Foto: Youtube (film „Jesus Resurrection Appearances“)

Evanđelje po Ivanu 20,19-31: „Nakon osam dana dođe Isus.“

Isus se ukazuje apostolima s Tomom

Isus kaže:

»Dođi, mali Ivane. Poput malog Benjamina, čije ti se viđenje tako svidjelo, stavi svoju ruku u moju da te povedem po poljima svojih milosti. Milost za tebe i za druge. Darova i darova. Jer sve što ti otkrijem ili ti kažem velik je dar. Ti ni ne poznaš njihove vrijednosti. Ne duhovnu vrijednost. Ona je za tebe beskrajna. Nego kulturnu vrijednost. ili povijesnu ako ti se više sviđa. To su dragocjeni dragulji. Kao dijete nalaziš ih u svojim rukama i voliš ih zbog njihovih raznih boja, ali im ne znaš dati druge vrijednosti osim vrijednosti dara i ljepote i dokaza moje ljubavi. Ali drugi, učeniji od tebe, ali manje ljubljeni od tebe promatraju ti ih s čežnjom i s čežnjom te mole za te duhovne dragulje što ti ih tvoj Isus daruje i promatraju ih i proučavaju i procjenjuju ih s više znanja od tvojega i htjela bi njihova volja da ih i ljube na tvoj način! Ali to je za njih teže jer su komplicirani. Samo djeca znaju ljubiti jednostavno, iskreno, čisto. Ti ne znaš osim ljubiti. Ali ostani mi uvijek takva. Uživaj u šarenim draguljima što ti ih darivam, a potom ih daj velikodušno i veselo onome koji čeka. Ja ću ti puniti ruke neprestano novim blagom. Ne boj se. Daj, daj. Tvoj Kralj ima neiscrpne blagajne na radost svojih malenih.« I vidim što slijedi.

Središnje mjesto, mjesto Isusovo, ostavljeno je prazno, iz poštovanja

Apostoli su sabrani u Blagovalištu. Oko stola na kome je bio blagovan Vazam. No središnje mjesto, mjesto Isusovo, ostavljeno je prazno, iz poštovanja.

Sada kad nema nekoga tko bi ih okupljao i raspoređivao po svojoj volji i po izboru ljubavi, apostoli su se smjestili drugačije. Petar je i dalje na svom mjestu. Ali na Ivanovu mjestu sada je Juda Tadej. Zatim dolazi najstariji između apostola za koga još ne znam tko je. Zatim Jakov, brat Ivanov, gotovo na uglu stola s desne strane mene koja gledam. Do Jakova, ali na kratkoj strani stola sjedi Ivan. Naprotiv, iza Petra dolazi Matej, a iza njega Toma, potom jedan kome ne znam imena, zatim Andrija, potom Jakov, brat Jude Tadeja i jedan drugi koga ne znam po imenu, s ostalih strana. Dugačka strana nasuprot Petru prazna je jer su apostoli na sjedalima bliže jedan drugome no što su bili na Vazam.

Kad se ponovno okrenuo prema stolu da dade bratu sir što ga je taj zatražio, Ivan ugleda Isusa

Prozori su učvršćeni prijevornicama, a tako i vrata. Svjetiljka, na kojoj su upaljena samo dva plamnika, baca slabašno svjetlo samo na stol.

Ostali dio velike sobe nalazi se u polumraku. Ivan, kome je iza leđa jedna komoda, zadužen je da pruži kolegama ono što žele od njihove skromne hrane, koja se sastoji od ribe, koja je na stolu, kruha, meda i svježih sirčića. Kad se ponovno okrenuo prema stolu da dade bratu sir što ga je taj zatražio, Ivan ugleda Isusa.

