Foto: Shutterstock
Razgovor s ateistom
Imam prijatelja koji je ateist. Jednog mi je dana rekao: „Michael, reci mi što stvarno misliš o meni“. Trebao sam biti iskren i zato sam mu rekao da je on po mom mišljenju divan otac, vjeran muž, poštovani poslodavac i poznat po svojoj iskrenosti. Čak sam odlučio reći mu nešto što nikada nisam rekao ni jednom nevjerniku: da čak ne znam ni za jedan njegov grijeh. On je svoje ruke stavio iza glave i gledao me zadovoljno se smiješeći. Ja sam zatim nastavio: ,,No, ljudi ne idu u pakao zbog svog grijeha; ljudi idu u pakao zbog ponosa, a ti si pun ponosa!“ To je u trenutku maknulo osmjeh s njegova lica!
„Krist je, naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike.“ (Rimljanima 5,6)
„Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas“. (Rimljanima 5,8)
„Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe…“ (1 Korinćanima 15,3)
Nitko ne ide u pakao zbog grijeha
Ne mogu doći do nevjernika i reći mu da će on zbog svojih grijeha ići u pakao. Nitko ne ide u pakao zbog grijeha. Što se tiče problema grijeha čovječanstva, s njime je obračunato na križu. Krist je umro za bezbožnike! Čovjek nije osuđen zbog grijeha, već je osuđen zbog ponosa. Ponos je taj koji je izazvao prvo iskušenje. Bog loše stvari reda ovim redoslijedom: ponos, zatim nevjera i tek tada grijeh. Mi smo taj redoslijed nekako okrenuli.
Kada se Isus nakon svog uskrsnuća pojavio pred učenicima, oni ga nisu prepoznali. Kako bi dokazao svoj identitet, On im je pokazao znakove raspeća, iste znakove koji su ih sprječavali da ga prepoznaju. Prije raspeća Rimljani su uzeli bič načinjen od 12 kožnatih traka koje su na svojim krajevima imale upletene komadiće stakla i metala i tim bičem udarali bi zatvorenika 39 puta po leđima i jedanput po licu i to bi zatvorenika sasvim izobličilo. Isus je bio izobličen do neprepoznatljivosti i za čitavu vječnost On će nositi te znakove. S desne strane svog Oca sjedi izobličeni Isus. Nikada u potpunosti nećemo znati cijenu koju je platila Božja Riječ koja je postala tijelom, ali znamo da je cijena velika, jer On je i dalje čovjek koji je na nebu. Je li onda čudo da ćemo svi kada ćemo ga vidjeti u nebu kao zaklano Janje, pasti ničice i štovati ga?
Nije problem u grijehu, nego…
Problem grijeha je riješen; sve što Bog zahtijeva od nas je da vjerujemo u izobličenog Isusa koji sjedi s Njegove desne strane. Nevjernici neće propasti zbog svojih grijeha, već zbog svog ponosa i zanemarivanja ili odbijanja najuzvišenije žrtve.
Zbog tako velike žrtve, žaljenje je luksuz koji si vjernik ne može dopustiti. Naime, kada sagriješimo, mi zazivamo izobličenog Isusa koji nas čisti i koji nam oprašta. Ako se nastavimo koprcati u krivici i sramoti, to jednostavno otkriva naš ponos. Vjerujemo li mi zbilja da je Gospodin očekivao od nas nešto bolje? Kao nebeski učenici mi nećemo nastaviti preispitivati naš grijeh; umjesto toga, nastavit ćemo preispitivati i biti bliže izobličenom Isusu i na taj način grijeh će prirodno nestati. (…)
Iz knjige Michaela Wellsa „Nebesko učeništvo – iskustvo punine Krista koja prebiva u svakom vjerniku“. Izdavač: Logos d.o.o., Daruvar.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
