Foto: Kaushik Panchal; Unsplash
Devetnaesti veljače će zauvijek ostati u mom sjećanju i u iskustvu prisustva živoga Boga. Prvi put sam sudjelovala na jednom takvom susretu i nisam ništa očekivala, željela sam vidjeti kako je to i samo se učvrstiti u molitvi i vjeri.
Na susret sam išla sa zaručnikom, njegovim kolegom s posla, curom i prijateljem tog kolege. Njih troje sam tada prvi put upoznala. Put u Dugo Selo protekao je u upoznavanju i prepričavanju proživljenih iskustava.
Kada planirate svadbu?
Dobila sam savjet da se samo prepustim što god osjetila i da se ne opirem ničemu. Prije susreta smo imali vremena za kavu na kojoj su nas naši novi prijatelji upitali: “Kada planirate svadbu?”
Konstantne prepreke
Rekli smo im da nemamo datum jer, od kada smo se zaručili, stalno nailazimo na neke prepreke, mnogo malih, ali i onih dosta velikih. Naime, 2021. moja mama je imala nekoliko operacija, a posljednja od njih je bila jako kritična; zatim je iznenada u srpnju preminula moja teta, a zaručnik je imao velikih zdravstvenih problema. I na tome nije stalo pa je tako u listopadu 2022. iznenada umrla zaručnikova sestra. Zbog svega toga jednostavno ne možemo razmišljati o organizaciji svadbe i svom tom veselju.
Krenula je pjesma “Isus premješta planine”, a toplina je bila sve jača.
Susret je započeo slavljenjem. U jednom trenu me počela obuzimati jaka toplina, neobjašnjiva. Više nisam mogla pjevati. Krenula je pjesma “Isus premješta planine”, a toplina je bila sve jača. U jednom trenutku sam ugledala križ i nad njime svjetlost kakva izlazi iz Milosrdnog Isusa.
Gledala sam u Njega i uživala u prizoru, a tada se s Njegove lijeve strane pojavila…
Mislila sam da si sama stvaram tu sliku jer je ista bila postavljena u dvorani. No, sve me vraćalo i govorilo mi da se zagledam u taj križ i tu svjetlost. I tada sam iznad križa ugledala Isusa kako se smije i kako je neopisivo sretan. Gledala sam u Njega i uživala u prizoru, a tada se s Njegove lijeve strane pojavila ona, zaručnikova sestra.
Bila je neopisivo sretna i samo se smijala i kao da mi je govorila: “Evo, tu sam s Isusom, sretna sam!” Plakala sam sve jače, a tada se s Isusove desne strane pojavila moja teta, također nasmijana i sretna te kao da mi je i ona govorila: “Evo, i ja sam sretna, srele smo se, lijepo nam je.”
‘Stvarno više ne mogu…’
Toplina u tijelu je bila sve jača, toliko da više to nisam mogla niti podnijeti i samo sam pomislila: “Stvarno više ne mogu”. Tada kao da je nešto zabubnjalo ispod mojih nogu, kroz mene je prošla hladnoća nakon koje sam ponovno bila na “normalnoj” temperaturi. Sjela sam i samo plakala…
…i da se više ništa ne dogodi, bilo bi mi dovoljno…
Pod pauzom sam zaručniku rekla da sam doživjela nešto nevjerojatno i da se više ništa ne dogodi, bilo bi mi dovoljno. Susret se nastavio. U molitvi sam u nekoliko navrata osjetila onu istu toplinu, a najviše kad se molilo za prestanak glavobolja i bolova u leđima te za nestanak straha od smrti.
Započela je pojedinačna molitva uz polaganje ruku. Zaručniku sam ponovno rekla kako sam doživjela nešto predivno i pitala ga želi li da mu odmah prepričam ili kad se vratimo doma, rekao je: “Odmah!”
Zajedno smo plakali.
Ispričala sam mu sve. On je zašutio i samo prokomentirao: “Nevjerojatno!” Tada su mu krenule suze i rekao mi je kako je tražio potvrdu od sestre da je stvarno dobro i da je sretna. Ne razmišljajući, pitala sam ga: “I, jesi li dobio tu potvrdu?”, a on mi je odgovorio: “Pa da, jesam, preko tebe.” Zajedno smo plakali.
Isusu ništa nije nemoguće
Na polaganju ruku sam prvi put pala u Duhu i doživjela to neopisivo iskustvo. Dok smo se vraćali doma, ispričala sam novim prijateljima što sam doživjela. Tada je jedan od njih izrekao svoj dio svjedočanstva:
On premješta planine, što mu je onda poslati vam potvrdu da je sestra u raju?
“Kada ste na kavi pričali o smrti sestre, nekako sam odmah osjetio da je ona završila u raju. Zamolio sam Isusa da vam pošalje neku potvrdu. A onda sam prvi put u životu duhom čuo pjesmu “Isus premješta planine” i u miru zaključio: “Pa, čovječe, On premješta planine, što mu je onda poslati vam potvrdu da je sestra u raju?”. Svi u autu smo zaplakali i izmolili “Slava Ocu” kao zahvalu.
…zaručnik i ja spojeni Božjom voljom…
Doživjela sam predivno iskustvo Živog Boga, prisustvo Duha Svetog, dobila tako lijepe potvrde o našim dragim preminulima, ali isto tako da smo zaručnik i ja spojeni Božjom voljom. Svaki put plačem kada se sjetim ovog iskustva i kada ga nekome prepričam, a kako i ne bih kad je u meni ogromna zahvalnost i ljubav prema Isusu kojem ništa nije nemoguće.
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
