Foto: Shutterstock

Vruće čeznite za duhovnim darovima

Nalazimo se u vremenu kad proslavljamo muku, smrt i uskrsnuće (Uskrs) našeg Gospodina Isusa Krista i u vremenu u kojem se pripremamo za blagdan Duhova. Isus je živio i umro kako bi nas otkupio od grijeha i kako bi nam dao novo srce i novi duh, kojim ćemo moći ljubiti onako kako je on nas ljubio.

Apostol Pavao nas potiče da nasljedujemo Krista, da težimo za ljubavlju i da vruće čeznemo za duhovnim darovima (karizmama), a posebno za prorokovanjem

Apostol Pavao nas, u Prvoj poslanici Korinćanima, u dvanaestom, trinaestom i četrnaestom poglavlju, potiče da nasljedujemo Krista, da težimo za ljubavlju i da vruće čeznemo za duhovnim darovima (karizmama), a posebno za prorokovanjem. Potiče nas da ih nastojimo imati u izobilju, na izgradnju Crkve. On jasno napominje kako se duhovni darovi (karizme), koje nabraja u dvanaestom poglavlju, daju svakom vjerniku. Nažalost, iz raznoraznih razloga, a najčešće iz neznanja, mnogi vjernici ne primaju darove koje im Bog daje.

Koje uvjete trebamo zadovoljiti kako bismo srcem (duhom) mogli primiti karizme, koje Bog itekako želi dati svakom vjerniku?

Kako primiti karizme?

Koje uvjete trebamo zadovoljiti kako bismo srcem (duhom) mogli primiti karizme, koje Bog itekako želi dati svakom vjerniku? Na prvom je mjestu svakako istinska želja za nasljedovanjem Krista u ljubavi i služenju bližnjima, zatim čežnja za pojedinom karizmom, molitva i, na kraju, ponekad nam je potrebna i pomoć nekog iskusnog pojedinca ili grupe. Svakako da Bog može sve to preskočiti, što ponekad i čini, i da pojedinim osobama može uspješno dati određene karizme, unatoč tome što za njima nisu čeznule ili za njih molile.

Koliko se puta nađemo u situacijama u kojima trebamo utjehu, usmjerenje, u kojima trebamo Boga da nas podigne iz nevjere, žalosti i razočaranja?

Dobro je da mi kršćani pomažemo onima kojima je naša pomoć potrebna, dobro je da im dajemo same sebe, tj. svoje vrijeme, svoje napore, svoju empatiju, svoja materijalna sredstva…, no mi kršćani pozvani smo bližnjima davati neizmjerno više od toga, pozvani smo davati im Boga. Pavao, od svih karizmi nabrojenih u dvanaestom poglavlju, najviše želi da primimo dar proroštva i dar jezika. Proroci su vjernici kroz koje Bog u pojedinim situacijama progovara drugima. On piše kako proroci izgrađuju Crkvu, kako je njihova zadaća da opominju, uzdižu i tješe. O kako nam danas nedostaju proroci, posebno među svećenicima koji propovijedaju, ispovijedaju i duhovno savjetuju! Koliko se puta nađemo u situacijama u kojima trebamo utjehu, usmjerenje, u kojima trebamo Boga da nas podigne iz nevjere, žalosti i razočaranja; u kojima trebamo opomenu koja će nas spasiti od zemaljskih nedaća i vječne osude? (…)

Kad molimo drugim jezicima, u većini slučajeva umom ne razumijemo što molimo. To je dobro jer Duh Sveti zna da se s mnogo toga nismo sposobni svjesno suočiti, zna da…

Dar jezika je, po apostolu Pavlu, dar koji nam je dan na vlastitu izgradnju. Kad molimo drugim jezicima, tada naš unutarnji čovjek, naš duh, prema apostolu Pavlu, nepogrešivo moli po nadahnuću Duha Svetoga. Naš nutarnji čovjek poznaje sve naše tajne, ništa mu nije sakriveno, od našeg začeća do danas; zna sve naše rane, sve naše slabosti, sve naše strahove; zna kome nismo oprostili i u čemu griješimo, zna što nam je u bilo kojoj životnoj situaciji najpotrebnije i zna kako to možemo izmoliti. Kad molimo drugim jezicima, u većini slučajeva umom ne razumijemo što molimo. To je dobro…

Zašto je to dobro, koji je ključ karizmi; od koga potražiti pomoć… saznajte u nastavku uvodnika, u kojim se glavni urednik također oprašta od našega člana Đure Orejaša, koji je preminuo 21. ožujka, u 66. godini života.

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska prvog u mjesecu ili se pretplatite (ovdje).

Book.hr