Duhovnost

DUHOVNA PRIČA

Potraga za srećom „Možda sreća putuje za tobom, pa samo trebaš malo usporiti da te stigne ili možda dolazi nekom ulicom sa strane pa je trebaš pričekati na obližnjem raskrižju. A možda je ona već u tebi samome, samo je trebaš otkriti.”

Trčanje za srećom book evangelizacija

Foto: Shutterstock


Možda je iza tebe

Kratka anegdota pripovijeda o susretu dva čovjeka. Prvi je vrlo brzo trčao ulicama malog mjesta. Pravio je velike korake nastojeći što prije stići na zamišljeni cilj. Drugi je čovjek ispred svoje kuće zalijevao povrće i cvijeće, uživajući u mirisima svog raskošnog vrta. Kad ugleda trkača kako se velikom brzinom približava njegovoj kući, primakne se ogradi i pozdravi ga. „Hej, prijatelju, kamo tako žuriš?” upita ga znatiželjno. Čovjek mu reče: „Trčim za srećom”. Vlasnik vrta začuđen odgovorom ponovno upita: „Kako znaš da je sreća baš ispred tebe pa je trebaš stići?” Brzi prolaznik odgovori: „Pa većina ljudi trči za srećom, samo ja trčim malo brže, kako bih je prije uhvatio”. Vlasnik vrta se malo zamisli, a potom reče prolazniku: „Možda sreća putuje za tobom, pa samo trebaš malo usporiti da te stigne ili možda dolazi nekom ulicom sa strane pa je trebaš pričekati na obližnjem raskrižju. A možda je ona već u tebi samome, samo je trebaš otkriti.”

Gospodin je sva radost

Ovo je samo priča, ali vjerujem da se svatko od nas može u njoj prepoznati. Redovito jurimo za srećom. Iz dana u dan. Život nam tako malo-pomalo postane neprestani maraton. Želimo postići radost često ne birajući ni sredstva ni brzinu kako bismo je postigli. Sasvim je prirodno da imamo ciljeve i želje, da nečem težimo i nečem se nadamo. Čak i onoj istinskoj radosti. Međutim, jesmo li se ikad upitali je li sreća u onome što želimo stići i postići ili postoji njezin izvor na jednome mjestu? Psalam 37 kaže: „Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!” Može li išta ili itko čovjeka bolje i više usrećiti od njegova stvoritelja? Zamislimo malo dijete koje ništa ne može postići sâmo, a opet sve dobije od roditeljā. Koliko nam onda tek može dati naš nebeski roditelj – svemogući Bog! On je za sreću čovjeka dao sâma sebe u osobi Isusa Krista. Zar nam ne može dati i sve drugo što nam je potrebno? Isus je pristao biti razapet na križ radi našeg spasenja, ali i radi naše radosti ovdje na Zemlji. Pitanje je samo jesmo li mu predali svoj život, jesmo li mu se povjerili do kraja, dopuštamo li mu da nam donese onu istinsku sreću.

Mogu li sreću naći u svijetu

Mnogi sreću vide u novcu, seksu, porocima, slavi… Ali, ako je sreća u novcu, zašto su onda životi bogataša isprazni? Ako je sreća u seksu, zašto su onda prostitutke nesretne? Ako je sreća u porocima, zašto su onda njihovi konzumenti okovani robovi? Ako je sreća u slavi ovog svijeta, zašto onda sve velike zvijezde imaju svoje tužne priče? Sreća je ipak u jednom od odgovorā onoga vlasnika vrta iz priče na početku. Ona ne može biti nigdje drugdje nego u nama samima. Našem biću je može dati samo Onaj tko nas je stvorio, ali uz jedan uvjet – da se mi do kraja damo Njemu.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh