Aktualnosti

SVETKOVINA BOGA OCA

IMAMO LI PRAVU SLIKU NAŠEG OCA NEBESKOG? On u ruci drži svijet i nebeski svod Naša se čitateljica javila s dvojbom: „Imamo svetkovinu Krista Kralja kao druge božanske osobe te Duhove kojima slavimo treću božansku osobu, međutim nemamo svetkovinu Boga Oca kojom bismo iskazali čast prvoj božanskoj osobi Presvetog Trojstva. Zašto?“ Ovo je istražila naša Marijana.

Foto: Shutterstock

Naš Otac je stvarniji od tla na kojem stojimo. On je ljubav i ljubi nas očinskom ljubavi. Borimo se da ta istina postane stvarnost u našim životima

Za pojedinca je od najveće važnosti njegovati blizak odnos s Ocem. To nam je otežano ako Ga doživljavamo, primjerice kao previše strogog i krutog misleći da samo čeka priliku kako bi nas kaznio

Naše najdublje potrebe, koje si često ni sami ne možemo posvijestiti niti ih zadovoljiti, može ispuniti jedino Bog Otac. Isus Krist, jedini put da dođemo k Ocu, rekao je da će nam naš Otac nebeski dati sve što ga zamolimo u Njegovo ime.

Za pojedinca je od najveće važnosti njegovati blizak odnos s Ocem. To nam je otežano ako Ga doživljavamo, primjerice kao previše strogog i krutog misleći da samo čeka priliku kako bi nas kaznio.

Najvažniji faktor na zemlji kako bismo u djetinjstvu stvorili pravu sliku Boga jest upravo – otac. A svjedoci smo kako se očevima sa svih strana nastoji umanjiti njihova važnost i uloga

Zemaljski očevi

Najvažniji faktor na zemlji kako bismo u djetinjstvu stvorili pravu sliku Boga jest upravo – otac. A svjedoci smo kako se očevima sa svih strana nastoji umanjiti njihova važnost i uloga. Također, oni često niti sami nisu svjesni koliko znače svojoj djeci. Otac ima zadatak djetetu pokazati svijet i postupno ga odvojiti od majčina krila, primjerice odvodeći ga u park, igraonicu, kazalište, kino itd.

Svaki put kada otac zagrli svoga sina, povede ga na pecanje, povije mu ranu, sasluša ga, pohvali ga ili pak podvrgne stezi – Riječ se Božja utjelovljuje

Poznati dušebrižnici supružnici John Loren i Paula Sandford, ustvrdili su kako se svaki put kada otac zagrli svoga sina, povede ga na pecanje, povije mu ranu, sasluša ga, pohvali ga ili pak podvrgne stezi – Riječ Božja utjelovljuje. Ako očevi zakažu, kažu oni, postoje zamjene. Otac nebeski „ne ostavi sebe neposvjedočena“ (Dj 14,17). No nijedna zamjena ne može djetetu objaviti identitet koji žudi ostvariti se iz njegovih gena. Svi imamo zajednički nazivnik: život s očevima i majkama ili bez njih. Na tome se temelju brojnici razlikuju do unedogled. Sotona nema nikakvih novih igrica, već jedino varijacije na temu. Stoga je važno stalno se iznova podsjećati da je svaki kršćanin ujedno i dušebrižnik. (U knjizi „Obnova kršćanske obitelji“)

Sotona nema nikakvih novih igrica, već jedino varijacije na temu. Stoga je važno stalno se iznova podsjećati da je svaki kršćanin ujedno i dušebrižnik

Bog – otac i majka

Mnogi smo razočaranje koje smo doživjeli od svojih zemaljskih očeva, preslikali na Boga. Tako svjedočimo vrsti odbojnosti prema nazivanju Boga Ocem, objašnjava profesor dogmatske teologije Ivan Karlić. Govoriti o Bogu znači prije svega govoriti o Ocu, no ponekad se iz ovoga razloga taj naziv izbjegava. Božje se očinstvo, pogrešno poistovjećuje s „apsolutnom moći muškaraca u obiteljima i dominantnom snagom muškaraca u javnom životu“.

Mnogi smo razočaranje koje smo doživjeli od svojih zemaljskih očeva, preslikali na Boga. Tako svjedočimo vrsti odbojnosti prema nazivanju Boga Ocem

Problem je u čovjekovoj želji za slobodom od bilo kakva autoriteta koji bi ga „ugrozio“; iz te želje pojedinac često odbacuje Boga Stvoritelja kao oca te umjesto o Bogu govori, primjerice o „Majci prirodi“ pridajući joj ulogu božanstva. A odbacujući Boga Oca, odbacujemo milosrđe koje nam On, Milosrdni Otac, pruža. Čovjek je danas u velikoj mjeri okrenut znanosti i tehnologiji, želi zagospodariti svijetom i ljudima slabijima od sebe i zato ne prepoznaje potrebu za Božjim milosrđem i ljubavlju. I zaista, stoji u tekstu umirovljenoga svećenika i mons. Nikole Radića, »čovjek jest stvoren da „svemu stvorenju gospodari, a služi samo svome Stvoritelju“. Kad se tu umiješa netko treći, kad se ti odnosi poremete, čovjek je ugrožen kao takav.« („Vrhunski biolog i vrhunski teolog“. https://miscelanea-nr.blogspot.com/)

Božje se očinstvo, pogrešno poistovjećuje s „apsolutnom moći muškaraca u obiteljima i dominantnom snagom muškaraca u javnom životu“. Problem je u čovjekovoj želji za slobodom od bilo kakva autoriteta koji…

„Bog“, kaže papa Franjo, nije samo otac nego i majka koja nikada ne prestaje voljeti svoja stvorenja. Pitamo se: je li moguće da ti, Bože, znaš samo za ljubav? Bože, zar ne poznaješ mržnju? Ne, odgovorit će Bog, poznajem samo ljubav. A gdje je tvoja osveta, pravda, ljutnja zbog tvoje ranjene časti? Bog će odgovoriti: Poznajem samo ljubav. Otac iz one prispodobe učinio je nešto što jako podsjeća na majčinu dušu. Osobito su majke one koje ispričavaju djecu, štite ih, njihovi osjećaji prema njima ne prestaju, nastavljaju ih voljeti, pa i onda kada ona više ništa ne zaslužuju.“

Čovjek je danas u velikoj mjeri okrenut znanosti i tehnologiji, želi zagospodariti svijetom i ljudima slabijima od sebe i zato ne prepoznaje potrebu za Božjim milosrđem i ljubavlju

Svetkovina

Kada bismo Oca bolje upoznali, više bismo ga i ljubili. Na toj spoznaji temelje se nastojanja da se uspostavi svetkovina u čast Boga Oca. Prvi pokušaji zabilježeni su u 17. stoljeću. Prigovori uvođenju ovakva liturgijskoga slavlja jesu da predmet svetkovine može biti samo događaj iz povijesti spasenja, a nikako čašćenje božanskih osoba u njima samima ili njihovih svojstava. No, ne zanemaruje li se ovakvim razmišljanjem da je Bog Otac izvorište i cilj cijele povijesti spasenja? Oni koji se protive uspostavi ove svetkovine ne razmatraju pitanje svetkovine koja bi častila Oca u njegovu djelovanju unutar povijesti spasenja, nego se usredotočuju na nemogućnost zasebna liturgijskoga čašćenja vječnog očinstva Oca.

Godine 1932. na blagdan Presvete Krvi Kristove Bog Otac je, objavivši se majci Eugeniji Elizabeti Ravasio, izrazio želju za posebnom svetkovinom u Njegovu čast.

Velik broj kršćana radije se utječe Isusu Kristu jer Oca doživljava kao strašnoga suca te ga ne poznaje i ne časti

Potrebu za uvođenjem ove svetkovine izrazio je potom i biskup Alexandre Caillot, nakon desetogodišnje istrage o autentičnosti ove objave. Tom je prigodom izjavio: „Čudno je da ne postoji posebna svetkovina u Očevu čast. Trojstvo je čašćeno kao takvo, Riječ i Duh Sveti su čašćeni po djelima i vanjskim pojavama. Jedino Otac ne posjeduje vlastiti blagdan koji bi privlačio pozornost kršćana njegovoj Osobi.“ Biskup Caillot smatra da se velik broj kršćana radije utječe Isusu Kristu jer Oca doživljava kao strašnoga suca te ga ne poznaje i ne časti. Kada bi Crkva uvela svetkovinu u čast Boga Oca, mnogi bi kršćani spoznali da je Bog milosrdan i blag Otac. Teolozi smatraju da doktrina odnosa duše s Trojstvom mora biti dublje ispitana da bi mogla biti izvor prosvjetljenja za duše o zajedništvu Oca sa Sinom. Biskup, dakle, izražava čuđenje i razočaranje jer Crkva nije uvidjela potrebu za uspostavom ove svetkovine. Kao posebno žalosnu naveo je činjenicu da su redovnici izjavljivali kako objave Oca nisu moguće i da se nikada prije nisu događale.

Kao posebno žalosnu naveo je činjenicu da su redovnici izjavljivali kako objave Oca nisu moguće i da se nikada prije nisu događale

„Kako doći do tebe?“

Majka Eugenia Ravasio, kojoj se Bog Otac objavio 1932. godine, bila je talijanska redovnica i pripadnica Kongregacije Naše Gospe od Apostola. U svojoj 25. godini bila je izabrana za časnu majku Kongregacije. Otkrila je prvi lijek protiv gube, napravljen od sjemena tropske biljke i tijekom 20 godina službe otvorila preko 70 centara u najzabačenijim mjestima Afrike, Azije i Europe. Njezina je ostavština Poruka Oca – privatna objava koju je primila osobno od našega nebeskoga Oca. Objavu je Crkva priznala autentičnom nakon deset godina najstrožih ispitivanja. Upravo u toj objavi Bog je od ove redovnice zatražio uvođenje svetkovine Njemu u čast te joj naveo razloge zašto joj se objavio. Objavio se Majci Eugeniji kako bi ispravio pogrešnu predodžbu ljudi o Njemu kao strašnome i strogome Bogu. On čezne da ga svatko upozna onakvim kakav On jest – blag i milosrdan Otac. Došao je osobno jer je vidio da ga ni proroci nisu mogli učiniti voljenim od ljudi. Iznio je svoje obećanje Majci Eugeniji:

„Upravo sam otvorio izvor živuće vode koji nikada neće presušiti od sada pa do svršetka svijeta…

Moj Sin je riznica ovoga izvora, kako bi ljudi mogli doći i zagrabiti iz Njegova Srca koje je uvijek puno vodom spasenja do prelijevanja! Ali morate imati sigurnost o postojanju ovoga izvora kojega vam Moj Sin otvara, kako biste se mogli uvjeriti da je osvježavajući i ugodan!

„Kada Me upoznate, vaša žeđ će biti ugašena, bit ćete obnovljeni, vaše bolesti izliječene, vaši će strahovi iščeznuti…“

Onda, stupite k Meni kroz Mojega Sina i jednom kada ste Mi blizu povjerite Mi svoje želje. Pokazat ću vam ovaj izvor, obznanjujući se onakvim kakav zaista jesam. Kada Me upoznate, vaša žeđ će biti ugašena, bit ćete obnovljeni, vaše bolesti izliječene, vaši će strahovi iščeznuti. Vaša će radost biti velika i pronaći ćete ljubav kakvu sigurno nikada niste do tada.

Pitat ćete Me kako možete doći do Mene? Kročite putem pouzdanja, zovite Me svojim Ocem, ljubite Me u duhu i istini, te će to biti dostatno da ova osvježavajuća i snažna voda ugasi vašu žeđ.

