Foto: Pixabay
Možda je razlog zašto Bog svoj narod naziva svojim ovcama (vidi Ps 23; Iz 53, 6) upravo naša sklonost da ponekad „blejimo“ pred grijehom. Pronaći rješenje napetosti i sukoba koji se pojavljuju između svekrve i snahe izazovan je, ali izvediv zadatak. Ne bi bilo ni potrebe za time kada bismo svi živjeli u skladu s Pavlovim riječima u njegovoj Poslanici Filipljanima (2, 2):
Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite.
Nije li to predivan cilj za vaš sadašnji odnos sa snahom/svekrvom! Iako su njih dvije po naravi grešne, njezina je volja nešto čime svaka može upravljati kako bi pridonijela skladnijem odnosu s onom drugom. Naravno, sveti Pavao nam i ovdje ima što reći.
Ako u Fil 2, 2 čitamo o željenu cilju za naš odnos, onda u samo jednom retku dalje pronalazimo nešto poput cestovne karte koja nas vodi do željene destinacije:
Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge.
Življenjem u skladu s ovim načelima izbjegavamo svaki neugodan sukob. Međutim, što ako ona druga odbija živjeti prema Božjoj riječi? Tražeći odgovor na ovo pitanje, imajte na umu da uvijek budete na pristojnoj udaljenosti, da držite jezik za zubima i imate osmijeh na licu.
Iz knjige „Svekrve i snahe” autorice Annie Chapman. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Pročitaj još ulomaka iz knjige:
Kakav bi stav snaha trebala imati prema duhovnom položaju svoje svekrve u obitelji?
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
