Preporučamo

POTICAJNA SVJEDOČANSTVA

Toliko nadahnuća, toliko odgovora i pomoći za život dobila sam upravo na svetoj misi… Malo je onih koji su svjesni kolike milosti mogu primiti aktivnim sudjelovanjem na svetoj misi, u Isusovoj žrtvi. Neka vas ova dva kratka svjedočanstva potaknu da na sljedeću svetu misu dođete s očekivanjem da će vam Gospodin uistinu dati ono što vam je u tom trenutku potrebno…

Toliko nadahnuća, toliko odgovora i pomoći za život dobila sam upravo tijekom svete mise…

Foto: Shutterstock

 

Bog mi zaista često progovara tijekom mise. Progovara mi o nečem što me u određenom trenutku zaokuplja, i to kroz riječi čitanja, preko svećenika ili jednostavno u srcu ‘čujem’ njegov odgovor. Ponekad mi misli odlutaju prema onome što mi je na srcu, ali kao da na misi o svemu razmišljam jasnije i iskrenije. Toliko nadahnuća, toliko odgovora i pomoći za život dobila sam upravo na svetoj misi. Tako sam na misi dok sam slušala čitanje dobila odgovor na neka teološka pitanja koja su me zaokupljala. Jednom mi je u misli došla rečenica koja mi je sat vremena poslije mise bila izvorom utjehe… Kada sam bila u nedoumici oko posla i danima se mučila bez nekog konkretnog odgovora, na misi sam dobila toliku jasnoću koga da pitam za savjet. Misa je zaista prostor gdje mi Bog progovara kao otac, upućuje me, podučava me, tješi me svojom blizinom.

N. N. (Podaci poznati uredništvu)

 

Od malena sam bio vjernik, išao u crkvu i primio sakramente. Svi su u mojoj obitelji vjernici. U srednjoj školi moja je vjera počela slabiti, rjeđe sam išao na misu i više sam se okretao svijetu. Došlo je do toga da sam na misu išao samo za Božić i Uskrs. Pod misom sam vrlo rijetko ili uopće nisam slušao čitanja i samo sam čekao da tih sat vremena što prije prođe, kako bih mogao nastaviti dalje sa svojim životom. Nisam uopće razumio što se zapravo događa na oltaru.

Kada sam upisao fakultet, Bog je počeo mijenjati moj život. Osjetio sam poticaj da malo češće idem na misu, ali mi je i dalje to bilo samo kao obveza koju moram ‘odraditi’ i onda sam slobodan. U isto vrijeme zlo me je počelo jače napadati i tako sam padao u grijeh. Nakon prekida dvogodišnje veze s djevojkom, tražio sam utjehu kod drugih ljudi, ali nitko me nije razumio i nitko mi nije mogao pomoći. Kada mi više nitko i ništa nije preostalo, odlučio sam doći Bogu i upitati ga za pomoć. Na toj sam misi prvi put odlučio stvarno slušati Evanđelje. Bilo je Evanđelje po Ivanu, 21. poglavlje. Kada su učenici, nakon cjelonoćnog lova gladni, ne ulovivši ništa, poslušali Isusa – bacili su mrežu i izvukli 153 velike ribe. U tom je trenutku meni ova Riječ toliko puno značila, da je strelovito krenulo moje obraćenje i život mi se je uvelike promijenio na bolje.

Počeo sam slušati Isusa da se i ja izvučem iz pustinje i gladi, te da, slušajući Njegov savjet, ulovim obilje Božje slave za vječni život, ali i obilje već na ovome svijetu.

N. N. (Podaci poznati uredništvu)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh