Foto: Shutterstock

Taktika za borbu protiv đavla

U prošlosti se, u svrhu poraza neprijateljskog dvorca, posezalo za dvojakom taktikom: izravnim napadom ili zasjedom. Mislim da se ta dva načina mogu primijeniti i na borbu da se Sotona preda.

Duhovna zasjeda svodi se na intenzivnu i dobro organiziranu molitvu.

Izravni prepad se ostvaruje opetovanim nalozima zloduhu da ode. Ustraje se sve dok ne dođe do oslobođenja.

Duhovna zasjeda se oslanja na ustrajnu molitvu

Duhovna je zasjeda ponizniji način. Oslanja se na ustrajnu molitvu. No potrebni su neki nužni preduvjeti: treba izdvojiti vremena i stvoriti mogućnosti da se okupe osobe koje su duhovno pripravne za molitvu. Tada se opsjednutoga okruži duhovnim plamenom Božjega svjetla i ljubavi, nakon čega zloduh postupno biva nagnan u bijeg.

Ako se, kako se redovito događa, Sotona obruši s urlicima, psovkama i nasilnim gestama da bi omeo zajedništvo u molitvi, dobro je da se braća koja mole okupe vani, ispred vrata, u neposrednoj blizini prostorije u kojoj se nalazi opsjednuti, dok svećenik ostaje s njim u pratnji nekoliko odraslih osoba.

Osobito djelotvorna molitva u ovoj borbi

Svaka je molitva po svojoj naravi dobra, no ima jedna vrsta koja je osobito djelotvorna: molitva slavljenja.

Pokret Obnove u Duhu osobito stavlja naglasak na molitvu hvale. To je najuzvišenija molitva, koja se izdiže iznad ograničene i patničke stvarnosti ljudskoga života, da bi, djelovanjem Duha Svetoga, uronili u Božje otajstvo, gdje je sama ljubav, svjetlo i radost. Čovjek ga hvali zbog onoga što je sam po sebi, ali i zbog onoga što je za nas: uzdiže njegovo neizmjerno veličanstvo, ali prima od njega i zraku koja daje puninu vrijednosti njegovu životu, kakvo god bilo stanje u kojem se nalazio.

Hvala se izriče ili spontanim izričajem ili psalmima i mnogim drugim navodima, kojima Biblija obiluje. No ima i jedna molitva Obnove u Duhu, koja doseže još veće visine: to je molitva pjevanja u jezicima. To je veoma teško objasniti onima koji nisu u to ušli.

Što o ovoj molitvi kaže sv. Augustin

Kad se kaže „u jezicima“, to ne znači da se govore različiti jezici, već se moli u isprekidanim slogovima. Djelovanje Duha je tako snažno da s jedne strane ne isključuje sposobnost tijela da se pridruži u tom uzdizanju, no s druge strane ne dopušta da se žar i spontanost hvale svodi na artikulirani govor. Tada se izgovaraju neartikulirani slogovi kao kad mama grli, ljubi i privija k sebi neizrecivom ljubavlju svoje dijete.

Da to ne bi bilo okarakterizirano kao fanatizam i utjecaj mentaliteta današnjice, kako neki tvrde, mislim da nema ništa bolje nego osvrnuti se na ono što je sv. Augustin u svoje vrijeme rekao o pjevanju u jezicima:

„Tko je radostan, neka ne traži riječi; njegova je radost uočljiva i bez govora. To je pjev duše preplavljene radošću, koja može izraziti svoje osjećaje a da ne smišlja rečenice. Čovjek obuzet radošću, polazeći od riječi koje je nemoguće kako izreći tako i razumjeti, prelazi u vrstu krika u kojem radost navire bez riječi.“ (Sv. Augustin, Komentar uz Psalam 90)

2 razloga zašto Sotona prezire molitvu u jezicima

Želja mi je izložiti crkvenoj zajednici veliku vrijednost toga iskustva. Došao sam do zaključka da ne postoji obred egzorcizma koji bi imao snagu koju ima pjevanje u jezicima. Dva su razloga zašto to Sotona prezire:

– budući da je to pjev koji se na ovoj zemlji više od bilo kojega drugog pjeva približava vječnom slavljenju kojim je prožeto nebo, tragično ga podsjeća na vrijeme kad je i on u tome sudjelovao;

– obuzima ga zavist na pomisao da vjernici, koji su na ovoj zemlji već okusili blijed predokus onoga što ih čeka u nebu, nisu daleko od toga da dostignu puninu blaženstva.

„Odlazim jer ne mogu to više podnositi”

Posegnuvši za jednim plastičnim primjerom, moglo bi se reći da je prisiliti demona da sluša pjevanje u jezicima kao zgrabiti ga za rogove i papke da bi ga se položilo na rešetke iznad užarenog ugljevlja. Moja su mi braća svjedočila da su ga u tim slučajevima, nakon strašnih grčenja, čuli kako kaže: „Odlazim jer ne mogu to više podnositi.“ Kad se dogodi oslobođenje, da bi se sve dovršilo, moguće je vedro izgovoriti formulu egzorcizma u prisutnosti onih koji su pridonijeli svojom molitvom.

*

„Tko su oni koji pjevaju u daljini, koji su to jezici koje čujem?”

Molitva u jezicima jest molitva u Duhu. Iskustvo nas je poučilo da su demoni veoma osjetljivi na molitvu u jezicima. Tijekom jednog oslobađanja, kad su se već neki demoni bili predali, a drugi su tvrdoglavo ustrajali, telefonom smo zamolili jednu molitvenu zajednicu udaljenu nekoliko kilometara da nam priskoči u pomoć. Pomogli su nam moleći u jezicima: „Tko su oni koji pjevaju u daljini, koji su to jezici koje čujem?“ rekao je zloduh koji je držao svezanu jednu djevojku i, zakotrljavši ju nekoliko metara po tlu, izišao režeći. (M. La Grua, Molitva oslobođenja, str. 89) (…)

Molitve smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Priredila Martina Vidaković; Book.hr