Aktualnosti

ZORA ĆE SVANUTI JER POSTOJI SUNCE

Sve što se događa nije katastrofa nego prilika! Svećenik Krešimir Josip Bahmec na svom je Facebooku objavio osvrt na ono što se događa u posljednje vrijeme i razna tumačenja koja iz toga izlaze, pa i nemir kao posljedica mnogih govora i tumačenja događaja. Kaže, Bog najprije donosi strah, a potom mir. Napominje, ako stalno slušamo katastrofične prognoze te smo u nekom permanentnom strahu, budite sigurni, to nije od Boga. Njegov osvrt prenosimo vam u cijelosti:

Foto: Pixabay

 

Mnogi tumače današnje vrijeme. Istina, pozvani smo prepoznavati znakove vremena i djelovati. No, mnogo je tumačenja koja unose nemir. Niti to nije pogrešno jer Isus je rekao da nije došao donijeti mir nego mač. Jasno da je taj mač, mač tvoje savjesti opredijeljene za Boga, a ne kritike i napada drugoga. Mistici tumače viđenja: đavao, kada se pojavi, najprije donese lažni mir, a na kraju ostavi nemir. Bog obratno, najprije donese strah u susretu Veličanstva s grešnim čovjekom, ali na kraju ostavlja dubok mir.

Bog poziva na obraćenje, nekada i grubo iz naše perspektive i znanja, ali uvijek ostavlja prostor za promjenu te ostavlja dubok mir, ma što se događalo

Ako nam današnje vrijeme donese pozitivni nemir, odluke, ali osobne odluke za promjenom i ako osjetimo mir, znat ćemo da je od Boga, ali ako stalno slušamo katastrofične prognoze te smo u nekom permanentnom strahu, budite sigurni, to nije od Boga. Bog poziva na obraćenje, nekada i grubo iz naše perspektive i znanja, ali uvijek ostavlja prostor za promjenu te ostavlja dubok mir, ma što se događalo. I uvijek sve izvodi na dobro. Bog uvijek radi savršeno i uzima čovjeka u najsavršenijem trenutku za njega. Ako smo živi, to znači da još nismo spremni i da smo potrebni mnogima.

Jedan mudar čovjek rekao je da kada bi ljudi govorili samo ono što znaju, cijeli svijet bi umuknuo. To je dobro, bilo bi sjajno kada bismo to shvatili i kada bismo ušutjeli. Tada ne bismo Boga prozivali za smrt mladih, tada ne bismo iz internet soba sudili koliko je tko i kako pomogao unesrećenima, ili ukrao

Jedan mudar čovjek rekao je da kada bi ljudi govorili samo ono što znaju, cijeli svijet bi umuknuo. To je dobro, bilo bi sjajno kada bismo to shvatili i kada bismo ušutjeli. Tada ne bismo Boga prozivali za smrt mladih, tada ne bismo iz internet soba sudili koliko je tko i kako pomogao unesrećenima, ili ukrao. Jednostavno bismo šutjeli, šutjeli i iz najdubljeg poštovanja dugo šutjeli, priznali neznanje i dopustili Bogu da nam u dubini molitvene sabranosti, iz tišine progovara.

Rezultat molitve je djelo

Tada bismo shvatili da ne možemo suditi drugima, već im pomoći, moliti najprije pa iz molitve poći čovjeku ususret kako je već moguće. Rezultat molitve je djelo. Znam, reći ćete kako ima mnogo ljudi koji čine dobro, a ne mole. Da, a upravo je to nama znak koji molimo, a gori smo. Netko moli za njih, a djela koja čine bit će im ulaznica za Nebo. Siguran sam da i ti mole na neki svoj način.

Tko može razumjeti smrt mladih ljudi, specijalca koji je darovao svoju kamp-kućicu i poginuo krpajući krov drugome, popravljajući nečiju tugu, nečije srce?

O Bogu ne možemo smisleno govoriti niti ga razumjeti. Tko može razumjeti smrt mladih ljudi, specijalca koji je darovao svoju kamp-kućicu i poginuo krpajući krov drugome, popravljajući nečiju tugu, nečije srce? Tko to može shvatiti? Dok sam molio za tog čovjeka, i ja sam grintao Bogu i „objašnjavao” mu kako to da je čovjek prošao tolika ratišta i sad je pao i tada sam osjetio da nije pao onaj koji daje život za neznanca, već se uspeo u Nebo. Da su baš na tome krovu bile njegove ljestve za Nebo, posljednja prečka kojoj je ime – bezuvjetna Ljubav! I kada sam u suzama molio za mlade, shvatio sam da nisu umrli, nego usnuli, baš kako je naša Gospa usnula (prijevodi izvornika – uzašašće, uspeće, usnuće).

Ali đaba je sve što sam rekao jer najveći teolog u povijesti, Toma Akvinski, nakon svih svojih velebnih djela, pred smrt je zaključio da je sve to smeće, da ništa ne vrijedi jer o Bogu ne možemo reći ništa. Zato barem neću ništa reći o boli obitelji poginulih u Petrinji i Majskim Poljanama, niti boli roditelja, djece, braće i sestara osmero mladih Hrvata iz Hercegovine, jer to nisam dostojan, nego ću se pokloniti i moliti bez prestanka za njih. I šutjeti, dugo šutjeti… jer tu bol poznaje samo Bog Otac i Majka Božja.

Molite, borite se i ne brinite jer zora će svanuti, zora će svanuti jer postoji Sunce

Sve što se događa nije katastrofa nego prilika. Puno smo vidjeli živih srca koja pomažu i suosjećaju, puno vjere, nade i ljubavi. Pitajmo se u tišini što to znači za nas, što Bog želi od nas, što trebamo promijeniti i što učiniti. Tada će svijet postajati malo po-malo bolje mjesto za život. Tek tada nema straha. Molite, borite se i ne brinite jer zora će svanuti, zora će svanuti jer postoji Sunce.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh