Padre Pio

Vrlo dragocjeno svjedočanstvo dolazi nam upravo od don Amortha koji je poznavao Padra Pija

(…) Osim ovih noćnih smetnji, franjevački je redovnik također istjerivao demone iz ljudi, ne prakticirajući pritom egzorcizam. To je jako dobro pojasnio i otac Gabriele Amorth koji je u brojnim intervjuima precizirao da se kod svetog Pija nije radilo o egzorcizmima, već molitvama oslobođenja. Unatoč tomu, dobro je pojasniti da je Bog taj koji odlučuje o datumu oslobođenja neke osobe, a čak ni redovnik sa stigmama nije uvijek bio u mogućnosti svojom molitvom definitivno istjerati demona. U nekim slučajevima nije mogao ništa učiniti, u nekima je odmah natjerao đavla da pobjegne. Vrlo dragocjeno svjedočanstvo dolazi nam upravo od don Amortha koji je poznavao Padra Pija i koji je mogao ispričati neke epizode iz života sveca iz Pietrelcine:

Što je Padre Pio vidio u dušama koje su mu pristupale? Ponekad ih je vidio kao plijen Sotone. U nekim je slučajevima Padre Pio to također rekao dotičnoj osobi, i samo njoj

„Rekao bih da je Padre Pio imao poseban dar razlučivanja shvatiti je li osoba spremna za oslobođenje ili nije. Jednom je jedan svećenik uz pomoć dvojice jakih prijatelja dopratio mladića koji je u trenutku pričesti običavao snažno vrištati i previjati se. Pri pogledu na Padra Pija počeo se tresti. Padre Pio zagledao se u njega i rekao samo jednu riječ: ‘Odlazi.’ Od tog je trenutka mladić bio oslobođen. No takva su oslobođenja rijetka, vrlo rijetka. Što je Padre Pio vidio u dušama koje su mu pristupale? Ponekad ih je vidio kao plijen Sotone. U nekim je slučajevima Padre Pio to također rekao dotičnoj osobi, i samo njoj. Mislim da obično nije vidio demona, već se s njim snažno borio. Znao je jako dobro da je demonovo glavno djelovanje, kojem svi podliježemo, navoditi nas na zlo. Često je tijekom ispovijedi činio geste rukama, kao da želi nešto otjerati. No trenutna oslobođenja su rijetka. Sjećam se djevojke koja je imala pratnju za vrijeme pričesti jer ju je zli jako uznemiravao. Stiskala je zube i okretala glavu; Padre Pio čekao ju je s hostijom u ruci, ne govoreći ništa, sve dok je nije uspio pričestiti.“[1]

‘Zove li se možda sveti Pio iz Pietrelcine?’ Odgovara mi: ‘Neeeee, zove se Francesco Forgione’

Postojanost sveca iz Pietrelcine protiv đavla nastavila se, mnogo snažnije, i nakon njegove smrti. Deseci svjedočanstava govore nam o nazočnosti fratra tijekom brojnih obreda egzorcizma. „Neki đavli polude ako se spomene Padra Pija“, više je puta rekao sâm Amorth. Detaljnije svjedočanstvo nam je, na primjer, dao don Piero Catalano, duhovni sin pavlinskog svećenika i egzorcist od 2014. godine, iz biskupije Reggio Calabria, koji pripovijeda:

„Posebno mi je drag sveti Pio iz Pietrelcine koji je često nazočan za vrijeme egzorcizama i opsjednuta osoba, koja se boji, kaže mi: ‘Tu je onaj s bradom, plaši me.’ To kaže jako ružnim tonom. Odgovaram mu: ‘Zove li se možda sveti Pio iz Pietrelcine?’ Odgovara mi: ‘Neeeee, zove se Francesco Forgione.’“[2]

[1] Marco Tosatti, Padre Pio e il diavolo, Gabriele Amorth racconta…, Piemme, Milano 2003.

[2] Antonio Crispino, „Così faccio gli esorcismo con l’aiuto di Padre Pio“, u „Corriere Tv“ od 19. prosinca 2017. (https://video.corriere.it/cosi-faccio-esorcismi-l-aiuto-padre-pio/e41160e6-e431-11e7-8530-b320f0c560cc).

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.