Foto: Shutterstock

Kakva smisla ima pobijediti u jednom natjecanju ako izgubiš sve ono najvažnije u životu?

Oholost je početak svakog grijeha. Na toj se neumjerenoj samodopadnosti temelji svaka prepreka u muškarčevom životu.

Muškarci uglavnom imaju prirodnu sklonost usredotočivanja na jednu stvar koju rade i oni su na to fokusirani dok ne izvrše zadatak, čak i ako je to na štetu svih ostalih. Muškarci u sebi imaju taj natjecateljski duh, koji ih potiče da „pobjeđuju“ u svemu što čine. Zbog tog poriva za pobjeđivanjem često se zapetljaju u sebičnost i usredotočuju na sebe. Tomu pridonosi i naše društvo, koje veliča „pobjednike“ i potkopava „gubitnike“. Takav pristup dovodi do potrebe za pobjeđivanjem pod svaku cijenu, koje u konačnici šteti samoj osobi i onima koje voli. Kakva smisla ima pobijediti u jednom natjecanju ako izgubiš sve ono najvažnije u životu? (Usp. Mk 8, 36.)

Oholost je tako podmukla da nas navodi da kažemo: „Problem je u tebi, ne u meni.“

Svjesni protiv čega se borimo

Oholost je tako podmukla da nas navodi da kažemo: „Problem je u tebi, ne u meni.“ Naša potreba za time da budemo „u pravu“ ili „dovoljno dobri“ da bismo dobili ono što želimo, često nam onemogućuje da vidimo pravu istinu o sebi. Budući da se nekako očekuje da su muškarci vođe i da imaju odgovore na sva pitanja, možda su već sami sebe uvjerili da oni najbolje znaju što je za druge najbolje. Na koncu, poznajete li muškarca kojemu nije problem pitati za smjer kojim treba ići kad se izgubi?

Trebamo biti svjesni onoga protiv čega nam se je boriti. Ako ne znaš što si krivo učinio, onda je teško mijenjati stvari. Sve to vrijedi i kad je riječ o suočavanju s vlastitom ohološću. Zapitajte se: „Slušam li ono što mi drugi govori? Imam li spreman odgovor i prije nego što sam ga pozorno saslušao?“ Prije nego što progovorimo, svakako se preporuča najprije promisliti o tri stvari: Je li ono što želim reći istinito? Je li to potrebno reći? Može li to što promijeniti? Ako je odgovor na ta tri pitanja potvrdan, onda je ono što želite reći vjerojatno vrijedno toga. Ako nije, nastavite slušati! Tako ćete biti usredotočeni na drugoga, a ne na sebe.

Biti ponizan znači upustiti se u velike stvari bez straha sa spoznajom da je Bog taj koji je velik, a ne ti. Zbog toga ponizni ljudi mogu činiti velike stvari!

Što znači biti ponizan

Biti ponizan znači priznati: „Ništa sam, ništa ne znam i ništa nemam.“ Nije riječ o nisku samopoštovanju i lažnoj poniznosti jer, na koncu, ako si s Bogom, čime se onda hvalisati? S tom spoznajom nam dolazi predivno oslobođenje. Ne moram biti nešto što nisam. Pozvan sam biti upravo onakvim kakvim me Bog želi i dati sve od sebe u onome što radim. Nemaš što „izgubiti“ ako si ionako svjestan da si samo prašina. To te oslobađa da u svemu daješ ono najbolje od sebe. Tad su svoju pozornost i darove ulažeš u zadatak koji je pred tobom, a to obično donosi najbolje rezultate. Onda to ne činiš da bi te ljudi tapšali po ramenu i govorili ti kako si dobar, nego zato što Bogu želiš dati sve što imaš.

Biti ponizan znači upustiti se u velike stvari bez straha sa spoznajom da je Bog taj koji je velik, a ne ti. Zbog toga ponizni ljudi mogu činiti velike stvari!

Nikada nisam rekao: „Ja sam najbolji“, ali drugima pristupajući s podcjenjivanjem upravo sam im to poručivao

U borbi s ohološću pomaže ono što su pisali sveci

Na početku moje karijere znalo me je mučiti kad bih negdje pročitao o uspjesima svojih sustručnjaka na kojem području. Bio sam sklon kritizirati njihova postignuća i tražiti razloge zašto nisu zaslužili takav uspjeh. Iako toga tada nisam bio svjestan, činio sam to pokušavajući dokazati da sam ja „najbolji“ i da ja zaslužujem svu čast i slavu. Nikada nisam rekao: „Ja sam najbolji“, ali drugima pristupajući s podcjenjivanjem upravo sam im to poručivao.

Možete doći u napast da pomislite: „Ali što ako smo ti i ja najbolji u onome što radimo?“ To bi bilo u redu, ali zašto imamo potrebu drugoga poniziti da bismo se mi uzdigli? Zašto se ne možemo radovati tuđemu uspjehu? Sama činjenica da smo zabrinuti ili se čak osjećamo ugroženi zbog čijeg uspjeha otkriva našu oholost. Poput Lucifera, koji je sama oholost, ni Bogu ne dopuštamo da bude najbolji.

U borbi s ohološću meni je osobito pomoglo ono što su sveci pisali. Navest ću ovdje samo neka djela koja su mi pomogla vidjeti istinu o sebi i svoju ulogu u svijetu: Iskreno predanje u božansku Providnost: tajna mira i sreće (autori Jean Baptiste Saint-Jure i sv. Klaudije de la Colombière), Prepuštenost božanskoj Providnosti (Jean Pierre de Caussade) i Filotea – Uvod u pobožni život (sveti Franjo Saleški). Postalo mi je jasno i shvatio sam da je sve što imam zapravo dar od Boga. Ja sam jedan od onih slugu iz Markova evanđelja 25, 14 – 30. U tjelesnome, psihičkome i duhovnom smislu dobio sam svoj dio talenata, ali svoje su dobili i sve osobe oko mene. I ostali su, baš poput mene, pozvani biti dobre sluge i umnožiti ono što su dobili.

Ta me je spoznaja oslobodila da se trudim sve činiti najbolje što mogu služeći se svim darovima kojima me je Bog blagoslovio i da se radujem kada i drugi to čine.

Bogatiji smo nego što to možemo pojmiti. Kad bi danas nestalo sve što imamo i mi ostali na životu još stotinu godina, nikada ne bismo mogli dovoljno zahvaliti Bogu

Plan borbe protiv grijeha oholosti

Taj bi plan svakako trebao biti jednostavan. Prije svega, Bog je kralj, a ja to nisam! Sve što imam njegovo je. Pozvan sam udvostručiti darove koje mi je dao, uzvratiti mu 100 %. To znači da je sve što imam zapravo dar.

Odvojite minutu-dvije vremena i na papir zapišite sve ono što u svojem životu smatrate neprocjenjivim. Sve ono što ne biste mijenjali za sav novac ovog svijeta. Većini je ljudi obično dovoljna minuta da zapiše ono najvažnije. Pogledajte sada svoj popis. Jeste li na popis stavili svoje moždano deblo? Mrežnice svojega desnog i lijevog oka? Ili sve jezgre svake stanice vašega tijela? Sad ste vjerojatno pomislili: „O čemu to ovaj govori?“ Ali kada malo bolje razmislite, biste li bili živi da vaše stanice nemaju jezgru? Naravno da ne. Na vašem se popisu nalaze važne stvari kao što su zdravlje i obitelj, a navodeći ih niste ni pomislili na neprocjenjivu važnost onoga od čega ste sazdani. Zapravo, trebalo bi nam nekoliko listova papira da zapišemo sve ono bez čega ne bismo mogli živjeti i što se ne može kupiti svim blagom svijeta.

Bogatiji smo nego što to možemo pojmiti. Kad bi danas nestalo sve što imamo i mi ostali na životu još stotinu godina, nikada ne bismo mogli dovoljno zahvaliti Bogu na svemu što nam je dao do ovog trenutka. Kako da ne padnemo ničice i ne poklonimo se pred njegovom silnom velikodušnošću?

Naša Nebeska Majka izrekla je četiri najsnažnije riječi koje su ikada zapisane: „Štogod vam rekne, učinite.“ (Iv 2, 5) Kada tako činimo, zaštićeni smo od grijeha oholosti

Kad ste u stavu zahvalnosti i poniznosti, u vama raste želja da vršite Božju volju umjesto da činite što vas je volja. Naša Nebeska Majka izrekla je četiri najsnažnije riječi koje su ikada zapisane: „Štogod vam rekne, učinite.“ (Iv 2, 5) Kada tako činimo, zaštićeni smo od grijeha oholosti.

I nije to tako teško činiti. Sveta Mala Terezija poznata je po tome što je činila „male“ stvari. Ona je običavala raditi najsitnije stvari s ljubavlju i poniznošću. Razmišljajte o tome svakog dana. Koje su to „male stvari“ koje ti možeš činiti da bi se podsjetio gdje ti je mjesto u Božjem planu? (…)

Iz knjige „Putokaz za nebo” autora Randyja Haina. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKI POPUST! Do 31. prosinca 2019. knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 60 umjesto 90 kuna!
Besplatna dostava za narudžbe iznad 200 kn (više na www.figulus.hr).

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.