Zašto se sramimo Evanđelja koje je sila Božja za spasenje tvog i mog kolege, susjeda, prijatelja, poznanika… pa valjda želim dobro drugome?
Brišem fotke s mobitela jer ga znam „zakrcat“ i u galeriji naletim na božićnu čestitku sretne, prilično poznate osobe kojoj je praščić na stolu, u ruci nožić, a meni neka je sretan Božić. Srdačno, nije li? Ne kažem da ne treba imati smisao za humor, iako meni uvijek bude žao kad se uzme osoba koja ima problem pa se od nje radi sprdačina, al ok, čestitka nije mojih ruku djelo i tražim tko mi to šalje, ne mogu naći… Ok, nije Božić svima ono što je meni.
…pitaju redom glazbenike, neki od njih se deklariraju kao kršćani, a kad ono, neobični odgovori na pitanje: ŠTO JE ZA TEBE BOŽIĆ? Za neke kršćane to je IDEJA, SJEĆANJE NA DJETINJSTVO, „FEELING“, PRISJEĆANJE DA SMO SVI DJECA…
Ne odgovaram na poruke ni čestitke na sam Božić jer imam punu kuću dragih ljudi, ali bacim drugi dan oko pa bacim lajk i na fejsiću vidim moje frendove kršćane gdje praznike čestitaju, al Božića nema. Čak ni X-mas. Dobro, nije to ni toliko važno jer Božić je u srcu i u duši 24/7 i 365/366 tako da je ovo u biti nevažno ako je srce u dobrom stanju i zna da je davno rođena beba odrasla i kao takva je svjesno visjela s križa, uskrsnula Božjom snagom i silom i dala mi život u punini ovdje, na Zemlji, ali i život koji neće proći kad me zakopaju jedan dan.
Nije mi baš sve jasno, ali tko sam ja da procjenjujem i zaključujem, je li tako?
Sjednem nakon dugo vremena pogledati božićni koncert i krenem uživati u baš dobroj glazbi, protkanoj s malo razgovora, toplog i ugodnog – uživaš skoro kao da si tamo. I sad pitaju redom glazbenike, neki od njih se deklariraju kao kršćani, a kad ono, neobični odgovori na pitanje: ŠTO JE ZA TEBE BOŽIĆ? Za neke kršćane to je IDEJA, SJEĆANJE NA DJETINJSTVO, „FEELING“, PRISJEĆANJE DA SMO SVI DJECA…
…pitam se, ne osuđujem ali tražim razlog, kako to da je tako teško izustiti, kako riječ Isus tako teško prelazi usta i kako to da slavimo Božić, a slavljenik nije u centru?
U tom smislu idu te božićne ideje i „filinzi“ i sad, ja sam možda propustila, ispravi me ako griješim, ali nisam čula da je odgovor spomenuo Isusa, rođenje Spasitelja svijeta, nisam čula o NADI koju je donio zbrkanom čovjeku, o tome da se rodilo SVJETLO SVIJETA, nisam čula B od Bog je tako ljubio svijet… i sad, pitam se, ne osuđujem ali tražim razlog, kako to da je tako teško izustiti, kako riječ Isus tako teško prelazi usta i kako to da slavimo Božić, a slavljenik nije u centru? Ne mislim da trebaš okolo dosađivati ljudima sa svojom vjerom ali pitali su te, reci! Kad mi djeca imaju rođendan, sve se vrti oko njih (često i kad nemaju :-). Isus nije tema za božićni koncert? Nije za „na televizor u prime time“?
Možda zato jer se nije rodio 25. 12. pa nam je to izgovor? Kako to da se MOŽDA SRAMIMO reći da Božić nije Božić bez Isusa, a ne sramimo se i nije nam teško potrošiti cijelu plaću na fešte i poklone u čast božića? (malo slovo namjerno) Kako ću pjevati Narodi nam se Kralj nebeski, a kad me pitaju o tom Kralju, reći ću da slavim IDEJU.
Ta je „ideja“ realizirana, Riječ je tijelom postala i nastanila se… nije ostala na razini ideje. Imam ja sto ideja pa dok god su samo ideje, nitko nema puno koristi od njih sve dok se ne pomaknem i uložim vrijeme, trud i financije da ih ostvarim… a „ovo“ je itekako ostvareno i plaćeno najskupljom valutom – životom. I čovjek ima veliku „korist, o da!
Ta je „ideja“ realizirana, Riječ je tijelom postala i nastanila se… nije ostala na razini ideje. Imam ja sto ideja pa dok god su samo ideje, nitko nema puno koristi od njih sve dok se ne pomaknem i uložim vrijeme, trud i financije da ih ostvarim… a „ovo“ je itekako ostvareno i plaćeno najskupljom valutom – životom. I čovjek ima veliku „korist, o da! Zašto se sramimo Evanđelja koje je sila Božja za spasenje tvog i mog kolege, susjeda, prijatelja, poznanika… pa valjda želim dobro drugome? Pa valjda kužim da se valjamo u životu koji nas je uhvatio u kolotečinu problema, bolesti, straha, neizvjesnosti, depresije, svađe, mržnje, strahota… treba nam izlaz!!! Ili se ne slažeš? Zanima me.
Mi odrasli; radnici, umjetnici, intelektualci, odgovorni ljudi koji sebe kršćanima zovemo imamo zadatak – najvažniji. Naviještati tamo gdje jesmo. I djeca su shvatila da se udaljavamo od centra, od izvora i pjevaju: VRATITE NAM MALOG ISUSA, VRATITE NAM SINA BOŽJEGA – SLAVLJENIKA! Pa nemoj da i vrapci na granama shvate prije tebe i krenu koristiti riječi, jer oni već imaju svoje poslanje, ali ako treba, vjerujem da će progovoriti… ako ja neću, ako ti nećeš.
Želim ti susret s Najvećim od svih. I nema toga što te možda snašlo i zgazilo, nema toga što te ranilo i pokušalo uništiti, a da On ne može intervenirati i dati ti budućnost i nadu
Ako je tko pročitao blog BOŽIĆ 365 – Nema siječanjske depresije jer nema ni prosinačke euforije, zna moj stav. Ja upalim svijeće i lampice čim krenu kraći dani, volim dodati blagdanske dekoracije i volim peći kolače i kuhati i za sebe i za druge, iako ih ove godine zbog bolesti nisam pekla puno. Ali mene Božić grije cijelu godinu, Isus mi svijetli u mojim danima koji znaju biti svakakvi, u danima kad je vani sunce, ali meni se svejedno ne da dići iz kreveta pa mu zavapim da on preuzme jer ja ne mogu, a baš ni ne bih jer nemam snage. Želim ti isto. Želim ti Božić 365. Želim ti godinu koja će ti donijeti turbulenciju zbog koje nećeš biti ista osoba. Želim ti susret s Najvećim od svih. I nema toga što te možda snašlo i zgazilo, nema toga što te ranilo i pokušalo uništiti, a da On ne može intervenirati i dati ti budućnost i nadu. Nemam ti recept ni vremenski rok da ti ja dam tu nadu. Čitaj Bibliju, odvoji vrijeme za molitvu, nađi Božje ljude koji nose Duha Svetoga u sebi (prepoznat ćeš ih ali svejedno sve propituj) i moli Gospodina da ti stavi prave ljude na put.
Brat i šogorica podijelili su s nama par misli prije ručka na stihove BOG JE TAAAAKO LJUBIO SVIJET… ne malo, ne pedeset posto nego TAAAAAKO…! Čitaj Ivan 3,16. Imaš nekoga tko te taaaako voli? Blagoslovljena ti 2023. i neka te Božja ljubav „izuje iz cipela“!
Rahela Grozdanov; Book.hr; Foto: geralt, Pixabay
Zovem se Rahela. Počela sam pisati nakon što je moja životna oluja izgubila početnu snagu, a ja sam ju dobila. Pišem nakon više godina tuge, muke i šutnje. Kad prođe, onda možeš jasnije sagledati stvari, možeš čak biti nečiji glas. Kroz svoje priče želim ti reći da nisi sama, nisi sam. Želim te ohrabriti ali možda i oraspoložiti. Kažu da na kraju svakog tunela čeka svjetlo. Mislim da sam još u tunelu ali vidjela sam svjetlo. Dijelim s tobom što smatram najvažnijim jer nemam drugu opciju. Kad otkriješ nešto dobro želiš da svi znaju.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
