Duhovnost

PATER PELANOWSKI

SEDAM SOBA SVETE TEREZIJE AVILSKE: Trebamo jedni drugima pomagati da se ove sobe ispune Božjom iscjeljujućom milošću „Nemojte ni pomisliti da ste u nutrini prazni. Duša je dijamantni zamak u kojem ima mnogo soba”, kaže naučiteljica Crkve sveta Terezija Avilska, čiji spomendan slavimo 15. listopada. Kad u te sobe ne dolazi ljubav, punimo se razočaranošću, strahom, agresijom... Kako (na)puniti te sobe?

„Duša je dijamantni zamak u kojem ima mnogo soba” – a evo kako te sobe možemo ispuniti iscjeljujućom milošću Božjom

Pater Pelanowski piše o Terezijinih sedam soba – unutar njih je smješten sav čovjekov život. Ako u svim tim sobama ne iskusimo ljubav, u nama se stvara gorčina. Jedni drugima trebamo pomagati da se te sobe napune milošću! Evo kako to prenosi pater Pelanowski u svojoj knjizi „Dom u Bogu“, koja je rasprodana, no uskoro ponovno izlazi iz tiska!


U svim tim sobama trebali bismo iskusiti milost, ljubav, bliskost… Nedostatak toga može utjecati na našu životnu gorčinu

»Pogledajmo čovjeka: njegov je život smješten u sedam prostorija. Prisjetimo se viđenja sv. Terezije – nutarnjeg zamka sa sedam soba.

  • Prva, najdublja soba je srce.
  • U njemu sakrivamo, najjednostavnije rečeno, mišljenje – to je druga soba.
  • Zatim su tu osjećaji, koji čine treću sobu.
  • U srcu se rađaju stavovi prema životu, tvoreći četvrtu sobu – stav, odnosno pravila našeg postupanja. Ta pravila neposredno utječu na naše djelovanje.
  • Sljedeći prostor je naš roditeljski dom – odnosi koje tvorimo s najbližim nam osobama.
  • Nadalje, šesta je soba zajednica, stado pripadnosti.
  • I posljednja je soba autoritet, Pastir, Isus Krist, njegovo naučavanje, njegove zapovijedi i uzor.

Odcjepljivanjem od doživljavanja Božje ljubavi, koja nam dolazi preko Krista, može doći do gorčine, u našem srcu može izrasti zatrovan korijen tuge i ljutnje

U svim tim sobama trebali bismo iskusiti milost, naklonost, ljubav, bliskost, ljubaznost, prihvaćanje. Nedostatak naklonosti i ljubavi može utjecati na našu životnu gorčinu, kako piše Winfried Hahn. Objašnjavajući taj proces nastanka gorčine, on navodi ulomak iz Poslanice Hebrejima: „Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge” (Heb 12,15).

Lišavanjem milosti Božje, odnosno odcjepljivanjem od doživljavanja Božje ljubavi, koja nam dolazi preko Krista, može doći do gorčine, u našem srcu može izrasti zatrovan korijen tuge i ljutnje. U grčkome se jeziku ovaj gorki korijen naziva rhidza pikrias. He pikria znači: gorčina, trpkost, ljutnja, biti neugodan. Kako bismo ovo razumjeli, trebamo obratiti pažnju na sliku iz evanđelja, koju opisuje Luka: „I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: ʽDoista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!ʼ A Petar će: ʽČovječe, ne znam što govoriš!ʼ I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: ʽPrije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.ʼ I iziđe te gorko zaplaka.” (Lk 22,59-62).

Odcjepljivanje od prijateljstva s Isusom, od milostive ljubavi, dovelo je Petra do gorkog plača. Izići van znači napustiti Isusa, postati beskućnik u najdubljem smislu, što dovodi do gorkog plača!

Zbog nedostatka ljubavi postajemo razočarani, ogorčeni… agresivni, izoliramo se ili tražimo nadomjeske za ljubav kao što je pornografija… A takvo djelovanje ranjava i odbija naše bližnje. Gorki korijen ranjava druge

Slično, kada kod kuće ili u zajednici ne osjećamo potporu od nama najbližih osobā (nego doživljavamo odbacivanje, izostavljanje, nepoštovanje, neprestano kritiziranje, nasilje u bilo kojem obliku), tada nas obuzima ljutnja, tuga, gorčina, bol. Svi znamo koliko boli nedostatak roditeljske naklone ljubavi – tada čak ni Isusa ne uspijevamo gledati s povjerenjem; postajemo rezignirani, razočarani, ogorčeni. U našem srcu može izrasti gorki korijen, odnosno ogorčenost. Tada se u sobi stava pojavljuju potrebe, zahtjevi, predbacivanje, dosađivanje, ljutnja, gunđanje, klevete, sumnje. A u djelovanju postajemo agresivni, izoliramo se ili tražimo nadomjeske za ljubav kao što je pornografija, prejedanje, pijanstvo; upadamo u radoholičarstvo, počinjemo se ponašati opsesivno ili kompulzivno. A takvo djelovanje ranjava i odbija naše bližnje. Gorki korijen ranjava druge.

Darujmo jedni drugima praštajuću ljubav, dobre riječi, Božju milost

Pozvani smo brinuti se jedni o drugima, darivajući se prije svega milošću Božjom, naklonom i praštajućom ljubavlju. Svaka dobra riječ izrečena s ljubavlju je dar, svaki bi osjećaj trebao biti kao lijek. Samo Božja milost može u nama nešto promijeniti, ali ona ne izbjegava upotrebljavati naše bližnje. Treba se jačati milošću, i neposredno, uz Njegovu pomoć, i posredno, uz pomoć bližnjih. (…)

Iz knjige „Dom u Bogu”  autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Dom u Bogu, knjiga, figulus, meditacija

O knjizi „Dom u Bogu”

Bedaci, životno nesposobni, naivni, nespretnjakovići sudbine, to je naša istinita verzija. Oni što obično misle da nisu sposobni ni za što – sposobni su za Nebo, jer ako na zemlji ne odgovaraju ničemu, očito nisu „s te zemlje”. Nadaju mu se oni koji se u životu ne nadaju više ničemu! Kako je to pravedno da se Bog sjeća onih koje su drugi zaboravili. (…)

 

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh