Foto: Shutterstock

(Lk 6,6-11)

Ponekad se čuje ova vrsta ispovijedi: „Oče, nekoliko nedjelja nisam došla na Misu kako bih bila uz svog bolesnog muža“. Svećenik obično ovako odgovara: „Sestro, nisi počinila nikakav grijeh. Milosrđe je kršćaninova prva dužnost“.

Ako idem na Misu i na tlu vidim čovjeka kojem treba pomoć, ne mogu reći: „Najprije idem na Misu pa ću mu onda pružiti potrebitu pomoć“

Jednom mi je jedna žena rekla da je, kako bi nedjeljom išla na Misu, ostavljala teško bolesnog muža samog u kući. A ja sam joj rekao: „U tvojoj situaciji činiš grijeh što ostavljaš svog muža samog kod kuće“. Njegovanje bolesnika je ispred zakona koje su napravili ljudi. Milosrđe je iznad svakog ljudskog zakona. Bog je milosrđe. Tko djeluje u milosrđu, s Bogom je. Božje milosrđe nije isprekidano, a nije ni ograničeno na određena vremena ili mjesta. To nas uči Isus u današnjem Evanđelju. Milosrđe se treba vršiti prije svake druge vjerske aktivnosti ili dužnosti. Ako idem na Misu i na tlu vidim čovjeka kojem treba pomoć, ne mogu reći: „Najprije idem na Misu pa ću mu onda pružiti potrebitu pomoć“. Fanatizam i vjerski legalizam nisu Bogu mili. „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“, neprestano nam ponavlja Gospodin. Ne može se gladnomu reći: „Najprije moram izmoliti Krunicu pa ću ti poslije dati jesti“. Djelo milosrđa je ispred svake druge aktivnosti.

Milosrđe je život. Tko ljubi, promiče i prenosi život. Svećenik ne može reći pokajniku: „Došao si nakon radnog vremena, ne mogu saslušati tvoju ispovijed“. Kad bi to rekao, učinio bi veliki manjak ljubavi. Amen. Aleluja.

Autor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Odabrao: fra Petar Ljubičić