Igram se riječima,
Slažem ih u pretince,
Da u sumornim jutrima
Za te dozovem Sunce,
Da ih pospremiš u neke svoje
Skrivene ladice,
Da ti u tjeskobnim danima
Stave osmijeh na lice!
Slikati ne umijem,
Pa pokušam riječima stvarati,
Nitko nije rekao da ne smijem
U pjesmi sliku dočarati!
U meni glazba živi,
Simfonija svakojakih nota,
Pa se i uspjesi, i potezi krivi
Sliju u jednu melodiju života!
Samo da znaš, u svakom stihu,
U svakoj riječi i ti se kriješ,
I čast mi je ako na nekoj mojoj
Misli il’ riječi dušu griješ!
Svi smo mi djelići iste priče,
Koja neprestano vječnost dotiče,
Satkani smo od iste niti,
Zbilja smo ondje gdje trebamo biti! ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Foto: Mariia aiiraM; Shutterstock

“Učini ovo, zašto nisi?, razočarala si me…”
“Ti si ljubljena moja, u tebi mi sva milina!”
Čuješ li taj glas?
Jedini koji trebamo čuti…