Sveti Salvador iz Horte, španjolski franjevac, brat laik i čudotvorac, rođen je u prosincu 1520., u katalonskom naselju Santa Coloma de Farners, kao Salvador Pladevall i Bien, sin siromašnih roditelja (prezivali su se Grionesos), koji su u bolnici dvorili bolesnike i siromahe. Salvador je sa 14 godina ostao siroče i uputio se sa svojom mlađom sestrom Blàsijom u Barcelonu. Ondje je izučio postolarski zanat i svojim radom uzdržavao sebe i sestru. Kad se sestra udala, Salvador je slijedio srce i uputio se u glasovitu benediktinsku opatiju Montserrat, nedaleko od Barcelone. Skromni mladić osjetio je ubrzo da je njegovo mjesto ipak među siromašnim franjevcima, pa je 3. svibnja 1541. stupio u franjevački samostan u Barceloni. Položio je u svibnju 1542. redovničke zavjete, a zatim je premješten u samostan u Tortosu.

Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja

U samostanima je bio kuhar, vratar i skupljač milostinje. Uvijek je hodao bosonog, strogo postio i svakodnevno se bičevao. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Ozdravljivao je znakom križa nevoljnike, slijepe, gluhe i hrome. Oko njegove ćelije okupljalo se mnoštvo bolesnih hodočasnika. S velikom požrtvovnošću obavljao je najteže poslove, ali je morao trpjeti ljubomoru i poniženja od svoje subraće i poglavara (čak su ga prijavili inkviziciji u Barceloni). Oni ponekad nisu shvaćali njegovu poniznost, strpljivost, ljubav prema siromasima, njegovu svetost i neobične čudesne darove.

Njegov grob postao je odredište mnogih hodočasnika

Premještali su ga iz jednoga katalonskog samostana u drugi, najprije u Bellpuig, zatim u Lleidu i, napokon, u naselje Horta de Sant Joan (okrug Terra Alta, provincija Tarragona), po kojem je i najpoznatiji i po kojem je na kraju dobio i ime. U tamošnjem samostanu Naše Gospe od anđela boravio je od 1547. do 1559. Po svjedočenjima očevidaca, u Hortu je zbog brata Salvadora tjedno dolazilo po dvije tisuće ljudi. On ih je pozivao da ispitaju svoju savjest i da se potom čestito ispovjede i pričeste. Nakon Horte boravio je u samostanima u Reusu, Madridu i Barceloni. Dvije godine prije smrti, 1565., brat Salvador smirio se i našao razumijevanje u samostanu svete Marije u Cagliariju, na otoku Sardiniji, tada pod španjolskom vladavinom. Ondje je i preminuo na današnji dan, 18. ožujka 1567. Njegov grob u crkvi svete Rozalije postao je odredište mnogih hodočasnika i mjesto brojnih čudesa, a vjernički puk počeo ga je štovati kao sveca. Blaženim ga je 1606. proglasio papa Pavao V., a svetim 17. travnja 1938. papa Pio XI. Najviše ga štuju u njegovoj rodnoj Kataloniji, na Sardiniji i u Calabriji, a zaštitnik je postolara i katalonskih franjevaca.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr