…

U povijesti spasenja postoje anđeoska stvorenja, od kojih neka služe Božjem planu i nude tajanstvenu i snažnu pomoć Crkvi, dok se druga, naprotiv, otpavši od svog prvotnog dostojanstva i nazvana đavolskima, protive Božjoj volji i spasonosnom Božjem djelovanju, ostvarenom u Kristu, i pokušavaju povezati čovjeka sa svojom pobunom protiv Boga.

Zlo više nije samo nedostatak nego jedno djelotvorno, živo, duhovno, izopačeno i izopačujuće biće.

Još od 4. stoljeća Crkva je [međutim] zauzela stav protiv manihejske teze o dva vječna i suprotstavljena načela« , ispovijedajući i učeći da »ništa On nije stvorio što nije dobro. Također „Bog je đavla (…) i druge demone stvorio dobrima po naravi, no oni su po vlastitoj odgovornosti postali zlima“. Oni bi također bili dobri da su ostali u stanju u kojem su stvoreni; no oni su se, zloupotrijebivši svoje prirodno savršenstvo i ne ustrajući u istini (usp. Iv 8, 44), ne mijenjajući prirodu, odvojili od najvišeg Dobra kojemu su morali ostati vjerni.

Iz okvira biblijskog i crkvenog učenja izlaze oni koji ga objašnjavaju kao pseudo-stvarnost, konceptualnu i fantastičnu personifikaciju nepoznatih uzroka naših bolesti

U svijetu, dakle, »Zlo više nije samo nedostatak nego jedno djelotvorno, živo, duhovno, izopačeno i izopačujuće biće. […] Iz okvira biblijskog i crkvenog učenja izlaze oni koji odbijaju priznati da to biće postoji; to jest oni koji ga prihvaćaju kao zasebno načelo koje nema, poput svakog stvorenja, ishodište u Bogu; ili pak oni koji ga objašnjavaju kao pseudo-stvarnost, konceptualnu i fantastičnu personifikaciju nepoznatih uzroka naših bolesti. (PAVAO VI., Opća audijencija Izbavi nas od zla, srijeda, 15. studenoga 1972. (usp. https://w2.vatican.va/content/paul-vi/it/audiences/1972/documents/hf_p-vi_aud_19721115.html).)

Očito »nećemo priznati da đavao postoji ako život uporno promatramo samo prema mjerilima koja se temelje na iskustvu i ako ne uključujemo vrhunaravnu perspektivu

Očito »nećemo priznati da đavao postoji ako život uporno promatramo samo prema mjerilima koja se temelje na iskustvu i ako ne uključujemo vrhunaravnu perspektivu. Upravo nam uvjerenje da je ta moć zla prisutna u našoj sredini, omogućuje da shvatimo kako zlo ponekad ima vrlo razornu moć. Prisutno je na prvim stranicama Svetog pisma, koje završavaju Božjom pobjedom nad đavlom. Doista, kada nam je ostavio molitvu Oče naš, Isus je želio da je zaključimo molitvom Ocu da nas izbavi od zla. Ova se potonja riječ ne odnosi na zlo u apstraktnom smislu. Točniji prijevod bio bi „Zli“, izraz koji ukazuje na osobno biće koje nas muči. Isus nas je naučio da se svakodnevno molimo za to izbavljenje od zla, da moć zla ne prevlada nad nama.«

Iz knjige „Smjernice za službu egzorcizma u svjetlu važećeg Obrednika“.

Smjernice je 2019. godine članovima Međunarodnog udruženja egzorcista predstavio njihov predsjednik, otac Francesco Bamonte, ICMS. One su plod pomnog i višegodišnjeg proučavanja i rada Predsjedništva Udruženja.

Knjiga uskoro izlazi na hrvatskome jeziku u Biblioteci Figulus.

Book.hr