Foto: KKonstantinChristian, Shutterstock Zaboravljam… Lica, sitnice, detalje… Dok kotrljam, uzbrdo, Svoj kamen, sve dalje i dalje… I prije nego što razum...
Foto: Shutterstock Na Sve Svete, Iznenada, opet sam dijete… Koračam prema grobu, koraka teška, Nadajući se da tužna vijest je greška…...
Foto: Precious Makochera, Unsplash U meni čuči Sasvim malo dijete, Koje ne strepi Pred tobom, svijete… Koje se raduje, Koje se čudi,...
Foto: analogicus; Pixabay Moja mama, moj dom Srela sam ju Noćas, u snu… Činilo se, tuđem, Ne svom… U prelijepim joj...
Foto: Aaron Burden, Unsplash Jesen istresa svoje skute… Prosipa listove narančaste, crvene, žute… A toj eksploziji čarobnih boja, Čudi se i raduje...
Foto: Shutterstock Nije Te bilo Kad sam plakala… Šutio si Dok sam vikala… Imao si prečeg posla Od mojih problema… Pustio me...
Foto: Ground Picture, Shutterstock Polako se odmotava Još jedan dan, Komadić vječnosti meni I tebi darovan! Ne znamo što nam nosi...
Foto: analogicus; Pixabay Ja nemam nikakvu moć Nad svojim danima ni noćima, Nemam vlasništvo nad svojim tijelom, Rukama, srcem...
Foto: Sestre Halužan – Kćeri i sinovi Još jednom, molim Te, Spasi me… Rekao si Sedamdeset puta sedam… Na pravi put Vrati...
Foto: Anna-Nas; Shutterstock Sluge savjesti, Gospodari volje… Kad bismo to mogli postati, Sve bi bilo bolje! Kada bi baš svatko...
Kažeš mi Da pretjerujem… Da u puste snove I u bajke Vjerujem… Tvrdiš da bez razloga Nevidljivom, nepostojećem Se molim… Svejedno…...
Naša vjerna suradnica Slavica koja piše pjesme u našoj poetskoj rubrici objavila je svoj pjesnički prvijenac pod nazivom Možda sutra. Kako joj...
Biti ja Pretvaram se… Glumim… Sve pomno analiziram… Procjenjujem, ocjenjujem… Prečesto nepotrebno Kritiziram… Kreiram stvarnost… Zapravo, bježeći od nje… Gorka je...
Foto: Sunny studio, Shutterstock Tvoja ruka, Nevidljiva, a tako snažna, Vodi me i na dlanu nosi, Kao da sam dragocjenost važna!...