Zid se ne rastvara. Ostaje čvrst, ali tijelo ipak prolazi. Čini se da prva izvire svjetlost iz njegova tijela…

Isus se ukazao na vrlo neobičan način. Zid iza leđa onih koji su sjedili za stolom, sav od jednoga komada, osim u kutu gdje su malena vrata, rasvijetlio se u sredini, u visini oko jednog metra iznad tla, laganim fosfornim svjetlom kao što je ono na nekojim sličicama što svijetle samo u noćnom mraku. Svjetlost, koja je visoka gotovo dva metra, ovalnog je oblika, kao da je neka niša. Isus sve određeniji izranja iz svjetlosti kao da dolazi iza nekih zavjesa od svijetle magle. Ne znam uspijevam li se dobro izraziti. Čini se da njegovo tijelo teče kroz gusti zid. Zid se ne rastvara. Ostaje čvrst, ali tijelo ipak prolazi. Čini se da prva izvire svjetlost iz njegova tijela, kao najava da se On približava. Tijelo je najprije kao od laganih crta svjetlosti, onako kako vidim u nebu Oca i svete anđele, nematerijalno. Zatim sve više postaje materijalno, poprimajući u svemu izgled stvarnoga tijela. Izgled njegova božanskog proslavljenoga tijela.

Isus je odjeven u haljinu bijele boje, kao kad je uskrsnuo i ukazao se Majci. Prekrasan, pun ljubavi i smiješeći se J

Ja sam upotrijebila mnogo vremena za opisivanje, ali sve se zbilo u nekoliko sekundi. Isus je odjeven u haljinu bijele boje, kao kad je uskrsnuo i ukazao se Majci. Prekrasan, pun ljubavi i smiješeći se. Stoji ruku spuštenih niz tijelo, malo otisnutih od njega, s dlanovima okrenutim prema apostolima. Dvije rane na rukama izgledaju kao dvije zvijezde od dijamanata, a iz njih izlaze dvije veoma žive zrake. Nogu, koje su pokrivene haljinom, ne vidim, niti boka. Ali iz tkanine njegova nezemaljskog odijela probija svjetlost, ondje gdje ono krije božanske rane. U početku izgleda da Isus nije drugo do tijelo od mjesečeva sjaja. Potom, kad je postao konkretan, izašavši iz kruga svjetlosti, ima naravnu boju kose, očiju, kože. Ukratko, to je Isus, Isus Bogo-Čovjek, ali koji je postao veličanstveniji, sada kad je uskrsli.

Svi ustanu na noge ganuti i sretni i trče k Njemu, koji im se približava sa sve izrazitijim osmijehom, hodajući sada po tlu kao i svi smrtnici

Ivan ga ugleda kad je On već takav. Nitko drugi nije opazio ukazivanje. Ivan skoči na noge pustivši da tanjur s okruglim sirčićima padne na stol i poduprijevši se rukama o rub stola sagne se malo prema njemu i ukoso, kao zbog magneta koji ga vuče k sebi, te izusti pod glas, ali ipak izrazito jedan »Oh!«

Ostali – koji su podigli glave sa svojih tanjura kad je uz buku pao tanjur sa sirčićima i kad je Ivan skočio i kad su ga pogledali začuđeni, videći njegov ekstatičan položaj – slijede njegov pogled. Okrenu glavu ili se okrenu natrag, prema tome kako tko stoji s obzirom na Učitelja i ugledaju Isusa. Svi ustanu na noge ganuti i sretni i trče k Njemu, koji im se približava sa sve izrazitijim osmijehom, hodajući sada po tlu kao i svi smrtnici.

Gleda sve i kaže: »Mir vama«

Isus, koji je prije gledao jedino Ivana i mislim da se on okrenuo privučen onim pogledom koji ga je milovao, gleda sve i kaže: »Mir vama«

Sada su svi oko Njega, netko na koljenima do njegovih nogu, a među tima su Petar i Ivan – štoviše Ivan ljubi okrajak haljine i stavlja ga na svoje lice kao da želi da ga on pogladi – netko više otraga, na nogama, ali vrlo pognut u iskazivanju poštovanja.

Petar je, da bi što prije stigao, napravio pravi skok preko sjedala, preskočivši ga, ne čekajući da Matej izađe prvi i ostavi slobodno mjesto. Treba podsjetiti da su sjedala služila za po dvije osobe.

Jedini koji ostaje podalje, zbunjen, jest Toma.

Videći da se nevjerujući, koji se stidi zbog svoga nevjerovanja, ne usuđuje doći, zove ga: »Toma. Dođi amo.«

Kleknuo je kraj stola. Ali se ne usuđuje doći naprijed nego se dapače čini da se nastoji sakriti iza njegova ugla.

