Što reći, kad se učini
Da sve su priče ispričane,
I sve pjesme otpjevane,
I htio bi, a ne možeš
Od samog sebe uteći…?
Što reći, kad ponestane riječi?
Što učiniti, kad se čudo života
Svede na nekoliko anegdota?
I tkanje života postane krpa,
Istrošena, poderana, s bezbroj rupa?
‘Samo’ budi:
Hodaj, diši,
Pjevaj, pleši,
Čitaj, piši!
Pokaj se, popravi,
Oprosti, zaboravi!
Ne boj se ni zaplakati
Niti iznova na vijugavu stazu stati!
Vjeruj:
U danima budućnosti
Još uvijek na te čeka
Bezbroj mogućnosti!
Napravljen si od
Čudesnog materijala:
Otpornog na nalete
Svih boli i zala!
I kada sve
Oko tebe šuti,
Istina je ono
Što duša sluti:
U tebi živi, treperi i moli,
Vječnom te ljubavlju grli i voli,
Onaj sveti Duh, koji život daje svemu,
On je u tebi, i ti si u Njemu! ❤️

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Foto: Priscilla Du Preez; Unsplash