Foto: Screenshot | YouTube

Sam sebi govorim: „Neću više kockati! Dobro, ajde samo ću malo…“ Ulazim u jedan kafić gdje je bila i kladionica. Tamo nije bilo nikoga osim konobarice i zaposlenice na pultu. Ispunio sam listić i sam sebi rekao: „Samo malo uplati i to je to…” Došao sam do pulta kladionice i htio uplatiti. U tom trenutku sam čuo da me netko zove: „Roberte!” Ja se okrećem, kad nema nikoga… Opet čujem glas: „Roberte!“ Ja se opet okrenem, ali vidim da nema nikoga. Treći put ponovno čujem glas: „Roberte! Ako uplatiš to, sa mnom udjela nikada nećeš imati.“ Skamenio sam se…

Dio je to potresnog svjedočanstva Roberta Tomića, hrvatskog domobrana iz Posušja. U svom svjedočanstvu, u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, pričao je o putu obraćenja na kojem se, kako kaže, i danas nalazi.

Pakao kocke

Robert je još odmalena bio problematičan, što ga je dovelo do toga da nije završio srednju školu. Došao je do drugog razreda, a onda se odlučio prijaviti u vojsku, tadašnju JNA. Odsluživši vojni rok, vraća se te zatim luta od Zagreba do Njemačke. U jeku Domovinskog rata prijavljuje se kao dobrovoljac te završava na dubrovačkom ratištu. Nakon završetka rata, stupa u brak te pokreće privatni biznis sa svojim prijateljima. Naglo zarađuje visoku količinu novca, što ga uvodi u porok kocke.

To je jedno pakleno stanje koje nikome ne bih poželio. Znam kako se kockari osjećaju, ali oni nikada neće priznati da su kockari. Ja sam to također tako promatrao; smatrao sam da je to moj profesionalni posao. (…) Bio sam ekstremni lažov. Svi kockari su ekstremni lažovi.

Čak više od 10 godina u svoj obiteljski dom nije ušao prije ponoći. Zbog kockanja je upao u takve financijske probleme da su znali ostati i bez kruha.

Onda ga je, 2008. godine, vjenčani kum pozvao na Kursiljo – Mali tečaj kršćanstva. Prihvatio je poziv te se odlučio ispovjediti. Od te ispovijedi kreće novo poglavlje u njegovu životu.

Cijelo svjedočanstvo pogledajte/poslušajte u videozapisu ispod:

Za Book.hr priredio L. M.