Isus, dajući svoje ruke na ljubljenje – apostoli mu ih traže s čežnjom svetom i punom ljubavi – kruži pogledom po prignutim glavama kao da traži jedanaestoga. Ali ga je vidio od prvog časa, a tako postupa samo zato da Tomi dade vremena da se ohrabri i dođe. Videći da se nevjerujući, koji se stidi zbog svoga nevjerovanja, ne usuđuje doći, zove ga: »Toma. Dođi amo.«

Toma digne glavu, smeten, gotovo plačući, ali se ne usuđuje doći. Ponovno spusti glavu. Isus korakne nekoliko koraka prema njemu i ponovno kaže: »Dođi amo, Toma.« Isusov glas je sada zapovjednički u odnosu na prvi put.

»Dođi ovamo, sasvim blizu. Gledaj. Stavi prst u rane svoga Učitelja ako ti nije dosta gledati.«

Toma ustane opirući se i zbunjen pođe prema Isusu.

»Evo onoga koji ne vjeruje ako ne vidi!« uzvikne Isus. Ali u njegovu je glasu osmijeh praštanja.

Toma to osjeti, usudi se pogledati Isusa i vidi da se stvarno smiješi. Tada se ohrabri i pođe žurnije.

»Dođi ovamo, sasvim blizu. Gledaj. Stavi prst u rane svoga Učitelja ako ti nije dosta gledati.«

Isus je pružio ruke. A potom je raširio haljinu na prsima otkrivši široko otvorenu ranu na boku. Sada više ne izvire svjetlost iz rana. Više ne izvire otkad je, izašavši iz svoga kruga mjesečeve svjetlosti, stao hodati kao smrtan čovjek, a rane se pokazuju u svojoj krvavoj stvarnosti: dvije rupe, nepravilne, od kojih lijeva ide sve do palca, koje sežu od jedne do suprotne strane zapešća i dlana na njegovu početku i dugi urez na boku koji je na gornjoj strani lagano zavinut u obliku naglaska ‘cirkumfleksa’… (Iv 19,31 – 37).

Sada uhvati četiri Tomina prsta na njihovu početku (za metakarp) i stavi ta četiri velika prsta u rupu na prsima…

Toma dršće, gleda, a ne dira. Miče usnama, ali ne uspijeva mu govoriti jasno. »Daj mi svoju ruku, Toma«, kaže Isus tako blago. I uhvati svojom desnom rukom desnu ruku apostolovu i uzme kažiprst i uvuče ga u rupu na svojoj lijevoj ruci, dobro ga ugura da osjeti da je dlan probušen. A potom ga iz ruke prenese na bok. Štoviše, sada uhvati četiri Tomina prsta na njihovu početku (za metakarp) i stavi ta četiri velika prsta u rupu na prsima prisilivši ih da uđu, ne ograničavajući se na to da ih samo osloni na rub rane, i tu ih drži gledajući netremice Tomu. Pogled strog, a ipak blag dok nastavlja: »….Stavi ovamo svoj prst, stavi prste pa i ruku ako hoćeš u moj bok. I ne budi nevjeran, nego vjeran.« To kaže čineći ono što sam prije kazala.

Čini se da je Tomi blizina božanskog Srca koje gotovo dotiče dala hrabrosti pa mu uspijeva da napokon jasno izgovori riječi, te kaže, pavši na koljena s uzdignutim rukama i provalom pokajničkog plača: »Gospodine moj i Bože moj!« Drugo ne zna reći.

Isus mu oprosti. Stavi mu desnicu na glavu i odgovori: »Toma, Toma! Sada vjeruješ jer si vidio… Ali blago onima koji će vjerovati u Mene, iako nisu vidjeli! Koju ću nagradu morati dati njima ako moram nagraditi vas čija je vjera bila potpomognuta snagom gledanja? …«

Onda Isus uzme raspršene sirčiće, skupi ih na tanjur, rasiječe ih, razdijeli ih i prvi komadić dadne upravo Tomi položivši ga na komad kruha

Potom Isus stavi podlakticu na rame Ivanovo i uzme Petra za ruku, te pristupi stolu. Sjede na svoje mjesto. Sada sjede kao na Vazam uvečer. Ipak Isus hoće da Toma sjedne iza Ivana.

»Jedite, prijatelji«, kaže Isus.

Ali nitko više nije gladan. Radost ih zasićuje. Radost motrenja.

Onda Isus uzme raspršene sirčiće, skupi ih na tanjur, rasiječe ih, razdijeli ih i prvi komadić dadne upravo Tomi položivši ga na komad kruha i pruživši ga iza Ivanovih leda. Izmiješa iz amfora vino u kaležu i pruži ga svojim prijateljima. Ovaj put je Petar prvi poslužen. Zatim traži da mu dadu saće meda, raskomada ga i od njega dade jedan komad najprije Ivanu, s osmijehom koji je slađi od tekućeg i žutog meda. Med jede i On, da ih ponuka. Ne okusi drugo osim meda.

»I dalje sam vaš Učitelj koji je s vama dijelio hranu i san i koji vas je izabrao jer vas je ljubio. I sada vas ljubim.« Isus veoma naglasi te posljednje riječi

Ivan običajnom kretnjom nasloni svoju glavu na Isusovo rame, a Isus ga privuče na svoje Srce i govori držeći ga tako. »Ne smijete se uznemirivati, prijatelji, kad vam se ukažem. I dalje sam vaš Učitelj koji je s vama dijelio hranu i san i koji vas je izabrao jer vas je ljubio. I sada vas ljubim.« Isus veoma naglasi te posljednje riječi. Nastavi: »Vi ste bili sa Mnom u kušnjama… Bit ćete sa Mnom i u slavi. Ne spuštajte glave. U nedjelju uvečer, kad sam došao k vama prvi put nakon svog uskrsnuća, ulio sam vam Duha Svetoga… i na tebe koji nisi bio nazočan neka dođe Duh… Ne znate li da je ulijevanje Duha kao krštenje ognjem? Jer Duh je Ljubav, a Ljubav uništava grijehe. Stoga vam je vaš grijeh bijega, dok sam Ja umirao, otpušten.« Govoreći to, Isus poljubi u glavu Ivana koji nije pobjegao, a Ivan roni suze od radosti.

Svaka će osoba doći k Meni svojim duhom kada materijalnom smrću ostavi tijelo kao beskorisne posmrtne ostatke. I Ja ću joj suditi po prvi put. Zatim će se Čovječanstvo vratiti s odijelom svoga tijela, što će ga po nebeskoj zapovijedi opet uzeti da bude razdvojeno u dva dijela. Jaganjci s Pastirom i divlji jarci sa svojim Mučiteljem…

»Dao sam vam vlast otpuštati grijehe. Ali ne može se dati ono što se ne posjeduje. Morate dakle biti sigurni da Ja ovu vlast u savršenom stupnju posjedujem i služim se njome prema vama koji morate biti čisti u najvećem stupnju da očistite onoga koji dođe k vama, blatan od grijeha. Kako bi mogao netko suditi i čistiti ako bi zasluživao osudu i sam bio nečist? Kako bi mogao netko suditi drugome ako bi imao grede u svojim očima i pakleni teret u svom srcu? Kako bi mogao reći: „Ja te odrješujem u ime Božje“ ako ne bi imao Boga uza se zbog svojih grijeha?

Prijatelji, mislite na svoje svećeničko dostojanstvo. Prije sam Ja bio među ljudima da sudim i opraštam. Sada Ja idem k Ocu. Vraćam se u svoje Kraljevstvo. Nije mi oduzeta vlast suda. Dapače, sva je ona u mojim rukama jer ju je Otac meni izručio. Ali strašnoga suda. Jer će se taj dogoditi kad čovjeku više neće biti moguće postići oproštenje s godinama ispaštanja na zemlji. Svaka će osoba doći k Meni svojim duhom kada materijalnom smrću ostavi tijelo kao beskorisne posmrtne ostatke. I Ja ću joj suditi po prvi put. Zatim će se Čovječanstvo vratiti s odijelom svoga tijela, što će ga po nebeskoj zapovijedi opet uzeti da bude razdvojeno u dva dijela. Jaganjci s Pastirom i divlji jarci sa svojim Mučiteljem. Ali koliko bi ljudi bilo sa svojim Pastirom kad poslije kupelji krštenja više ne bi imali onoga koji oprašta u moje ime?

Evo radi čega Ja stvaram svećenike. Da spašavaju spašene mojom Krvlju. Moja Krv spašava. Ali ljudi i dalje padaju u smrt. Ponovno padaju u Smrt. Treba da ih onaj koji ima tu vlast neprestano pere u njoj, sedamdeset i sedamdeset puta sedam, da ne bi bili plijenom Smrti

Evo radi čega Ja stvaram svećenike. Da spašavaju spašene mojom Krvlju. Moja Krv spašava. Ali ljudi i dalje padaju u smrt. Ponovno padaju u Smrt. Treba da ih onaj koji ima tu vlast neprestano pere u njoj, sedamdeset i sedamdeset puta sedam, da ne bi bili plijenom Smrti. To ćete činiti vi i vaši nasljednici. Radi toga vas odrješujem od svih vaših grijeha. Jer vam je potrebno da vidite, a grijeh zasljepljuje, jer duši oduzima Svjetlost koja je Bog. Jer vam je potrebno da shvaćate, a grijeh otupljuje, jer oduzima duši inteligenciju koja je Bog. Jer imate službu da čistite, a grijeh kalja jer oduzima duši čistoću koja je Bog.

Velika je vaša služba da sudite i odrješujete u moje ime!

Kad vi budete posvećivali kruh i vino i pretvarali ih u moje Tijelo i Krv, činit ćete veliku, nadnaravno veliku i uzvišenu stvar. Da biste je dostojno činili, morate biti čisti, jer ćete dirati onoga koji je Čist i hranit ćete se Tijelom jednoga Boga. Morate biti čisti u srcu, u pameti, u udovima i u jeziku jer srcem morate ljubiti Euharistiju i s tom ljubavlju ne smiju biti pomiješane profane ljubavi koje bi bile svetogrđe. Čisti pameću, jer ćete morati vjerovati i shvaćati tu tajnu ljubavi, a nečistoća misli ubija vjeru i um. Ostaje svjetsko znanje, ali umire u vama mudrost Božja. Morat ćete biti čisti u udovima jer će se u vašu utrobu spuštati Riječ kao što je sišla u Marijinu utrobu djelovanjem Ljubavi.

Ne ogriješite se služeći se strogošću triput nedostojno, jer je protiv moje Volje, mog Nauka i Pravednosti

Imate živi primjer kakva mora biti utroba koja prima Riječ koja postaje Tijelom. Primjer je Žena bez grijeha istočnoga i bez grijeha osobnoga, koja me je nosila. Promatrajte kako je čist vrh Hermona koji je još pokriven velom zimskoga snijega. Iz Maslinskog vrta pričinja se kao kup očupanih latica ljiljana ili kao morska pjena koja se diže poput prinosa prema drugoj bjelini, prema bijelim oblacima što ih travanjski vjetar nosi po plavim nebeskim poljima. Promatrajte ljiljan koji sada otvara usta svoje krune na mirisan smijeh. Ipak jedna i druga čistoća manje su žive od čistoće krila koje mi je bilo materinje. Prah što su ga donijeli vjetrovi pao je po snijegu na brdu i po svili cvijeta. Čovječje ga oko ne primjećuje, tako je neznatan. Ali tu je i kvari čistoću. Još više: gledajte najčišći biser što se izvadi iz mora, iz školjke u kojoj je nastao, da ukrasi žezlo nekoga kralja. Savršen je onako sjajan i zbijen, ne znajući za dodir ni s kojim tijelom koje bi ga povrijedilo, jer se oblikovao u sedefastoj udubini kamenice, osamljene u tekućem safiru morskih dubina. A ipak je manje čist nego krilo koje me je nosilo. U njegovu središtu je zrnce pijeska, vrlo sitno tjelešce, ali ipak zemaljsko. U Njoj, koja je biser mora, ne postoji zrnce grijeha, niti poticaja na grijeh. Kao biser rođen u oceanu Trojstva zato da donese na zemlju Drugu Osobu, Ona je zbijena oko svoje stožerne sjemenke, koja nije sjeme zemaljske požude, nego iskra vječne Ljubavi.

Iskra koja je, našavši u Njoj podudaranje, rodila virove božanskog Meteora koji sada zove i privlači k Sebi sinove Božje: Mene, Krista, Zvijezdu jutarnju.

Tu neoskvrnjenu čistoću dajem vam za primjer.

Ali kad umačete ruke u more moje Krvi, kao berači u badanj, i iz nje crpite čime da očistite zaprljane haljine bijednika koji su sagriješili, budite ne samo čisti, nego savršeni, da se ne biste umrljali jednim većim grijehom; dapače: s više grijeha, prolijevajući i dirajući svetogrdno Krv jednoga Boga, ili pomanjkajući u ljubavi i pravednosti uskraćujući ga ili dajući ga sa strogošću koja nije Kristova, jer On je bio dobar prema zlima da ih privuče k svome Srcu, a triput dobar prema slabima da ih potakne na pouzdanje. Da se ne ogriješite služeći se s tom strogošću triput nedostojno, jer je protiv moje Volje, mog Nauka i Pravednosti. Kako biti strogi s jaganjcima kad smo pastiri idoli?

Gledam u stoljeća… Vrijeme i beskrajne mase ljudi koji će postojati. Svi su preda Mnom… Vidim… pokolje i ratove, lažne mirove i strahovita klanja, mržnju i lopovluk, putenost i oholost. Od vremena do vremena zelena oaza: period povratka ka Križu

O ljubljeni moji, prijatelji koje šaljem po putovima svijeta da nastavite djelo što sam ga Ja započeo i koje će se nastavljati dok bude trajalo Vrijeme, sjećajte se ovih mojih riječi. Kažem vam ih da ih vi kažete onima koje ćete posvetiti za službu u kojoj sam Ja vas posvetio.

Vidim… Gledam u stoljeća… Vrijeme i beskrajne mase ljudi koji će postojati. Svi su preda Mnom… Vidim… pokolje i ratove, lažne mirove i strahovita klanja, mržnju i lopovluk, putenost i oholost. Od vremena do vremena zelena oaza: period povratka ka Križu. Poput obeliska (kamenog stupa) koji označuje čistu vodu usred suhog pijeska pustinje podići će se moj Križ s ljubavlju, nakon što otrov zla bude ljude učinio bolesnima od bijesa i oko Križa će cvjetati, posađene uzduž obala spasonosne vode, palme jednog perioda mira i dobra u svijetu. Duše će, poput jelena i gazela, poput lastavica i golubova trčati k tome odmornom, svježem, hranjivom utočištu da ozdrave od svojih boli i da se iznova nadaju i vjeruju. A ono će sklopiti svoje grane poput kupole da štiti od nevremena i žege i držat će daleko zmije i divlje zvijeri sa Znakom koji tjera u bijeg Zlo. Tako, dok ljudi budu htjeli.

Vidim… Ljude i ljude… žene, starce, djecu, ratnike, učenjake, doktore, seljake… Svi dolaze i prolaze sa svojim teretom nade i boli. Vidim i mnoge koji teturaju jer je bol prevelika i nada je skliznula s tereta prva, s preteškoga tereta i smrvila se na tlu… Vidim i mnoge koji padaju na rubovima ceste jer ih drugi, jači, guraju, jači ili sretniji s teretom koji je lagan. Vidim i mnoge koji osjećaju da su napušteni od onoga koji prolazi, da su i gaženi, koji osjećajući da umiru, stižu dotle da mrze i da proklinju.

Među svima ovima, udarenima od života, namjerno sam stavio te djelotvorne ljubavi da mi moja siromašna djeca ne umru u duhu, izgubivši očinski stan i da nastave vjerovati u Mene – Ljubav, videći moj odraz na mojim slugama

Uboga djeco! Među svima ovima, udarenima od života, koji prolaze ili padaju, moja je ljubav namjerno rasula milosrdne Samaritance, dobre liječnike, svjetla u noći, glasove u tišini, da slabi koji padaju nađu pomoć, da opet ugledaju Svjetlost, da ponovno čuju Glas koji kaže: „Ufaj se. (Nadaj se) Nisi sam. Nad tobom je Bog. S tobom je Isus. Namjerno sam stavio te djelotvorne ljubavi da mi moja siromašna djeca ne umru u duhu, izgubivši očinski stan i da nastave vjerovati u Mene – Ljubav, videći moj odraz na mojim slugama.

Ali, o boli koja činiš da mi krvari Rana na Srcu kao onda kad je bila otvorena na Golgoti! Ali što vide moje božanske oči? Zar možda nema svećenika među beskrajnim masama koje prolaze? Zar stoga krvari moje Srce? Zar su sjemeništa prazna? Zar dakle moj božanski poziv više ne zvoni u srcima? Zar čovjekovo srce više nije sposobno da ga čuje? Ne. U vjekove će biti sjemeništa i levita u njima. Iz njih će izlaziti svećenici jer će u doba mladosti moj poziv nebeskim glasom odjekivati u mnogim srcima i oni će ga slijediti. Ali će s mladošću i zrelošću doći drugi, drugi, drugi glasovi i nadmašiti moj Glas u onim srcima. Moj Glas koji kroz vjekove govori svojim službenicima da budu uvijek ono što ste vi sada: apostoli u školi Kristovoj. Haljina je ostala, ali svećenik je mrtav.

S malo prezrivih ribica i oskudnim komadima kruha: s poniznim i laičkim dušama, dat ću jesti mnogima i nasitit će se i bit će i za buduće, jer mi je žao toga naroda i neću da propadne

Ta će se činjenica kroz stoljeća, zbivati u mnogima. Kao beskorisne i tamne sjene neće biti poluga koja diže, uže koje vuče, izvor koji napaja, zrno koje siti, srce koje je jastuk, svjetlo u tami, glas koji ponavlja ono što mu Učitelj kaže. Nego će za siromašno čovječanstvo biti teret sablazni, teret smrti, parazit, trulež… Užas! Najveće Jude budućnosti imat ću ih opet i uvijek među mojim svećenicima!

Prijatelji, Ja sam u slavi, a ipak plačem. Žao mi je tog neizmjernog mnoštva, stada bez pastira ili s odviše rijetkim pastirima. Beskrajno mi ih je žao! U redu: kunem se svojim Božanstvom, Ja ću im dati kruha, vode, svjetlo, glas što im neće htjeti dati oni koji su izabrani za ta djela. Kroz stoljeća ću obnavljati čudo s kruhom i s ribama. S malo prezrivih ribica i oskudnim komadima kruha: s poniznim i laičkim dušama, dat ću jesti mnogima i nasitit će se i bit će i za buduće, jer mi je žao toga naroda i neću da propadne.

Blagoslovljeni oni koji će zaslužiti biti takvima. Ne blagoslovljeni što su takvi. Nego što će to zaslužiti svojom ljubavlju i žrtvom. A preblagoslovljeni oni svećenici koji budu znali ostati apostolima; kruhom, vodom, svjetlom, glasom, počinkom i lijekom moje siromašne djece. Osobitom će svjetlošću sjati u Nebu. Kunem vam se za to, Ja koji sam Istina.

Ustanimo, prijatelji i dođite sa Mnom da vas još učim moliti. Molitva hrani apostolove snage jer ga sjedinjuje s Bogom. … O, Oče, gleda me! Misli na mene! Traži svoj mali »glas«, i radost što je sa svojim prijateljima ne priječi ga da se sjeti mene!

Ustanimo, prijatelji i dođite sa Mnom da vas još učim moliti. Molitva hrani apostolove snage jer ga sjedinjuje s Bogom.

I pritom Isus ustane i pođe prema malom stubištu.

Ali kad je već na njegovu podnožju, okrene se i gleda me. O, Oče, gleda me! Misli na mene! Traži svoj mali »glas«, i radost što je sa svojim prijateljima ne priječi ga da se sjeti mene! Gleda me iznad glava apostola i smiješi mi se.

Podigne ruku blagoslivljajući me i kaže: »Mir bio s tobom.« I viđenje prestane.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com