Foto: Anetlanda, Shutterstock

Komunikacija u obitelji

Na fakultetu predajem kolegij o interpersonalnoj komunikaciji. Predmet istražuje dinamiku komunikacije od širokog spektra svjetskih kultura do uskog spektra individualnih obrazaca ponašanja. Uvodni sat započnem tako da studente potaknem na promišljanje o njihovim primarnim obiteljima te o tome kako su one utjecale na njihove komunikacijske vještine. Onda ih zamolim da odgovore na pitanje: „Jeste li u svojim interakcijama oni koji izbjegavaju sukobe, ili ste agresivni ili pak asertivni?“

Bez obzira tko su moji studenti, primjećujem da velik broj studenata brka asertivnost s agresijom. Pretpostavljaju da je osoba koja uvijek kaže što misli ili dobije što želi na svoj način asertivna, bez obzira na koji način komunicira. Ljudi obično misle da moraš biti bezobrazan, zloban ili nepošten kako bi u životu dobio što želiš.

Asertivnost nas osposobljava da postupamo u skladu s onim što je najbolje za nas, da se zauzmemo za sebe bez nepotrebne anksioznosti, kako bismo se izborili za osobna prava, a da ta prava ne uskratimo drugima, te da izrazimo svoje osjećaje iskreno i uljudno

Moja omiljena knjiga na temu asertivnosti je Your perfect right dr.sc. Roberta Albertija i dr.sc. Michaela Emmonsa. Autori definiraju asertivnost kao „izravnu, čvrstu, pozitivnu i, po potrebi, ustrajnu radnju učinjenu s namjerom promicanja jednakosti u osobnim odnosima. Asertivnost nas osposobljava da postupamo u skladu s onim što je najbolje za nas, da se zauzmemo za sebe bez nepotrebne anksioznosti, kako bismo se izborili za osobna prava, a da ta prava ne uskratimo drugima, te da izrazimo svoje osjećaje iskreno i uljudno (npr. ljubav, naklonost, prijateljstvo, razočaranje, uzrujanost, ljutnju, žaljenje, tugu).“ [2]

Najbolji dio ove definicije je naglasak na postupanju u skladu s onim što je najbolje za nas dok istovremeno poštujemo svog sugovornika.

Nije važno samo ono što kažemo; važno je kako to kažemo

Asertivnost se temelji na jednakosti, ne na moći. Važna je komunikacija, ne kontrola. Ona stvara prostor da iskreno izrazimo sebe, a da pritom ne podcjenjujemo sugovornika. Tu nema ni trunke manipulacije, negativnih riječi ili zastrašivanja. Nije važno samo ono što kažemo; važno je kako to kažemo.

Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svoga života“ autorice Debre Fileta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.