Kročite putem pouzdanja, zovite Me svojim Ocem, ljubite Me u duhu i istini, te će to biti dostatno da ova osvježavajuća i snažna voda ugasi vašu žeđ

Ako zaista želite da vam ova voda dade sve što vam je neophodno da Me spoznate i ljubite, ako se osjećate hladnima i ravnodušnima, dozovite Me dragim imenom Oca i Ja ću doći k vama. Moj izvor dat će vam ljubavi, povjerenja i sve što vam je potrebno kako biste zauvijek bili ljubljeni od vašeg Oca i Stvoritelja…“

Isječak iz drugog dijela Objave; 12. 8. 1932. Zapisana je u knjizi „Otac govori svojoj djeci“ s imprimaturom: † Petrus Canisius van Lierde, Vic. Generalis e Vic. Civitatis Vaticanae, Roma, die 13 Martii 1989.

Naglasio je kako je Crkvi neophodna svetkovina Boga Oca – Onoga koji je utemeljio Crkvu.

Uz ovo je obećanje naveo i što traži od čovjeka:

„Kako bih vam pružio stvarnu radost u ovome životu i u sljedećem, želim da učinite što vam predlažem da učinite u ovome svijetlu. Vrijeme je povoljno, nemojte izgubiti ovu ljubav koja je vašim srcima tako opipljivo ponuđena.

Ako zaista želite da vam ova voda dade sve što vam je neophodno da Me spoznate i ljubite, ako se osjećate hladnima i ravnodušnima, dozovite Me dragim imenom Oca i…

Tražim od svakoga da sudjeluje u Svetoj Misi u skladu s liturgijom, to Me uvelike raduje! Kasnije ću vam predložiti neke kratke molitve, ali vas ne želim preopteretiti! Najvažnija stvar bit će da Me slavite kao što sam vam rekao, uspostavljajući svetkovinu u Moju čast i služeći Mi u jednostavnosti istinske djece vašega Boga, Oca, Stvoritelja i Spasitelja ljudskoga roda.“

Isječak iz drugog dijela Objave; 12. 8. 1932.

Svetkovina Boga Oca častila bi Oca i zahvaljivala mu za dar Sina, po kojemu smo otkupljeni; po Kristu postali smo Božja djeca.

»Čovjek jest stvoren da „svemu stvorenju gospodari, a služi samo svome Stvoritelju“. Kad se tu umiješa netko treći, kad se ti odnosi poremete, čovjek je ugrožen kao takav

 Svetica Božjega očinstva

Širenju pobožnosti Bogu Ocu posebno je pridonijela blažena Marija od Propetog Isusa Petković, prozvana i sveticom Božjega očinstva. Pobožnost Ocu nebeskom bila je središnja pobožnost Družbe Kćeri Milosrđa čija je blažena Marija utemeljiteljica, a pobožnost se trudila prošiti i izvan Družbe. U Družbu je uvela duhovnost Božjeg Očinstva, a svrha Družbe bila je slavljenje, i ljubav prema Bogu s temeljnom pobožnosti slavljenja i čašćenja Boga Oca. Ljubav prema Bogu iskazuje se nasljedovanjem Isusa Krista i vjerom u Utjelovljenu Riječ.

„Tražim od svakoga da sudjeluje u Svetoj Misi u skladu s liturgijom, to Me uvelike raduje!“

Blaženoj redovnici Mariji Bog se prvi put objavio u dobi od šest godina dok je molila večernju molitvu s tetkom koja je recitirala Vjerovanje. Bila je jako povezana i sa zemaljskim ocem što je pridonijelo da lakše prihvati i zavoli Boga kao Oca. Prema blaženoj Mariji očinska ljubav Boga ogleda se u tome što nam je poslao svoga Sina i temelj je pobožnosti Bogu Ocu. Napominjala je da je Isus poslan od Oca kao uzor poniznosti, poslušnosti, ljubavi i podložnosti Ocu te je naglašavala važnost obnove ove pobožnosti. Svijet Oca ne poznaje dovoljno i malo ga spominje – to je blažena Marija od Propetog Isusa Petković nastojala promijeniti. Shvaćala je da je Isusovo poslanje u tome da očituje svijetu Očevu ljubav, a s druge strane jasno je vidjela da je Otac nepoznat te da velik broj kršćana ima pogrešnu sliku o njemu. Željela je da svaki kršćanin razvije odnos s Bogom Ocem kao što nalaže temeljna Božja zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. Smatrala je da je ta zapovijed zanemarena te je naglašavala njezinu važnost na temelju osobnog iskustva odnosa s Ocem.

„Vrijeme je povoljno, nemojte izgubiti ovu ljubav koja je vašim srcima tako opipljivo ponuđena“

Vječnome…

Redovito je pisala pisma papi i crkvenim službenicima, a tražila je i od Drugog Vatikanskog Koncila da se pozabavi pitanjem uvođenja svetkovine Boga Oca. Naišla je na pozitivan odaziv kod pape Pavla VI. koji je još kao nadbiskup Milana pokrenuo velike misije u svojoj nadbiskupiji pod nazivom „Upoznati Oca“, u kojima je sudjelovalo oko 1000 svećenika i 40 biskupa.

Pobožnost Bogu Ocu blažena je Marija širila i preko knjiga u kojima se o njoj govorilo. Posebno je cijenila i voljela knjigu „Vers le Pere“, mons. E. Guerryja, nadbiskupa Cambraija te ju je dala prevesti i tiskati na hrvatski jezik. Tri godine prije svoje smrti sastavila je „Hvale i zazive Vječnome Ocu“ kao osobni sažetak osobne veze s Bogom Ocem. Objavljene su 1964. uz dopuštenje crkvenih vlasti na španjolskome, talijanskome, hrvatskome i latinskome jeziku. Molitvom „Hvala i zaziva“ dobiva se oprost od sedam godina svaki put kada se moli te potpuni oprost kada se moli svaki dan u mjesecu.

…služite Mi u jednostavnosti istinske djece vašega Boga, Oca, Stvoritelja i Spasitelja

Peticija

Usprkos ovima, te još mnogim nespomenutim nastojanjima, svetkovina Boga Oca još nije uspostavljena. Talijanska zajednica Dio è Padre zatražila je od crkvenih vlasti uspostavu liturgijskoga blagdana u čast Boga Oca. Pokrenuli su peticiju u kojoj se prikupilo više od 100 000 potpisa i potom su je proslijedili crkvenim vlastima. Odgovor još nisu dobili, no svaki pokušaj je značajan i uz molitvu i strpljenje može uroditi plodom.

„Kladim se da ta molitva“, kaže Juan, „ne samo da će biti uslišana nego ćete također dobiti odgovor. I za kratko vrijeme vidjet ćete da Bog nije gluh, nego…

Međutim, u brojnim dokumentima crkvenih službenika ističe se važnost i potreba za uspostavom svetkovine.

A dok se to ne dogodi, i neovisno o tome, nastavimo i dalje njegovati u svome srcu pobožnost našemu nebeskom Ocu. U tome nam mogu pomoći brojne molitve i pobožnosti, među njima naravno najviše Očenaš.

Molitva ima jednu riječ: Tata

Lijepa molitva Juana Manuela Cotela

MOLITVA Bog nije gluh…

Molitva ima jednu riječ: Tata (na španjolskome: Pappi).

No, želite li je malo proširiti, slobodno to možete učiniti. Možete reći:

„Tata, ne poznajem te. Tata, ne vjerujem da postojiš. Tata, vjerujem da govorim sam. Ali, tata, ako me slučajno čuješ i ako me ljubiš kao što govore da me ljubiš, objavi se u mojem životu. Pomozi mi.“

Kladim se da ta molitva ne samo da će biti uslišana nego ćete također dobiti odgovor. I za kratko vrijeme vidjet ćete da Bog nije gluh, nego da nas čuje, da nas prima i odgovara nam s ljubavlju.

www.infinitomasuno.org/hr

Očenaš na svahiliju 💓

Marijana Daničić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh