Foto: Jason Leung, Unsplash

U organizaciji Katoličke udruge „Prilika za Susret“, održao se ljetni kamp za osobe u zrelijoj dobi otvorene za katolički brak. Drage ljude iz spomenute katoličke udruge već poznajem iz prijašnjih projekata. Ostavim sve obveze koje me inače „peglaju“ u ovom periodu godine, „dignem sidro“ i pravac Glavotok. Glavotok je franjevački samostan iz 15. stoljeća koji će biti dom za 20-ak djevojaka i 20-ak momaka na tjedan dana.

Neopterećeni dolazak

Na Krk idem svojim autom. Montiram kofer na krov jer drugačije ne stanemo svi u mali Peugeot 206. Pokupim društvo s kojim sam se dogovorio i nakon poludnevnog probijanja kroz gužve na autocesti i vijuganja lokalnim cesticama stižemo u samostan. Osobno smatram da je na susrete ovakve vrste najbolje doći bez imperativa i neopterećen. U samostanu vidimo program i raspored. Svaki dan je sveta misa u 7:45, pa doručak pa program koji su osmislili vrijedni ljudi iz „Prilike za Susret“. Odlična stvar je što nas na program nitko ne prisiljava nego sami biramo koliko i što želimo slušati.

Božji talenti u djevojkama

Odmah na početku boravka imamo „speed date“ gdje po šest minuta svaka cura komunicira sa svakim momkom. Ovo je stvarno genijalno dobra stvar jer se na početku susreta dečki i cure upoznaju. Nakon dvoznamenkastog broja izmjena pomiješalo se u mojoj glavi svega i svačega. Ipak vidim predivne djevojke svaka sa svojim talentima. Jedna od djevojaka je toliko fizički lijepa da se čudim kako sada nije u braku, s drugom djevojkom pričam i vidim koliko je lijepa njena duša, kod jedne se vidi da je žena prava domaćica. U svakoj djevojci s kojom sam komunicirao vidim da je Bog podario talente.

Niti sam došao u Glavotok niti pišem ovaj tekst zbog nekog uobičajenog druženja ili ljetnog odmora. Fokus je naravno na nečem puno dubljem i puno važnijem. Da… u nekom trenutku srce mi je zatitralo… Detalji??? E… to ne može! Neki osjećaji se čuvaju najdubljem kutku srca poput najdragocjenijega bisera i nisu za van…

Kad srce zatitra, nije to ništa, ništa to nije, al’ nije da nije

U Glavotoku slavimo i blagdan Velike Gospe. Navečer u vanjskom otvorenom klaustru pripremamo različite koktele i uživamo u ugodnoj ljetnoj večeri. Samostan i kokteli. Ide li ovo zajedno? Stanu li uopće ove dvije riječi u istu rečenicu?! Stanu. U svakom pogledu pa tako i s konzumacijom smo bili u granicama dobrog i pristojnog.

Svjedočanstvo bračnog para

Pričao sam s Tomislavom V. i za njegovu životnu priču mogu reći da se o tome može napisati knjiga ili snimiti film. Tomislav i njegova Jelena, bračni par su koji se upoznao na jednom od ovakvih događaja. Iznose svoje svjedočanstvo. Ovo dvoje čistih i plemenitih ljudi oduševilo me svojim svjedočenjem, Jelena (uostalom kao i većina pripadnica ljepšeg spola) s posebnim naglaskom na detalje. Tomo i Jela iskreno nam žele pomoći da se i mi, koji još nismo, ostvarimo u katoličkom braku. Nakon njihova svjedočanstva pričam s njima u vanjskom klaustru samostanske zgrade i polako i neprimjetno spoznajem da mi ovi ljudi postaju prijatelji. Bogatstvo. Prednost dolaska svojim autom na ovaj susret je što u svakom trenutku kada trebaš vrijeme za sebe možeš ga dobiti tako da sjedneš u auto, „pobjegneš“ na sat ili dva, „razbistriš glavu“ i vratiš se u civilizaciju. Naravno da ovo koristim kad procijenim da mi treba.

„Ljubičasti osmijeh“

Izidor je Slavonac, čovjek dobre i široke duše baš k’o što je slavonska zemlja dobra i široka. Ponio je sa sobom vino od višnje. Prvi put u životu konzumiram nešto ovakvo i svi koji konzumiramo dobivamo „ljubičasti osmijeh“. Naime od ovakve vrste vina zubi dobiju ljubičastu nijansu a meni je posebno bilo zanimljivo vidjeti cure koje imaju lijep osmijeh i velike lijepe zube kako sad to stvara „ljubičasti osmijeh“. Pada mi na pamet, kao što tanin ostavlja trag na našim zubima, tako i mi ostavljamo trag, jedni drugima, u našim životima…

Fra Anto Barišić

U samostanu u Glavotoku imali smo duhovno vodstvo. Bio je to fra Anto Barišić. Ej, ljudi, ovo je jako, jako bitno. Fra Anto je čovjek žive i duboke vjere u Isusa Krista. Duhovnik koji poznaje stanje duše, ima puno, punooo duhovnog iskustva. Pravo bogatstvo za našu grupu. Svaki dan je predvodio svetu misu, klanjanje, svaki dan je imao nagovor u kojem smo čuli riječi utjehe, nade, ohrabrenja… Svatko tko je želio mogao se ispovjediti i obaviti individualni razgovor. Samo zbog ovoga, vjerujte mi samo zbog ovoga vrijedilo je doći na Krk u Glavotok. Na osobnom razgovoru s fra Antom pričamo o stvarima o kojima želim. Ovaj razgovor za mene je imao izuzetnu važnost, trajao je puno više vremena nego što sam očekivao. Plodove ovog razgovora već vidim a bit će ih i u budućnosti. Naravno ponovno neću pisati o najdubljim dijelovima svog bića, ali ako imate priliku susresti ovoga svetog čovjeka, nemojte to propustiti.

„Je l’ bilo što za izabrat?“

Na ovom susretu uistinu je bilo jako puno kvalitetnih cura i momaka. Jedna moja prijateljica bi u žargonu pitala: „Je l’ bilo što za izabrat?“ Da, bilo je! Po mojoj procjeni najmanje pet parova je nakon ovog kampa ostalo u komunikaciji. Vjerujem da će se neki od njih ostvariti u braku. Slava Isusu! Za one koji se boraveći u Glavotoku, nisu prepoznali, nije (što se ove grupe tiče) gotovo. Naime, otvara se WhatsApp grupa za sve one koji žele biti u njoj i kamp na Glavotoku ima, sportskim rječnikom, produžetke u kojima dečko i cura koji se prepoznaju mogu ostvariti svoju pobjedu.

Pored samostana su plaže koje su bile samo za nas. More je kristalno čisto. Popodneva su bila slobodna za kupanje. Izlet na Košljun, radionice i predavanja… Sve smo to imali u Glavotoku, ali fokus ovog teksta ne bih stavljao na taj dio.

Žetva je velika, a radnika malo

Ne, ovo nije još jedan uspješan događaj u organizaciji katoličke udruge „Prilika za Susret“ – NE! Ovo je najuspješniji događaj te udruge!!! Tomo B. (predsjednik udruge) pričao mi je koliko je ovo zahtjevno organizirati, koliko znoja, truda i vremena trebaju uložiti svi koji rade na ovom projektu da ovaj kamp bude mjesto susreta mladića i djevojaka. HVALA, ej, HVALA po milijunti put HVALA. Radite prave stvari. Ne, nemojte se umoriti i nemojte prestati. Žetva je velika, a radnika malo. Zato i ovom prilikom pozivam sve koji se žele uključiti u rad udruge „Prilika za Susret“, posebno Istre, Kvarnera, Dalmacije te BIH da se jave udruzi „Prilika za Susret“.

Sljedeći događaj u organizaciji „Prilike za Susret“ bit će 4. studenog u Karlovcu gdje će se održati Drugi nacionalni susret osoba otvorenih za katolički brak. Do to tog vremena znam da moram navući osmijeh na lice, širom otvoriti oči i pozvati nekoga na kavu.

Za Book.hr priredila A. P.; posvjedočio Tomislav iz Vranjica

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected]