Božićni je duh oko nas sada…
Ma, zapravo još od listopada!
Čim bablje ljeto vrele noći zamijeni,
Gle, već borovi su okićeni!
Reklame blješte posvuda,
Recepti za razna adventska čuda,
I ne mogu se oteti dojmu
Da više nemamo pojma o pojmu!
Dok trudim se na pladanj složiti
Dvadesetu vrstu kolača,
Odjednom mi se davna slika
Iz bakine priče vraća:
O djetetu u štalici, bez Pampersica,
Bez proslave i preskupih rođendaonica,
O Majci, bez prestižne klinike i liječnika,
Koja na svijet donosi Boga – čovjeka!
O siromašnoj obitelji,
Od kakvih bježimo kao da su gubavi,
O odricanju, poniznosti,
A prije svega o Ljubavi!
Je li moguće da smo svi,
Opijeni mirisom kobasica i vina,
U potpunosti zaboravili što slavimo:
Rođenje Božjega Sina?
Kad, par dana nakon Božića,
Pogase se lampice, utihne vatromet,
Hoće li se itko sjetiti čuda,
Da Bog je pohodio svijet?
Jer, krasna su božićna drvca,
I lijepo je pod njima pronaći dar,
Možda bi, kad bismo najprije očistili srca,
Božić imao neprolaznu čar? ❤

Poslala Slavica Cvitanušić; Book.hr