Svjedočanstva

Snaga molitve: Život u nedpodnošljivoj boli predala sam Isusu i On je napravio čudo

Snaga molitve book evangelizacija

Donosimo vam svjedočanstvo Štefice Novosel, koja je u najtežem trenutku svojeg života zavapila Bogu i ozdravila od neizlječive bolesti. Štefica je dug niz godina patila od neuropatske bolesti. To je neizlječiva bolest koja je posljedica oštećenja središnjega živčanog sustava. Usto je patila od epilepsije.

Cijeli život sam živjela kao tradicionalna vjernica, svoju djecu sam učila o vjeri i pokušavala usaditi Boga u njihov život, no moja vjera nije bila živa. Molila sam, ali mogu reći da sam to radila samo da to „odradim“, nije bilo života u mojim riječima. Život je prolazio, a ja sam životarila bez pravog odnosa s Bogom.


Budući da je moje stanje s neuropatskom bolesti bilo sve teže i na izmaku snaga, zavapila sam Bogu da mi da snagu da prihvatim bolest i da mogu živjeti s njom

Bolest s kojom sam se trebala nositi cijeli život

Godine 1997. dijagnosticiran mi je teški oblik epilepsije. Znalo bi mi se dogoditi da, jednostavno, izgubim ravnotežu, nisam smjela na sunce, jer sam u nekim trenutcima osjećala kao neko peckanje u glavi. Nosila sam se s tom bolešću svojom snagom, a bolest koja mi je dijagnosticirana 2009. godine zove se neuropatska bol i u potpunosti me uništila. Cijeli svoj život trebala sam piti tablete jer je bol koju sam podnosila bila nepodnošljiva. Tri godine nisam se mogla obuti. Bol je bila toliko jaka da mi plahta nije smjela dotaknuti prst, od boli nisam mogla spavati. Moje stanje je bilo neizdrživo i više nisam znala kako se nositi sa stanjem u kojem sam se našla.

Život s Bogom u pravom smislu riječi počeo je kad sam 2000. godine otišla u mirovinu. Odlučila sam si za poklon kupiti Bibliju. Počela sam ju čitati i moj se život počeo mijenjati. Također sam počela moliti Krunicu. dani su prolazili i pokušavala sam svakodnevno živjeti s krunicom u rukama.

Nepodnošljiva bol i vapaj Bogu

Budući da je moje stanje s neuropatskom bolesti bilo sve teže i na izmaku snaga, zavapila sam Bogu da mi da snagu da prihvatim bolest i da mogu živjeti s njom ili da umrem. Bio je to 6. mjesec 2010. godine. Nakon nekoliko dana i dalje sam nastavila moliti i ono što sam osjetila riječima se ne može opisati. Obuzeo me je osjećaj prekrasna mira i potpuno sam se smirila. Osjećala sam se kao da ležim na plaži i da mi prekrasni valovi zapljuskuju noge. I dalje sam molila, a mir mi je obuzimao cijelo tijelo. Bilo je toliko umirujuće da nisam osjećala tijelo. Izmolila sam Krunicu dokraja i ustala iz kreveta. Osjećala sam se odlično! Suprugu sam samo rekla: „Meni je dobro.“ On je ostao zbunjen, jer znao je s kakvim se bolovima nosim. Nakon toga vratila sam se u krevet, da se konačno naspavam, jer nisam znala kad sam se zadnji put naspavala zbog boli koju sam trpjela.

Kad sam se ujutro probudila, sve je bilo u najboljem redu, boli nije bilo. Vratila sam se u normalan život, prestala sam piti tablete koje su mi bile propisane za ostatak života. Sedam mjeseci sam živjela bez ikakve boli. Nakon tih sedam mjeseci bol se malo vratila kad bih dugo sjedila ili radila nešto što me je opterećivalo. Ali ta bol nije bila ni blizu onoga što sam proživljavala.

Sumnje

Nakon svega što mi se dogodilo i dalje sam molila, no ono što se je događalo mojemu suprugu kad bih molila kraj njega, izazvalo je u meni sumnju. Naime, kad bih molila, moj suprug bi se puno bolje osjećao, nije imao više bolove u leđima, koji su ga dugo mučili, a ja sam osjećala neopisivu snagu u rukama, koju nisam mogla objasniti. Sve to u meni je probudilo sumnju. Otišla sam k svećeniku u zagrebačku katedralu i ispričala mu što mi se dogodilo. Na sve to svećenik mi je rekao da se ne brinem i da mogu polagati ruke na ljude.

Nakon svega što mi se je dogodilo, svoj život sam u potpunosti predala Bogu. Uslišio je moju molitvu. Nisam u potpunosti ozdravila, ali ispunio mi je ono što sam ga tražila. Moj život s neuropatskom bolesti nije imao smisla, a on mi je dao smisao. Ne mogu reći da bolove ne osjećam u potpunosti, ali ipak živim normalnim životom, kakav nisam mogla ni zamisliti zbog boli s kojom sam svakodnevno živjela, a kao zahvalu za sve što mi je Gospodin učinio, svjedočim o svim divnim čudima u svojem životu.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh