Foto: Shutterstock

Možete li objasniti što bi značio grijeh protiv Duha Svetoga, koji se neće oprostiti. I može li čovjek biti u opasnosti od takvog grijeha a da nije na samrti?

Katarina

Draga Katarina,

ljudi često pitaju što je grijeh protiv Duha Svetoga, koji se neće oprostiti. Najprije pogledajmo mjesto u Svetome pismu gdje Isus govori o tome neoprostivome grijehu.

Neodržive klevete (Mt 12,22-32; Lk 11,14-23;12,10)

»I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: „Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: „Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!” „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.

No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” Jer govorahu: „Duha nečistoga ima”.«

Iz paralelnih tekstova Mateja i Luke vidi se da je riječ o egzorcizmu što ga je Isus po Duhu Svetome učinio nad jednim čovjekom. Farizeji su pohulili rekavši da Isus izgoni đavle po Beelzebulu, poglavici đavolskome. Dakle, da njegovo djelo nije od Boga, nego od Sotone.

Katekizam Katoličke Crkve kaže:

1864 „No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga” (Mk 3,29). Božje milosrđe ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.

Ako znamo ovo:

1871 Grijeh je „riječ, čin ili želja protiv vječnog zakona”. On je uvreda Bogu: podiže se protiv Boga neposlušnošću koja je suprotna Kristovoj poslušnosti,

tada znamo da nam Bog u svojoj milosrdnoj ljubavi oprašta sve grijehe:

1846 Evanđelje je objava, u Isusu Kristu, Božjeg milosrđa prema grešnicima.[84] Anđeo ga naviješta Josipu: „a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1,21). Isto se to može reći o Euharistiji, sakramentu otkupljenja: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha” (Mt 26,28).

Ako odbijamo Božju savršenu milosrdnu ljubav, vrijeđajući je zlonamjerno na najgore načine, ali ne toliko riječima, već u činu kojim čovjek odbija spasenje što mu ga Bog nudi po Duhu Svetomu koji djeluje snagom žrtve križa, uistinu smo pohulili na Duha Svetoga.

Danas se to očituje na nepriznavanje očite Istine. Iskrivljavanje istine prilagođavajući je svojim sebičnim željama. To su oni ljudi koji ne žele čuti za istinu. Gluhi su za nju, jer im smeta, pa radije pljuju po njoj nego li priznaju svoje teške grijehe. Njima Bog ne može oprostiti, jer mu to ne dopuštaju: … Božje milosrđe ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.

Svakako pročitajte, poslušajte

Pronašao sam na Internetu poveznicu iz dnevnih novina u kojima kolumna don Živka Kustića jednostavno i jasno govori o ovoj problematici:

http://www.jutarnji.hr/grijeh-za-koji-do-vijeka-nema-oprostenja/513336/

I poveznicu popularnoga „don Bloga” koji je jako dobro razradio ovo pitanje, pozivajući se pri tome i na Ivana Pavla II. i Tomu Akvinskoga (svakako ga pročitajte):

http://blog.dnevnik.hr/angelo1/2008/01/1624006549/duh-sveti-i-grijeh-bogohulstva.html

Ima još mnogo sličnih odgovora različitih teologa, ali mislim da su za sad ova tri sasvim dovoljna.

Božji blagoslov i svako dobro!

don Damir Stojić

Poslušajte i don Damirovo objašnjenje u nastavku:

Izvor: SPAS