Foto: Shutterstock

Ako te posluša, stekao si brata

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Riječ Gospodnja. (Mt 18,15-20)

Hoću li moći pisati i opisati sve temeljito? A što će se dogoditi poslije? Ovo bi pitao svatko. A ja to ne pitam nego idem dalje, a Vas pitam oproštenje, ako budem u rukopisu manje čitljiva nego obično.

U perivoju u Magdali na imanju Lazarove sestre Marije

Isus nije više ondje, gdje je bio u prijašnjem viđenju. Nego je u prostranom perivoju koji se pruža sve do jezera, a uz perivoj, u njegovoj sredini, nalazi se kuća s perivojem ispred sebe i sebi po strani, a iza kuće se perivoj produžuje barem triput toliko koliko ga ima po strani i ispred kuće. Tu ima cvijeća, ali više od cvijeća su stabla i šumarci i zelene sjenice, od kojih su neke zatvorene oko kamenica od dragocjenog mramora, a neke su kao kiosci oko kamenih stolova i sjedala. A moralo je tu biti, ovdje, ondje, kipova postavljenih uzduž putova kao i između kamenica. Ali, sada su ostala samo podnožja kipova da budu kao neka uspomena na njih kako su stajali uz lovor i šimšir i kako su se zrcalili u kamenicama punim blistave vode.

Prisutnost Isusa i njegovih, pa prisutnost naroda iz Magdale, među kojima je i mali Benjamin koji se je usudio reći Iškariotu da je zao, daje mi misliti da su perivoji u Magdali bili… pregledani i ispravljeni za njihovu novu službu time da su bile skinute one stvari koje bi mogle biti odurne, sablazniti i sjećati na prošlost. Namreškano jezero je sivo-plave boje, odrazujući nebo po kome se gone oblaci puni prve jesenske kiše. I takvo je lijepo u ovom stalnom i prigušenom svjetlu dana koji nije vedar, a još nije ni posve kišovit. Njegove obale nemaju više mnogo cvijeća, ali ih je zato oslikao najveći majstor boja, a to je jesen, te pokazuju premaze okera i purpura i tanko bljedilo po stablima i po vinogradima što mijenjaju boju prije negoli predadu zemlji svoju živopisnu odjeću. Sve se ovo šarenilo slijeva u jednu točku, u perivoju jedne vile na jezeru kao što je ova, koja se crveni kao da u vodu krv lije preko živice od savitljivih grana što ju je jesen učinila bakrenastom kao da je zažarena od ognja, dok vrbe raštrkane po obali, malo dalje, podrhtavaju svojim zagasito srebrnim tankim lišćem, koje je još blijeđe prije nego umre.

Isus gleda, siromašne bolesnike kojima pruža ozdravljenje. On gleda starce prosjake kojima daje novce. On gleda malu djecu što mu ih majke pružaju da ih blagoslovi. I samilosno gleda skupinu sestara, koje mu pripovijedaju…

Isus ne gleda ono što gledam ja. On gleda, siromašne bolesnike kojima pruža ozdravljenje. On gleda starce prosjake kojima daje novce. On gleda malu djecu što mu ih majke pružaju da ih blagoslovi. I samilosno gleda skupinu sestara, koje mu pripovijedaju o ponašanju svoga jedinoga brata koji je prouzročio smrt majke od klonuća srca i o svojoj propasti, te ga mole, ove pobožne žene, da ih savjetuje i da se za njih moli.

»Zaista ću moliti. Molit ću da vama Bog dade mir i da se obrati vaš brat i da se sjeti vas, da vam vrati što je pravo i nadasve da vas ponovno zavoli. Jer, ako to učini, učinit će sve ostalo. A ljubite li vi njega? Ili je u vama mržnja? Opraštate li mu od srca ili je u vašem plaču gnjev? Jer i on je nesretan. Više nego vi. I uza sve svoje bogatstvo, on je siromašniji od vas i treba prema njemu imati milosrđa. On ne posjeduje više ljubavi, te je bez ljubavi Božje. Vidite li koliko je nesretan? Vi ćete, vaša majka, eto prva, radosno sa smrću završiti ovaj žalostan život što vam ga je on učinio takvim. Ali, on neće. Pače će iz varavog sadašnjeg uživanja prijeći na vječne strašne muke. Dođite bliže k Meni. Svima ću govoriti govoreći vama…«

A ljubite li vi njega? Ili je u vama mržnja? Opraštate li mu od srca ili je u vašem plaču gnjev? Jer i on je nesretan. Više nego vi. I uza sve svoje bogatstvo, on je siromašniji od vas i treba prema njemu imati milosrđa…

Isus se uputi prema jednoj livadi po kojoj je žbunje u cvatu, usred koje je nekada morao biti neki kip. Sad je ostalo podnožje ograđeno niskom ogradom mirte i malenih ruža. Isus okrene leđa toj ogradi i dade znak za govor: »Mir bio s vama. Počujte. Rečeno je: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’. A tko je taj bližnji?

Sav ljudski rod, uzeto općenito. Zatim, pobliže, svi sunarodnjaci; još bliže, svi sugrađani; zatim, uvijek sve bliže, sva rodbina, zatim, u zadnjem krugu ovog vijenca ljubavi, stisnutog poput latica ruže oko srca cvijeta, ljubav među braćom po krvi koji su prvi među bližnjima. Središte srca cvijeta ljubavi jest Bog. Najprije treba imati ljubav prema Njemu. Oko njegova središta, evo, ljubavi prema roditeljima koju treba imati na drugom mjestu, jer su otac i majka kao mali »Bog« na zemlji, jer su nas stvorili surađujući s Bogom u našem stvaranju, a osim toga jer su nas njegovali roditeljskom ljubavlju. Oko ove plodnice koja se iskri pestićima i iz koje se diže miomiris najbiranijih ljubavi, evo se, sve više, stežu krugovi različitih ljubavi. Prva ljubav je prema braći rođenoj od istog krila i iz iste krvi od koje smo i mi rođeni. Ali, kako ljubiti brata? Zar samo zato što mu je tijelo i krv jednaka s našom? To znadu i ptići skupljeni u gnijezdu. Oni, zaista, imaju samo to zajedničko: da su rođeni u istom leglu i da imaju na jeziku istu slinu oca i majke. Mi ljudi smo više nego ptice. Mi posjedujemo nešto više od tijela i krvi. Mi imamo nebeskog Oca, osim tjelesnog oca i majke. Mi imamo dušu i Boga, Oca sviju.

Treba znati brata ljubiti, kao brata po ocu i majci, koji su nas rodili i kao brata po Bogu, koji je zajednički Otac. Brata, dakle, treba ljubiti duhovno, a ne samo tjelesno. Ne samo po tijelu i krvi nego po duhu koji nam je zajednički. Ljubiti, kako je dužnost, više duh negoli tijelo našega brata jer…

Evo, dakle, treba znati brata ljubiti, kao brata po ocu i majci, koji su nas rodili i kao brata po Bogu, koji je zajednički Otac. Brata, dakle, treba ljubiti duhovno, a ne samo tjelesno. Ne samo po tijelu i krvi nego po duhu koji nam je zajednički. Ljubiti, kako je dužnost, više duh negoli tijelo našega brata. Jer je duh više od tijela. Jer je Bog Otac više negoli je to tjelesni otac. Jer je vrijednost duha više negoli tjelesna vrijednost. Jer bi naš brat bio mnogo nesretniji kad bi izgubio božanskog Oca, negoli kad je izgubio ljudskoga. Strašno je biti sirota bez ljudskog oca, ali to je samo polovično biti sirota. To pogađa samo ono što je zemaljsko: našu potrebu pomoći i milovanja. Ali duh, ako znamo vjerovati, nije povrijeđen smrću očevom. Pače, sinovljev se duh uzdiže onamo gdje je otac, kao privučen silom ljubavi. Zaista vam kažem, da je to prava ljubav, ljubav Božja i ljubav prema ocu koji je duhom uzašao na pravo mjesto. Tako i sin uzlazi u ovo mjesto bliže Bogu i djeluje većom ispravnošću, jer mu ne manjka prava pomoć, a to su molitve oca koji sada zna savršeno ljubiti, to su uzde koje su mu stavljene sa sigurnošću kojom otac sada vidi djela svoga sina bolje negoli je vidio za života, to je želja da se s njime ujedini u svetom životu. Zbog toga se, dakle, treba više brinuti za duh negoli za tijelo svoga brata. Bila bi jako siromašna ona ljubav koja bi se brinula samo za ono što propada, a prelazila bi preko onoga što ne propada, a kad je to zanemareno, gubi se vječni život.

Dobre sestre i dobra braća ne smiju se samo brinuti da drže uredna odijela, da pripravljaju jela ili da pomažu braći u poslu. Nego se moraju brinuti za njihove duše, da čuju njihov glas, da zapaze njihove nesavršenosti, te se ljubazno i strpljivo truditi da im se udahne zdrav i svet duh ako u onim glasovima i nesavršenostima vide opasnost za njihov vječni život

Odveć ima onih koji se trude oko beskorisnih stvari, vode brigu oko onoga što ima relativnu vrijednost, gubeći s vida ono što je, uistinu, potrebno. Dobre sestre i dobra braća ne smiju se samo brinuti da drže uredna odijela, da pripravljaju jela ili da pomažu braći u poslu. Nego se moraju brinuti za njihove duše, da čuju njihov glas, da zapaze njihove nesavršenosti, te se ljubazno i strpljivo truditi da im se udahne zdrav i svet duh ako u onim glasovima i nesavršenostima vide opasnost za njihov vječni život. A ako je on prema njima sagriješio, moraju se pobrinuti za oproštenje, te činiti da dobije oproštenje od Boga putem svoga povratka k ljubavi, bez čega Bog ne oprašta. U ‘Levitskom zakoniku’ je rečeno: ‘Ne mrzi svoga brata u svom srcu, nego ga javno opomeni da ne budeš sukrivac njegovih grijeha’. Ali od ne mrziti do ljubiti još je čitav bezdan. Može vam se činiti da antipatija, odijeljenost, indiferentnost nisu grijesi, jer nisu mržnja. Ne. Ja dolazim da za ljubav dadem novo svjetlo, a dosljedno i za mržnju, jer ono što osvjetljuje ljubav u svakoj pojedinosti, može i mržnju osvijetliti u svakoj pojedinosti. Isto, uzdignuće ljubavi u više sfere donosi, dosljedno, veću udaljenost od mržnje, jer što se ljubav više uzdiže, to se čini da se mržnja snizuje sve više i više.

Što se sada događa kad nas netko, tek što smo ga uzljubili, uvrijedi? U devedeset posto slučajeva, ako ne nastupa mržnja, nastupa antipatija, odijeljenost, hladnoća. Ne. Nemojte tako činiti. Neka vam se ne zaleđuje srce na ova tri načina mržnje. Ljubite. Ali, vi pitate: ‘Kako ćemo to moći?’ Odgovaram vam…

Moja je nauka, savršena. Ona je finoća osjećaja i prosuđivanja. Ona je istina bez prispodoba i opisivanja. I ja vam kažem da su antipatija, odijeljenost i indiferentnost već mržnja. Možete li kako drukčije zvati antipatiju? Udaljenost od nekog bića? Indiferentnost? Tko ljubi, ima simpatiju prema ljubljenoj osobi. Trajno im je duh blizu. Dakle, ako mu je antipatičan, ne ljubi ga više. Tko ljubi, ako mu se život materijalno i udalji od ljubljene osobe, nastavlja da joj bude duhom blizu. Stoga, ako se netko udalji duhom od bližnjega, ne ljubi ga više. Tko ljubi nije nikad nehajan prema ljubljenom, nego ga, dapače, zanima sve o njemu. Stoga ako je netko prema nekome nehajan, znak je da ga više ne ljubi. Vidite, da su ove tri stvari ogranci jedne, te iste biljke: ogranci mržnje. Što se sada događa kad nas netko, tek što smo ga uzljubili, uvrijedi? U devedeset posto slučajeva, ako ne nastupa mržnja, nastupa antipatija, odijeljenost, hladnoća. Ne. Nemojte tako činiti. Neka vam se ne zaleđuje srce na ova tri načina mržnje. Ljubite. Ali, vi pitate: ‘Kako ćemo to moći?’ Odgovaram vam: ‘Kao što može Bog koji ljubi onoga koji ga vrijeđa’. Vi velite: ‘Kako ćemo to učiniti?’

