Duhovnost

P. AREK O STIDU I GRIJEHU

Sram te je otići na ispovijed? Evo što jedan svećenik kaže o tome

Foto: Shutterstock


 

On je preuzeo moj stid na sebe

(Mt 3,13-17)

 

Svi mi nosimo u sebi iskustvo stida. Nitko ne želi da se govori o njegovim pogreškama ili grijesima. Mnogima je problem doći na ispovijed upravo zbog toga. Ne vide smisao jer je njihov duhovni vid i sluh zaklonio stid.

Isus staje u red s grešnicima. Ne znamo koliko ih je bilo. Svi su čekali očišćenje. Čekali su nešto novo…

Tijekom Isusova krštenja objavljuju se Otac, Sin i Duh Sveti. To je nevjerojatan trenutak za cijelo čovječanstvo. To je trenutak preokreta i za tebe. Teško je govoriti na kojem je mjestu Ivan točno krstio. Važna je činjenica da je krstio. Ivanovo krštenje je bilo poticajno za ljude koji su se željeli ostaviti svoje grešne prošlosti. Ulazili bi oni u rijeku Jordan, Ivan bi ih zaronio i tada bi javno pred ostalim ljudima „ispovijedali“ svoje grijehe. Željeli su se osloboditi prošlosti. Svima je poznat taj osjećaj koji prati čovjeka nakon grijeha. Prvo ga želiš što prije zaboraviti, ali tražiš da se izbriše i krivnja koja je posljedica zla i grijeha.

Zanimljivo, voda Jordana iako je vrlo žustra, ipak u nekim predjelima postaje mutna. Ta zamućenost postaje slikom opranih ljudskih grijeha, a žustrina ih odnosi dalje. Isus staje u red s grešnicima. Ne znamo koliko ih je bilo. Svi su čekali očišćenje. Čekali su nešto novo, što će nadmašiti njihov dosadašnji život. Ivanovo krštenje, iako se razlikuje od krštenja nakon Isusova uskrsnuća, bilo je precedentom u ono doba.

Isus staje među ljude, među grijehe. To je upravo mjesto Pomazanika, Ljubljenog Sina, Mesije. On se ne uzdiže iznad slabih ljudi, koji padaju u grijehe, nego staje među njih. Zar ovo nije čudesno?

Što su mogli misliti oni ljudi? Bili su Židovi i prema tome, čim su pristupili Jordanu, odmah su se mogli sjetiti prelaska kroz Crveno more one noći kad su izašli iz Egipta, kuće ropstava. Mogli su se također sjetiti ulaska svojih prethodnika u Obećanu zemlju. Tada su nosili sa sobom Kovčeg saveza. Osjećali su Božju snagu i prisutnost. Kada se približio Kovčeg saveza Jordanu, njegove su vode potekle unatrag. Sve je to bilo tako čudesno. Sada vide Isusa koji ulazi u Jordan, a Božja se slava očituje svima. On je pomazan Duhom Svetim, što podsjeća na Samuelovo pomazanje uljem Davida za kralja. On je pomazanik – Mesija. Isus je među ljudima poput Kovčega saveza, poput ognjenog stupa koji je vodio Izraelski narod iz Egipta. I sada će se dogoditi čudo s vodom. Bit će posvećena, Isusovim ulaskom u nju, kako bi kolala unatrag i vraćala sve ljude u raj. Dosta im je bilo nositi na sebi teret grijeha i krivnje.

Foto: Josh Applegate (Unsplash)

 

Isus staje među grešnike. Svi su morali glasno izreći svoje grijehe. Evanđelje kaže kako je Isus odmah izašao iz vode. To znači da nije imao grijeha. Isus staje među ljude, među grijehe. To je upravo mjesto Pomazanika, Ljubljenog Sina, Mesije. On se ne uzdiže iznad slabih ljudi, koji padaju u grijehe, nego staje među njih. Zar ovo nije čudesno? To ne znači da on odobrava grijeh govoreći „samo vi griješite ja ću biti svejedno s vama“. Mesija oslobađa grijeha. Dobro znamo što je stid. Tako ga često sakrivamo. Isus koji je bez grijeha ulazi u Jordan kako bi na sebe preuzeo tvoj stid. On nije sagriješio, ali preuzima tvoj stid na sebe. Kao da kaže: „Preuzimam tvoj stid na sebe iako to nisam učinio, ali nosit ću to…“ Tako Isus kreće na put spasenja. Tu počinje naše spasenje, naše demaskiranje i skidanje stida. Tu se čuje da i ti si ljubljeno Božje dijete. Bog ljubi tebe, a ne ono što ti imaš.

Ne bježi od svoje prošlosti, jer to si ti!

Isusovo krštenje na Jordanu zasigurno je bio preokret u Isusovom životu. Sada počinje javno djelovati. Ali to ne znači da je Isus prije krštenja bio drugačiji, a nakon krštenja postaje neki novi Isus. Isus je isti, samo se sada vidi njegovo poslanje. On je Mesija. Često ljudi misle da su bili drugačiji prije obraćenja ili kako kažu – ponovnog rođenja. Ne žele se više sjećati svoje prošlosti. Isus preuzima na sebe tvoj stid. Ničega se više ne moraš stidjeti. Ne bježi od svoje prošlosti, jer to si ti! Bog te je već tada oblikovao, iako se dogodio grijeh. No sada on tvoj stid, nakon ispovijedi, nosi na sebi. Ne boj se svoje ‘stidljive’ prošlosti. Ne bježi od sebe.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh