fra Petar Ljubičić

RAZMIŠLJANJE

Fra Petar Ljubičić: Ima smisla živjeti baš danas Uza sve to: bolesti, poraze, neuspjehe, nedaće, tegobe, nezgode, nepravde i suze, ovaj život ipak ima smisla. Isplati se živjeti! I to baš danas, u ovo vrijeme!!!

Ima smisla živjeti baš danas

Ima smisla živjeti baš danas

Život je čudnovata stvar. Bez svoga pristanka nalazimo se tu zajedno s drugima. Zašto sam tu? Zašto zapravo živim? Ima li smisla ovaj život kao takav? Nije li život besmislen?


Ne! Nije! Izgleda da jest? Možda. Ali kakav je i što je on u svojoj biti?

Znam li ja prije svega – zašto živim? Traženje odgovora na to pitanje neki drže besmislenim. Ali problem ostaje i tegoban je. Ponekad i mučan u trenutcima razmišljanja.

Ako ćemo biti iskreni, svatko će od nas priznati da postoji u nama nešto što je Apsolutni i Sveznajući upisao u našu najdublju nutrinu. To nas goni i ne dâ nam mira, dokle god to ne otkrijemo. Dobro je netko rekao: Ljudi se neće smiriti dokle god ne shvate zbog čega moraju živjeti i umrijeti…

„Zašto ste toliko opsjednuti mišlju, zašto istražujete otkud dolazite ili kamo idete? Nikada o tome nećete ništa doznati. Ti su problemi bolest. Sredstvo kojim ćete ozdraviti jest da na to ne mislite.” (Littre).

Može li čovjek kao razumno i slobodno biće izbjeći ta životna pitanja? Littre je na koncu života bio drukčijeg mišljenja. Spoznao je smisao i cilj svoga života. Obratio se i postao sretan.

Život mora imati svoj smisao i cilj. I to opravdani. Cilj se ne smije promašiti, jer bi sve inače bilo uzaludno. Dok čovjek ne zna zašto živi i umire, ne može naći svoj mir i biti istinski sretan.

Je li sve riješeno time što jedemo i spavamo, zauzimamo neki položaj, osiguravamo životne potrebe, zgrćemo novac, provodimo slatki život… Što učimo i usavršavamo se, što mislimo i na druge, što služimo napretku, što izgrađujemo „bolju” sutrašnjicu… Je li to ono od čega se na kraju sastoji naš život? Je li to smisao života?

Prije svega, jedno je sigurno: čovjek nema niti će imati mira i sreće dokle god ne nađe pravi smisao svoga života. Čovjek je zapravo tako jedinstveno biće da bez smisla života ne zna i ne može biti sretan. Možemo imati sve blago ovoga svijeta, možemo si priuštiti svako uživanje, možemo imati sve što nam srce želi, ali to još ne znači da smo našli smisao života, da smo radosni i sretni. Zar je malo takvih koji se tuže da od života nemaju ništa, i sve im se čini besmislenim…

Na prvi pogled život nam se čini besmislen

Pogledajmo sadašnje prilike na zemlji. Čovječanstvo nakon tolikih godina truda i muke još uvijek nema mira ni duševnog zadovoljstva. Premalo je životne radosti i sreće…

„Ratovi u svijetu ne jenjavaju. Politički i socijalni nemiri posvuda prijete građanskim ratovima. Glad i trovanja hranom sve su češće pojave. Nagomilavanje opasnog kemijskog i nuklearnog otpada zagađuje sve prostore. Rijeke su onečišćene, zrak je otrovan, pitkih voda ima sve manje, zaraze se javljaju poput pošasti; zbog razaranja zaštitnoga zračnog sloja, sunce opasno isijava ultraljubičaste zrake; zbog termoelektrana, nestaju jezera. Stručnjaci upozoravaju da je katastrofa na pragu i traže od državnih vlada da hitno nešto poduzmu opominjujući da je, čini se, već sve prekasno. Zbog dimova se toplina zraka prebrzo povećava. Prijeti opasnost da se plodna područja zemlje pretvore u pustinju, a led sjevernog pola otopi zbog povećanja topline i tako prouzrokuje opći potop”. (Tomislav Ivančić; „Za bolji svijet”)

Svake se sekunde na zemlji rađa otprilike četvero djece. Dakle, oko 14 400 na sat, više od 300 000 na dan. Što ima ljepše na ovom svijetu od djeteta?! Prvi plač djeteta znači obnovu ljudskog roda…

Svakog dana umire oko 200 000 ljudi. To znači svakoga sata oko 8 000 ili 130 svake minute…

Mnogi kažu da je treći svjetski rat već davno počeo i nikako da prestane… Svake minute pobačajima se ubije oko stotinu djece. Svakog sata ubije se njih oko 6 000, svakog dana 144 000. To je godišnje 45 000 000 (četrdeset pet milijuna)! Zamislite samo, svakoga dana od toga strašnoga grijeha pobačaja umire jedan oveći grad. I mi mirno spavamo, kao da se ništa ne događa…

Svake minute umire od gladi oko dvanaestero ljudi, ponajviše djece, godišnje gotovo 9 000 000. Stručnjaci kažu da bi ova zemlja mogla prehranjivati više od deset milijardi ljudi kad bi sve bilo pravedno raspoređeno, sva dobra pravilno iskorištena i kad bi ljudi znali čuvati zemlju od onečišćenja i trovanja.

Prema nedavno objavljenoj studiji, u bogatoj Njemačkoj se godišnje u kante i kontejnere baci gotovo sedam milijuna tona hrane, a od toga jedna petina ili 20 % kruha. Može li Stvoritelj sviju dobara biti ravnodušan prema takvoj praksi?

A ljudi svakodnevno umiru od gladi…! Što će oni reći takvima…?

U Hrvatskoj se godišnje baci 650 milijuna kuna kruha. Pitamo se: je li to moguće?!

Nemoral je zahvatio sve slojeve društva. Računa se da danas u svijetu djeluje više od pola milijuna javnih kuća. U njima radi oko 12 milijuna prostitutki. A raznim oblicima prostitucije u svijetu se bavi oko 70 milijuna žena. Taj bolni podatak govori koliko je obezvrijeđeno dostojanstvo žene i koliko iz toga proizlazi zla za obitelj, za društvo i svijet uopće…

Bolesti se ne daju iskorijeniti. Sida (AIDS) „kuga modernog stoljeća”, grabi sve više žrtava. Računa se da od te opake bolesti danas u svijetu boluje više od dvadeset milijuna ljudi. Seropozitivnih ima više od sto milijuna. Nekim narodima u Africi prijeti izumiranje… Do čega sve čovjeka dovodi neuredan spolni život i razni drugi grijesi!

Danas u svijetu sto milijuna osoba, uglavnom mladih, uzima drogu. Tim se otrovom sve više i više njih truje.

Strašno je danas zamisliti, a kamoli čuti, kako danas u Europi ima više od deset milijuna ljudi koji su se posvetili sotoni. Sotonske molitvene skupine niču po svim gradovima. Štovatelji sotone spremni su dan i noć raditi za sotonu i njegovo kraljevstvo tame. Pitamo se: zašto je to tako?

U Našićkom Markovcu 14-godišnja N. K., učenica 7. razreda objesila se na tavanu obiteljske kuće. U njezinu oproštajnom pismu piše: „Morala sam to učiniti jer ne vidim smisao života. Molim roditelje da se ne ljute i da mi oproste. Sve ću vas gore čekati raširenih ruku.”

Nedavno pročitah: „Ostavljeno dijete u kanti za smeće; žena u samoobrani usmrtila nožem muža; roditelji zadavili dvoje djece; osoba koja je nenaoružanom dečku ispalila metak u potiljak nije dobila ni pet godina.

U Švicarskoj (Švici) svakih 15 minuta pretuku jednu ženu, svako treće ubojstvo je posljedica nasilja u obitelji, svakoga mjeseca neki muž ubije ženu jer ga želi napustiti. (Švicarci unatoč blagostanju žive pod najvećim stresom i najživčaniji su narod u Europi.)

U Izraelu bivša 19-godišnja prostitutka oduzima sebi život samo zato što su novine objavile da će televizija prikazati emisiju o njenoj prošlosti.

Brazilka Catarina prodala je Japancu svoju nevinost za 780 000 dolara…”

Strašna je izjava jednoga mladića koji se je htio ubiti. Kada su ga spasili, na upit novinara zašto je to htio učiniti, odgovorio je: „Zato što me nisu učili živjeti nego uživati!”

Premalo se uči živjeti. Pravoga života nema bez ljubavi. Tamo gdje je ljubav doživljena i življena, tamo nema bijega od života u opojna sredstva ili ovisnosti.

Što reći na ovo: „Mladić veli da mu je žao što nije pas, da može griješiti i uživati, a da nema grižnje savjesti… U dječjem vrtiću u San Giorgiu u Italiji djeca su zazivala duhove i slavila dan vještica… Nastao je potres i poginulo je 27 djece… (2003. god.)”

Mogli bismo tako u nedogled nizati te crne i porazne podatke…

Ipak ima smisla živjeti

Uza sve to: bolesti, poraze, neuspjehe, nedaće, tegobe, nezgode, nepravde i suze, ovaj život ipak ima smisla. Isplati se živjeti! I to baš danas, u ovo vrijeme!!!

Zar ne bi bilo najprotuslovnije i najbesmislenije kad bismo tvrdili da upravo život čovjeka, koji jedini na ovom svijetu otvara pitanje o smislu života, nema smisla: da čovjek, jedino biće koje uopće traži smisao života, ne može naći smisao svoga života.

„Ta već sama mogućnost razlikovanja između smisla i besmisla pretpostavlja smisao. Već samo pitanje o smislu života istovremeno priznaje – hotimično ili nehotično – smisao života. Misao da život nema smisla, u sebi je potpuno protuslovna. Nemoguće je misliti da je jedino čovjekov život tako besmislen, apsurdan, da mu je dana svijest i s njom svjesne misli s logičnošću i u svakoj misli otvoren smisao za ‘smisao’, a da istovremeno nije kadar otkriti taj smisao, jer ga, navodno, ‘nema’. Čovjek bez smisla bio bi najnesretnije i najapsurdnije biće u svemiru!” (Antun Trstenjak; „Kad bih još jedanput živio”, str. 157-62).

Svatko od nas u dubini svoga bića nosi neutaženu želju i čežnju za životom i srećom. Mi se stalno nadamo nečemu boljem, ljepšem i radosnijem… To sve daje čovjeku snage i čini život osmišljenijim…

Mnogi danas trpe, i duševno i tjelesno, zbog nedostatka smisla. Život – koliko god bio tegoban i mučan – ima svoj smisao!

Smisao životu daje Isus Krist kao božanski Spasitelj, moćni Otkupitelj i čudesni Osloboditelj

Isus Krist je druga božanska Osoba – Sin Božji. Od vječnosti je Bog, a u vremenu je postao čovjek. On je pravi Bog i pravi čovjek. Isus je svemoćni Kralj, Alfa i Omega – Početak i Svršetak, Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. Gospodin, Ime iznad svakoga drugog imena. „Ti si Krist, Sin Boga živoga!” To znači: Ti si moj Bog, koji u meni živi, Gospodin moj i Bog moj!

Isus je moj Spasitelj, moj Učitelj, moj Prijatelj. On je Sin Božji odvijeka! On je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta… On je jedini put, jedina istina i pravi život!

Vjerujem „da je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa!”: utjelovio se, učovječio se, za nas trpio, umro i bio pokopan. Ali on je uskrsnuo! Opet će doći suditi žive i mrtve: da svi spašenici budu s njime „u slavi Boga Oca”. Zbog toga se isplati živjeti. Istinski, blažen i sretan život nas tek očekuje. Za nj se isplati žrtvovati, u Isusa potpuno povjerenje imati.

Autor: fra Petar Ljubičić

  • 18
  •  
  •  
  •  
Na vrh