‘Ako te, tvoj brat uvrijedi, nemoj ga javno ponižavati time da ga javno opominješ, nego potakni svoju ljubav da pokrije bratov grijeh očima svijeta’. Zato ćeš imati veliku zaslugu pred Božjim očima, odričući se svake zadovoljštine koju traži tvoja oholost

Ja dajem novi odnos prema bratu koji je krivac i velim: ‘Ako te, tvoj brat uvrijedi, nemoj ga javno ponižavati time da ga javno opominješ, nego potakni svoju ljubav da pokrije bratov grijeh očima svijeta’. Zato ćeš imati veliku zaslugu pred Božjim očima, odričući se svake zadovoljštine koju traži tvoja oholost. Oh! Kako je ugodno čovjeku kazivati da je uvrijeđen i da ga to žalosti. Pa, ide poput ludog prosjaka ne da traži zlatni obol kod kralja, nego ide drugim ludim prosjacima, kakav je sam, da traži zalogaj pepela, đubra i srkalj gorućeg joda. To daje svijet uvrijeđenome koji ide prenemažući se i proseći utjehe. Bog, Kralj, daje čisto zlato onome koji, uvrijeđen, ali bez mržnje, ide da pred njegovim nogama isplače svoju bol i pita u Njega, koji je Ljubav i Mudrost, utjehu ljubavi i pouku za bolni slučaj. Stoga, ako želite utjehu pođite k Bogu i radite s ljubavlju.

Uvrijeđen ide poput ludog prosjaka drugim ludim prosjacima, kakav je sam, da traži zalogaj pepela, đubra i srkalj gorućeg joda. To daje svijet uvrijeđenome koji ide prenemažući se i proseći utjehe. Bog, Kralj, daje čisto zlato onome koji, uvrijeđen, ali bez mržnje, ide da pred njegovim nogama isplače svoju bol i pita u Njega, koji je Ljubav i Mudrost, utjehu ljubavi i…

Ja vam kažem ispravljajući stari Zakon: ‘Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, idi i opomeni ga između sebe i njega samoga. Ako te posluša, ponovno si dobio svoga brata. Ujedno si zadobio toliko blagoslova od Boga. Ako te, brat tvoj, ne posluša, nego te odbije, otvrdnuo u svom grijehu, onda, da se ne bi reklo da pristaješ uz taj grijeh i da si indiferentan prema dobru bratske ljubavi, uzmi sa sobom dva ili tri ozbiljna, dobra i pouzdana svjedoka i s njima se vrati svome bratu i na blagi način pred njima ponovi svoje opomene da bi svjedoci svojim ustima mogli reći da si ti učinio sve što je dužnost dobrog brata, budući da je uvreda tebi od njega nanesena povreda njegove duše, ti se za njegovu dušu moraš brinuti. Ako ni to ne koristi, prijavi Sinagogi, da ga ona pozove na red u ime Božje. Ako se ne popravi ni s time, nego odbaci Sinagogu i Hram, kao što je odbio tebe, neka ti bude kao carinik i grješnik’. Ovako postupajte s krvnom braćom i s braćom po ljubavi. Jer i s najdaljim vašim bližnjima morate postupati sveto, bez požude, bez neumoljivosti, bez mržnje.

Budi pomirljiv. Trpi li od toga tvoja oholost? Vrlo dobro. Troši li se tvoja kesa? Još bolje. Dosta je da raste tvoja svetost. Ne čeznite za zlatom. Ne budite častohlepni. Učinite da vas Bog hvali. Radite da vam se puni kesa na Nebu

A kad su raspre zbog kojih treba da ideš na sud i ti ideš sa svojim protivnikom, o čovječe koji često upadaš u veća zla svojom krivnjom, Ja ti kažem, učini sve dok si na putu da se nagodiš s njime, bilo da imaš krivo ili pravo. Jer, ljudska je pravda uvijek nesavršena i na sudu redovito pobjeđuje lukaviji, pa može krivac proći kao nevin, a ti, nevin, proći kao krivac. I onda će ti se dogoditi ne samo da ti neće biti priznata tvoja pravica, nego da izgubiš pravdu i od nevinog bit ćeš proglašen krivcem ozloglašenja, pa će te, stoga, sudac predati izvršitelju pravde, a ovaj te neće pustiti dok ne isplatiš posljednji novčić. Budi pomirljiv. Trpi li od toga tvoja oholost? Vrlo dobro. Troši li se tvoja kesa? Još bolje. Dosta je da raste tvoja svetost. Ne čeznite za zlatom. Ne budite častohlepni. Učinite da vas Bog hvali. Radite da vam se puni kesa na Nebu. I molite za one koji vas vrijeđaju. Da dođu k sebi. Ako se to dogodi, oni će vam sami vratiti čast i dobra. Ako to ne učine, Bog će misliti. Sada pođite, jer je vrijeme ručka. Neka ostanu samo siromasi, koji će sjesti za apostolski stol. Mir s vama.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus

Za Book.hr priredili M. V. | L. M.