Foto: Shutterstock

Želim posvjedočiti što je Isus učinio u životu moga brata koji, istina, ide na misu, ali nema iskustvo susreta s Isusom. Mi iz obitelji koji imamo to iskustvo, znamo da se može sve izmoliti pa smo, čuvši da je bolestan, počeli intenzivnije moliti, a ja sam i e-mailom od Kristofora tražila da mole. Oni su mi odgovorili da će moliti na čemu im i ovim putem zahvaljujem.

Na samrti

Dakle, moj brat godinama živi u Njemačkoj i ondje se razbolio. Bio je u njihovoj bolnici gdje je bezuspješno bio liječen metodom kemoterapije, a u međuvremenu je nastupila i demencija (gubitak mentalnih sposobnosti i pamćenja). Također, postao je agresivan, ništa nije znao. Takvog su ga njemački liječnici otpustili iz bolnice i za njega preporučili stacionar nekog doma. Njegova ga je supruga nakon toga dovezla u Zagreb i smjestila ga u stacionar doma gdje je u početku bio vezan, s kateterom, i danju i noću, jer je bio agresivan, pričao je gluposti, nije znao izgovoriti nijednu normalnu rečenicu (bilo je strašno gledati ga takvog)…

Razgovarajući s vlasnikom doma, upitali smo ga hoće li biti poboljšanja u bratovu stanju. No, dobili smo odgovor da je on (brat) na samrti, da se ne zna kad će preminuti i da mu može pomoći samo dragi Bog, što je dragi Bog i učinio. Mi, obitelj, molili smo za njega neka ga, ako je volja Božja, ozdravi, a ako nije, neka mu se duša spasi.

Snahi smo govorili neka mu pozove svećenika kako bi se, ako bude moguće s obzirom na njegovo mentalno stanje, ispovjedio i svakako primio bolesničko pomazanje. Svećenik je došao u stacionar u večernjim satima jednog prvog petka i ‘opremio’ je moga brata sakramentima, dok je istodobno nas nekoliko iz obitelji otišlo na pobožnost prvog petka u župu Svete obitelji u Slavonskom Brodu kako bismo, između ostalih potreba u obitelji, molili i za njega.

Božja milost

Brat Josip Lončar je na tome susretu rekao otprilike (ne znam citirati) kako su neki došli moliti za osobu koja je na samrti, i da je tu osobu pohodila milost Božja. Mi smo tada osjetili da se to odnosi na brata, ali nismo znali da će ozdraviti i fizički, nego smo bili sretni i zadovoljni što ga je pohodila Božja milost radi spasenja duše jer je to najbitnije.

Međutim, Gospodin je odlučio učiniti čudo i njegovo se zdravstveno stanje malo-pomalo počelo popravljati. Prestali su ga vezati, više nije bilo ni katetera, ni pelena, sve je normalno shvaćao, sve je razumio, ponovno je počeo potpuno normalno govoriti te je nakon kratkog vremena izašao iz stacionara i otišao kući na svojim nogama; i već je u Njemačkoj, a ne u lijesu kako se inače odatle izlazi.

Cijela rodbina i svi koji ga poznaju i koji su znali u kakvu je bio stanju, bili su iznenađeni i šokirani promjenom, ali povjerovati da je Isus učinio čudo, bilo im je teško. Zato, mi i umjesto njega i umjesto njih vjerujemo i dajemo SLAVU I HVALU ISUSU za ovo čudo kao i još neka čuda koja je učinio nekim članovima naše obitelji.

Molimo Te, Isuse, umnoži nam još Josipa Lončara, fra Iva Pavića i drugih koji će činiti djela koja si Ti činio.

Svjedoči Kata iz Slavonskog Broda (Ostali podaci poznati uredništvu)

Svjedočanstvo je prvotno objavljeno u časopisu Book