Preporučamo

RAZMATRANJE VODITELJA „ŠKOLE MOLITVE”

Savao susreće Isusa (Kako se prelazi iz smrti u život) Božja riječ je biser, koji trebamo pronaći i otkopati. Zašto? Jer se samo po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet

Savao susreće Isusa (Kako se prelazi iz smrti u život)

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje ali Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava! Pogledaj što tebi osobno Bog progovara po ovome tekstu


 

1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” 5 On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6 Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” 7 Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. 10 U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: “Ananija!” On se odazva: “Evo me, Gospodine!” 11 A Gospodin će mu: “Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12 i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.” 13 Ananija odgovori: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.” 15 Gospodin mu odvrati: “Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.” 17 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.” 18 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19 i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. 20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: “Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?” 22 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: “Ovo je Krist!” 23 Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, 24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, 25 ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 26 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29 Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 30 Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. (Djela apostolska 9,1-31)

Pitanja za razmatranje

Kako je funkcionirala Crkva u to vrijeme ?

Kakav je odnos između velikih svećenika, Židova i Crkve?

Promatraj Savla.

Kako znati prepoznati Božju volju?

Kakva je razlika između vjernika u ono vrijeme i danas?

Kako su izgledala ta tri dana za Pavla?

Kada promatram taj događaj, u kojem su se susreli Savao i Isus, nekoliko mi stvari izgleda teško spojivo, suprotstavljeno: Isus – savršena ljubav i život, Savao – pun mržnje i ubojstva; Isus – sâmo svjetlo i mir, Savao – potpuno u tami i razočaranju; Isus – nikada ne osuđuje, Savao – stalno osuđuje. S druge strane, u tom se susretu vidi da njih dvojica u nečemu imaju slične stavove. Naime, obojica su potpuno predani svojem poslanju, potpuno su revni i idu do kraja.

Kakav je čovjek Savao?

Znamo da je Savao nanio mnogo zla učenicima, da je uništavao obitelji, mučio ljude, vezao ih u lance, zatvarao u tamnice, neke i ubijao. Na početku ovoga teksta Luka kaže da je Savao bio sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima. Mogli bismo reći da se je pjenio od mržnje prema njima. Bio je strah i trepet; svi su se skrivali i bježali da se spase kada se on približavao. U 26. poglavlju Djela apostolskih Savao kaže da je bio prekomjerno bijesan na učenike i čak ih je tjerao da govore hule (psovke) protiv Boga. Mi ga danas nekako pokušavamo doživjeti boljim ili ne toliko negativnim jer znamo da je svet. Ali on je bio jako negativna osoba puna mržnje i bijesa.

Savao je i prije susreta s Isusom molio, ne znamo kako, ali bio je pobožan vršitelj zakona. Do ovoga je trenutka mislio da je Isus mrtav i da učenici šire laži o uskrsnuću; smatrao je da je to sekta koju treba uništiti jer su prijetnja židovskom vjerovanju. Držao je da su Židovi pravovjerni i da oni najbolje znaju i vrše zakon.

U trenutku susreta s Isusom, koji je savršena ljubav, ta Isusova svjetlost i sila s neba toliko je jaka da ruši Savla na zemlju, na dno, niže ne može. Sada Savao vidi tko je ON. Isus pita Savla: Zašto me progoniš? Ne pita ga: Zašto progoniš moje učenike?, nego: Zašto me progoniš? Isus je Savlu izravno rekao da progoni njega, tj. da je On (Isus) isto što su i njegovi učenici; oni su jedno – jednako kao i mi danas koji ljubimo Gospodina i koji živimo za njega. Savao pita Isusa: Tko si ti, Gospodine? Iz Savlova pitanja vidimo da nije znao tko je to, ali ga naziva Gospodinom; razgovara s tom osobom, vidi silu i moć koju ona ima, ali mu ona još nije poznata.

Ananija u razgovoru s Isusom kaže da je Savao nanio mnogo zla njegovim svetima, onima koji su posvetili svoj život Isusu i koji žive za njega, a za koje Isus kaže Savlu da proganja njega, a ne njih.

Ne znam zašto Gospodin nije poslao Petra, Ivana ili Jakova da polože ruke na Savla kako bi onda jasno znali da se Duh Sveti može i mora dijeliti samo polaganjem ruku apostola. Isus šalje Ananiju, za koga samo znamo da je učenik, te se po polaganju njegovih ruku Savao napuni Duhom Svetim. A isti će taj Savao kasnije osnovati crkve u pola svijeta. Nisam baš siguran da je na Pavla kasnije trebalo ponovo polagati ruke u Jeruzalemu nego mi se čini da je dovoljno bilo samo Ananijino polaganje ruku.

U ovom događaju najprije vidimo Židove, ljude koji su pod zakonom, koji slijepo slijede zakon, ali nemaju nikakav osobni odnos s Isusom. Imaju pisma, ali u njima ne prepoznaju Isusa kao Mesiju. Savao im nakon svog obraćenja sve silnije naviješta Isusa kao Sina Božjega, ali ni nakon toliko vremena koliko im je propovijedao u sinagogama u Damasku, nisu se obratili nego su ga htjeli ubiti. Kada je došao u Jeruzalem, isti se takvi ljudi nakon njegova propovijedanja nisu obratili nego su ga i oni htjeli ubiti. Ostali su čvrsto pri svom stavu i nakon tri godine nisu ga nimalo promijenili.

S druge strane vidimo Ananiju. On ima osoban odnos s Isusom, razgovara s njim, sluša ga i vrši ono što mu Isus kaže. Ananija zna da mu je Savao neprijatelj i da bi njegov život mogao biti u opasnosti i zato i kaže Isusu da je od mnogih čuo kolika je zla Savao učinio svetima u Jeruzalemu. Ne znamo koliko je njihov razgovor trajao, ali Ananija posluša, ode kod Savla i obrati mu se riječima: „brate Savle”. Od neprijatelja, koji mu je htio oduzeti život, pa do brata, Ananija je došao nakon samo jednog razgovora s Isusom. Potpuno je promijenio svoj stav, dok Židovi to nisu učinili ni nakon tri godine. On je to mogao u jednom danu, a Židovi to nisu uspjeli ni nakon tri godine. Kako je to moguće?

Vjerojatno zato jer se ne radi o načinu kako tko razmišlja, nego o silama koje su nad ljudima. Upravo to je Pavao toliko dobro objasnio u svojoj Poslanici Efežanima, jer je sam bio pod utjecajem tih sila zla i njegovo će se poslanje sastojati upravo u tome da ljude obrati od Sotonine vlasti k Bogu (Dj 26,18).

Kako se prelazi iz smrti u život?

Apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti” (1 Iv 3,14). Nije li razlika između Ananije i onih Židova koji su slušali Savla upravo u tome da Ananija može promijeniti svoj stav, da je prešao iz smrti u život, da ljubi braću, ljubi Savla i može ga primiti kao brata, iako mu je on do maloprije bio neprijatelj? S druge strane imamo Židove koji se nisu obratili na Savlovo propovijedanje, iako je on doživio susret s Isusom koji ga je potpuno promijenio; htjeli su ga ubiti jer su ostali u smrti, u njima nije bilo ljubavi.

Promotrimo sada Savla u prvom susretu s Isusom kada ga je obasjala svjetlost s neba. On do toga trenutka za sebe misli da je živ, dok za Isusa misli da je mrtav, ali nakon susreta s Isusom, zna da je Isus živ, a da je on u stvari mrtav, jer nema ljubavi.

Kako je Savao do toga susreta gledao/vidio?

Do trenutka kada se je susreo s Isusom, Savao misli da dobro vidi, a da su oni koji slijede Isusa slijepi, ali nakon susreta s Isusom, kada ga je obasjala svjetlost s neba, on ostaje tri dana slijep; susreće svjetlost a ostaje u tami, slijep. Kada drugi put susretne Isusa u molitvi, ima viđenje; još je uvijek slijep a vidi Ananiju kako dolazi k njemu, polaže ruke na njega i on progleda te prima Duha Svetoga a kasnije i krštenje. Tijekom ta tri dana, dok je bio slijep, on vidi ono što nikad nije vidio; prvi put vidi duhom i prima Duha Svetoga, a onda kada je mislio da vidi, došao je do toga da je proganjao Isusa misleći da služi Bogu i revnuje za Boga.

Kada je Savao sreo Isusa, On ga pita: „Zašto me progoniš?” Savao tada vidi da u sebi nema ljubavi za Boga, da Ga ne poštuje, ne zna za strah Božji, nego Ga proganja, uništava. Savao je živio kao i Židovi toga vremena u Jeruzalemu, u vrijeme kada je Isus bio mučen i umro na križu. U jednom trenutku kada je Isus visio na križu, nad svom je zemljom na tri sata zavladala tama i dogodio se je strašan potres. Gdje god da je bio, Savao je vidio tu tamu i doživio potres. Ta su tri sata tame, počevši od podne, bila strašna. Kada je u tri sata ponovo došlo svjetlo, Isus je umro na križu.

Stotnik koji je bio tri sata u tami pod križem i doživio potres, nakon što se je vratilo svjetlo, počeo je slaviti Boga jer je vidio da je Isus uistinu sin Božji.

Događaj sa Savlom završava rečenicom da je Crkva živjela u strahu Božjem.

Što možemo naučiti iz ovoga teksta

Ovdje možemo naučiti kako se prelazi iz smrti u život.

„Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.”

Možemo naučiti imati osobni susret s Isusom i prijeći iz smrti u život tako što ćemo ljubiti braću.

 

Pridružite nam se! Više o „Školi molitve” možete saznati ovdje!

Autor: Mario Halužan

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh