Foto: Shutterstock

Apostol Pavao je nabrojio šest stvari koje moramo ukloniti iz svog života ako želimo rasti u milosti Kristovoj: „Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće (pakosti)” (Ef 4,31).

Mnogi kršćani misle da se život u svetosti sastoji od marljive molitve, revnog proučavanja Biblije i služenja drugima kroz žrtvu. Uistinu, sve te stvari mogu se pripisati svetosti. Ali nemojmo se usuditi preskočiti tih šest stvari na Pavlovu popisu! Apostol Pavao govori da se moramo potpuno posvetiti suočavanju s njima ako želimo rasti u milosti. Možete biti misionar, možete prinijeti svoj život kao žrtvu, možete predati sav svoj imetak i provoditi sve svoje vrijeme u službi drugima, ali ako zanemarite bit stvari koju Pavao ovdje spominje, žalostit ćete Duha Svetoga. Vaš će rast zakržljati i završit ćete kao duhovni zombi.

Gorčina, gnjev i srdžba – riječi koje uništavaju

Prve tri stvari na Pavlovu popisu – gorčina, gnjev i srdžba – objašnjavaju se same.

Gorčina nastaje kad se odbijaju zaboraviti stare uvrede i kad se ne želi oprostiti nešto iz prošlosti. Srdžba je utvrda gorčine zajedno s nadom za osvetom. Gnjev je ljutnja – brz, eksplozivan izljev ili lagana vatra bijesa prema nekome.

Već smo govorili o tim riječima koje uništavaju. Dakle, pogledajmo sad u preostale dvije stvari – u viku i pakost. Što je Pavao time mislio?

Vika – glasna buka bez razloga. Kad od nečega beznačajnog činimo nešto veliko

Dok sam radio na ovoj poruci, uzeo sam stanku i ušao u spavaću sobu gdje je moja žena spremala. Primijetio sam da je naš veliki, teški ormar odmaknut u sredinu prostorije. Očito ga je moja žena pomakla da bi mogla počistiti iza njega. Ništa me tako ne naljuti kao kad moja žena pokušava micati teške komade namještaja bez moje pomoći. Uvijek se bojim da će se povrijediti. Tijekom našega braka često sam je molio: „Nikada to nemoj sama činiti. Pozovi me i ja ću ti pomoći.”

Kad sam vidio što je učinila, eksplodirao sam: „Kakva je to glupost?! Mogla si se povrijediti. Zašto me nisi pozvala? Znaš što o tome mislim!” Vratio sam ormar na mjesto čitavo vrijeme gunđajući: „Kako glupo! Nezamislivo! Nemoj to više nikada pokušati učiniti. Preslaba si.”

Kad sam se vratio u svoju radnu sobu, odmah sam došao do riječi „vika”. Tražio sam Duha Svetog da mi pokaže što to znači. Brzo mi je odgovorio: „Vika je upravo ono što si ti sad učinio svojoj ženi”. Vika je iznenadan izljev nad nečim – nepotrebna graja, glasna buka bez razloga. Srdimo se kad od nečega beznačajnog činimo nešto veliko ili stvaramo scenu umjesto da pokušamo pomoći i iscijeliti.

Odmah sam shvatio što sam učinio. Otišao sam k ženi i rekao: „Oprosti. Ovdje nisam ništa drugo napravio, osim vikao.”

Zloća – većina vjernika ju nikada ne izgovara…

Posljednje na Pavlovu popisu je zloća ili pakost. Pakost je želja da se nekoga vidi da trpi. Za mnoge kršćane pakost znači: nada da će Bog kazniti onoga tko ih je povrijedio. To je đavolski duh i obično je skriven duboko u srcu. Zapravo, većina vjernika nikada ne izgovara svoju pakost. Ali ona se na kraju pojavljuje kad čuju da je njihov neprijatelj pogođen. Možda imaju samo kratak trenutak zadovoljstva ili čak pokažu žalost za povrijeđenu osobu, ali još uvijek imaju duh pakosti.

Kad Pavao kaže: „Neka se ukloni od vas svaka vrsta zloće”, on ne govori o brzom uspostavljanju stvari. On opisuje proces, stvar rasta kojemu je potrebno vrijeme. Povremeno ćemo možda doživljavati neuspjeh dok se budemo pokušavali osloboditi tih zlih stvari. Ali ako se brzo pokajemo te nastojimo stvari dovesti u red s drugom osobom, tijekom vremena ti će izljevi nestati.

„Postajem li sličniji Isusu uzdajući se u silu Duha Svetoga?”

Isus je jasan: ne možemo se predati neopraštanju, ljutnji ili pakosti. Ako ne oslobodimo svoje živote od tih smrtnih stvari, naši će nam vlastiti grijesi ostati neoprošteni. Tada će se naše nepravde gomilati protiv nas usprkos vršenju pobožnosti i dobrih djela (vidi Mt 6,14.15).

Pažljivo ispitajmo svoj život. Podsjećajmo se na ove definicije: milost je dobivanje snage od Duha Svetog da postanemo sličniji Isusu. Rasti u milosti je postajati sve sličniji Kristu kroz silu Duha. Na kraju, uvijek si postavljajmo ovo pitanje: „Postajem li sličniji Isusu uzdajući se u silu Duha Svetoga?”

Autor: pok. David Wilkerson („Put života”, br. 410)