Foto: Jakub Kriz; Unsplash (NP Krkonoše, Češka)

Da je svaki praznik prazan,
Da je svaki tvoj put bezizlazan,
Da na grame brojiš svoju sreću,
Ne, ja te nikad ostaviti neću!
Da značenje ne pronalaziš ni u čemu,
Da promašiš svaku poantu i temu,
Da tražiš, a ne možeš pronaći sebe,
Ne brini, ja mislim za tebe!
Da križ je tvoj težak, nepomičan,
Da nitko nije tebi sličan,
Da vrištiš, a nitko ti ne čuje glas,
I dalje sam tu, donosim spas!
Da misliš da najteži je baš tvoj grijeh,
Da ne vidiš razlog za radost ni smijeh,
Da sto puta pokušaš, a ne uspiješ,
Ja mogu učiniti da svemu se smiješ!
Da ostave te i napuste svi ljudi,
Da čini se da svatko ti se čudi,
Da uludo trošiš svoje vrijeme,
Da ništa nemaš – imaš mene!
Da kilometrima si daleko
I od početka, i od kraja,
Da povjeruješ da nikad nećeš
Stići do raja,
Da osjećaš da neprestano
Vrtiš se u krug,
Sjeti se: Ja sam već
Otplatio svaki tvoj dug!
Čudne su ljudske perspektive,
Žele samo da im se drugi dive,
Meni je nebitno što si i gdje si,
Vidim te i volim baš takvog kakav jesi! ❤

❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr