Foto: Pixabay

Prema Netflixu, serija „Squid Game” (Igra lignji) je službeno dosegla 111 milijuna obožavatelja, što je čini njihovom najgledanijom serijom ikad. Radnja južnokorejske serije prati priču ljudi koji sudjeluju u posve nesvakidašnjem natjecanju, a zajednička poveznica svih natjecatelja je poprilično loše imovinsko stanje. Kako bi osvojili glavnu nagradu, odnosno veliki financijski dobitak, natjecatelji sudjeluju u rizičnom natjecanju koje je sačinjeno od tradicionalnih korejskih dječjih igara. Natjecatelji se bore do smrti kako bi prošli „level” te osigurali svoje mjesto u drugom krugu, a samim time se približili pobjedi. Svi gubitnici bivaju ubijeni na groteskan način.

Svaka epIzoda serije donosi krvavo nasilje.

Iako je serija, na području Europe i SAD-a, trenutačno najpopularnija, gledatelji diljem svijeta komentiraju na društvenim mrežama kako je serija bespotrebno prepuna nasilja. Neki komentiraju i kako nisu do kraja mogli pogledati ni prvu epizodu jer im je postalo mučno…

Iako je zabranjena za mlađe od 17 godina, nažalost, gledaju je i puno mlađi…

Utjecaj na duh

Portal Aleteia donosi članak u kojem objašnjava kako gledanje ove serije može loše utjecati na duše, posebice mladih.

Ono što zabrinjava, pišu, je to što škole upozoravaju roditelje da svoju djecu drže dalje od serije, jer su primjetili da djeca počinju glumiti igre iz fantazije u školi.

Na primjer, prema CNET -u, „jedna škola u Belgiji izvještava da djeca oponašaju radnju serije na igralištu i tuku one koji izgube u igrama.” Iako u igri Squid mogu postojati pozitivne teme poput borbe protiv klasnih razlika, djeca ili drugi ugroženi pojedinci te teme neće prepoznati. Umjesto toga, nasilje će biti u fokusu i može imati opasan utjecaj, naglašava Aleteia.

Nasilje u medijima

Sveti Ivan Pavao II. upozorio je na opasnost od pretjeranog nasilja u medijima 1995. godine u poruci za Svjetski dan komunikacija.

Kao što se događa sa svim medijima društvene komunikacije, kinematografija, osim što ima moć i veliku zaslugu pridonijeti kulturnom i ljudskom rastu pojedinca, može ugnjetavati slobodu – osobito najslabijih – kad iskrivljuje istinu i kada se predstavlja kao zrcalo negativnih tipova ponašanja, koristeći scene nasilja i seksa uvredljive za ljudsko dostojanstvo i „nastojeći pobuditi nasilne emocije kako bi potaknule pozornost” gledatelja.

Rekao je da se ovaj prikaz nasilja „ne može definirati kao slobodno umjetničko izražavanje”.

Papinsko vijeće za društvene komunikacije objavilo je 1989. dokument koji se također bavi ovom problematikom, u kojem se detaljno opisuju duhovni učinci nasilja na djecu.

Česta izloženost nasilju u medijima može zbuniti djecu koja možda neće moći lako razlikovati fantaziju od stvarnosti

Česta izloženost nasilju u medijima može zbuniti djecu koja možda neće moći lako razlikovati fantaziju od stvarnosti. U kasnijoj fazi, nasilje u medijima može uvjetovati mlade osobe, da to smatraju normalnim i prihvatljivim ponašanjem, prikladnim za oponašanje. U dokumentu se također napominje da nitko nije siguran od takvih prikaza, te da riskiraju daljnju degradaciju društva.

Iako se nitko ne može smatrati imunim na koruptivne učinke nasilja ili sigurnim od ozljeda od strane onih koji djeluju pod njihovim utjecajem, mladi i nezreli su posebno ranjivi i mogu biti žrtve… sadističkog nasilja, nagriženih ljudskih odnosa, iskorištavanja pojedinaca – osobito žene i mladi, potkopavanja braka i obiteljskog života, antisocijalnog ponašanja i sljabljenja moralnih „vlakana” samog društva.

Squid Game nas podsjeća da nije duhovno zdravo okruživati ​​se nasilnim slikama. Možda mislimo da smo imuni, ali što više zasićujemo svoju dušu nasiljem, veća je vjerojatnost da ćemo djelovai na takav način.

HKM; Book.hr