andrija i Ivan nisu velikodušno ‘radili laktovima’ i otvorili si prolaz od svog kuta sve do Isusa, a zatim ga štitili sve do izlaza na trg gdje sada više nema sunca.

Viđenje tako završava.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor