Foto: Maren Winter, Shutterstock

Treća nedjelja došašća – B – 17. prosinca 2023.; Iz 61,1-2a.10-11; 1Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-28

Druga polovica adventa

S trećom nedjeljom došašća prelazimo u drugu polovicu adventa, radosnog iščekivanja rođenja Gospodina Isusa Krista. Vrijeme čekanja od nas zahtijeva budnost i spremnost, ali ponajviše strpljivost jer onaj koji nema strpljenja, onaj koji ne zna čekati, taj će brzo izgubiti radost. Nestrpljenje je prvi znak gubitka radosti, točnije, nestrpljenje je vanjsko pokazivanje unutarnje nespremnosti za čekanje. I zato je ova nedjelja sva usmjerena ne više na čekanje, već jednostavno na radost! Nedjelja Gaudete kako se od davnina nazivala, današnja je nedjelja. Kao da je Bog onima koji su čekali došao da im kaže: na dobrom ste putu, pripremate se, čekate, ustajete i ustrajete, sada se radujte jer… Isus dolazi, samo što nije, neće zakasniti!

„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“

I taj imperativni izričaj na latinskom jeziku potiče nas, ohrabruje, podiže, to nije poruka jednom čovjeku, a drugomu ne, to je poruka svim ljudima, i svemu stvorenju! Radujte se! Tako jednostavna rečenica, gotovo djetinja u svojoj jednostavnosti, a ipak, nama danas tako teško ostvariva. U prvom čitanju proroka Izaija prorok na sebe preuzima spoznaju i milost koju prima od Gospodina, on u prvom licu govori i donosi proglas Boga milosrdnoga i pravednoga, ovdje odzvanjaju pjesme o Sluzi Jahvinom iz Izaije za kojega znamo da je nagovještaj dolaska samoga Sina Božjega Isusa Krista. Još i više, ovaj dio proroštva na sebe je primijenio sam Isus Krist kada je u Nazaretu uzeo čitati ovaj dio iz Izaije i potom rekao „danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“ (Lk 4,21), a svi bijahu očarani onim što je govorio.

Izaija govori: Radujte se, u psalmu se Marija u svom hvalospjevu raduje, ona od radosti želi samom sobom Boga učiniti još većim što je pogledao na njenu neznatnost, u poslanici svetog Pavla Solunjanima, Pavao također kliče: „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ I konačno, evanđelje nam opet u središte stavlja Ivana Krstitelja, tog velikana, najvećeg od majke rođena, koji donosi svoju osobnu kartu i svima je jasno pokazuje i kaže da je on Glas! Radovati se bešumno nije moguće, radujemo se glasno, glas koristimo i njime drugima radost prenosimo. To je Ivan. Onaj koji u Radošću sudjeluje ne kao njezin sudionik, već kao onaj koji priprema, koji pripravlja, koji se čak žrtvuje, Isusov suvremenik, pogubljen u svojoj tridesetoj godini zbog zavisti, zbog mržnje na istinu, proživio je vjerojatno i patnju i muku, bez radosti, ali za Radost koja ima doći!

Znamo li se radovati?

Svo bogatstvo današnjih čitanja može se sažeti u jedno temeljno pitanje koje se jednako tiče i nas, a i Isusovih suvremenika: znamo li se mi radovati? I kako se naučiti ispravno radovati? Bog u svojoj dugoj povijesti spasenja vodi svoj narod k sebi, poučava ga i zato su odgovori na ova pitanja od iznimne važnosti jer smo svi mi stvoreni od Boga, njegovi smo, imamo srce koje u sebi nosi čežnju za Božjim poticajima. Želimo osjetiti mir, želimo biti, kako kažemo, ispunjeni, želimo se radovati, želimo, ukratko, biti sretni.

Radujmo se!

Međutim, nije jednostavno govoriti o radovanju. Kolikogod jednostavno bilo, shvaćamo da smo naše živote jako zakomplicirali i rečenica današnje nedjelje: Radujte se! vjerujem da mnogim našim suvremenicima zvuči pomalo banalno, pa čak i naivno. U smislu: „pa tko se normalan može radovati kad su cijene ovolike, kad nam je država ovakva, kad su svi poludjeli, kad je cijeli svijet u ratu, kad nema pravde, mira, kad nasilje vlada…“ I budimo iskreni, nije lako danas doći s ovom rečenicom i s ovom porukom pred ljude. Lakše je govoriti o križu, muci i patnji jer, kao, s njom se ljudi lakše poistovjete.

Nismo u potpunosti kršćani

A vidite, baš to je znak da možda nismo u potpunosti kršćani koliko vjerujemo da jesmo. Oduvijek mi je smetala u našem narodu ta naglašena glorifikacija patnje koja ne ide prema uskrsnuću. Naše obitelji odgojene su od baki, majki i pobožnih žena koje su se poistovjetile isključivo sa žrtvom koju prinose. Međutim, ako nema radosti, tada je ta žrtva teret toj osobi, ali i svima oko nje. Ako ne možeš u svom srcu reći: Da, patim i teško mi je, bolesna sam, nemoćna i zaboravljena, da, povrijedili su me i nepravda se dogodila, ali… moje srce želi biti otvoreno Gospodinu koji će biti „blagovjesnikom siromasima, iscijelit će srca slomljena“, pa da, evo i ja sa svojom patnjom sudjelujem u Božjem planu za moju obitelj, za moj grad, za ovaj svijet, ako se ne može dogoditi taj pomak prema radosti, onda je nastala greška u komunikacijskom kanalu s našim dobrim Bogom i draga braćo i sestre, mi i naša smrknuta vjera i patnja tada nije odsjaj one radosne vijesti koje donosi evanđelje i Isus Krist.

Pomazani s Kristom; Mi smo Njegovi

Moramo biti svjesni da smo kršćani, a to znači hristianoi – Pomazani s Kristom. Stoga, slika i uzor nam je Krist. Ali nama taj uzor jako narušava svijet u kojem živimo koji ima druge vrijednosti. Za svijet su važni moćni i bogati, za Boga su važni siromasi. Za svijet je važno blještavilo i luksuz, za Boga je važno siromašno, iskreno i ponizno srce. I Bog se veseli sa svojima! A radujemo se i mi s Njime, ako smo Njegovi. Ako se barem trudimo biti Njegovi, a Njegovi ćemo biti samo i jedino ako vršimo djela milosrđa, ako budemo Njegovi suradnici. Ponekad smo toliko smrknuti i zadubljeni u svoje probleme da druge niti ne vidimo. I živimo u civilizaciji gdje nam je oduzeta milost susreta očima s drugima. Koliki danas od djece pa nadalje netremice zure u svoje mobitele pa čak i dok hodaju pa se zna dogoditi da se zabiju u stup ili upadnu u rupu. To je svijet u koji smo uronjeni, ali poruka nedjelje Radujte se! nama danas u takvom svijetu neka bude: mir srca i blagoslov naći ćeš u susretu s drugim, u vremenu provedenom u tišini molitve sa svojim Gospodinom koji dolazi da te spasi.

iskrena i laka srca, srca koje otpušta težine

Stoga, radujmo se jer smo kršćani, oprostimo jedni drugima, oprostimo svijetu, državi, nepravdama, cijenama, predajmo sve to Gospodinu koji vodi ovaj svijet, dok je tako, možemo ovoga adventa biti samo ono što Bog od nas traži: ljudi dobre volje, a to znači iskrena i laka srca, srca koje otpušta težine, srca koje prepoznaje tuđe težine i hita da ih makne, sućutna srca, siromasi… kojima je blagovjesnikom (a to znači donositeljem dobre vijesti) poslan sam Božji Sin. Isus u štalici… kojega i dalje vjerno čekamo. Mir i dobro. Amen.

Za Book.hr napisao Karlo Marinković

Prva kolumna   –> Doživljavam li ja svakoga čovjeka kao svoga brata, jednaka sebi? 

Druga kolumna –> On je ‘svjetlo od svjetla’ i ako kasni čeka što više obraćenja

Treća kolumna –> Dobro odgovoriti na Božji dar znači i sebi i bližnjima koristiti i Boga proslaviti!

Četvrta kolumna –>Prije straha od osude, potrebno je samo uroniti u nježnost Božjeg djelovanja

Peta kolumna –> Ovog došašća naučimo prepoznati Božje djelovanje, a to djelovanje ne ide bez naše suradnje

Šesta kolumna –> Dolazak Sina Božjega znači toliko veliko veselje i sreću da ga mora popratiti svo stvorenje Božje