Foto: Mateus Campos Felipe, Unsplash

34. nedjelja kroz godinu – Isus Krist Kralj svega stvorenja – 26. studenog 2023.

Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-3.5-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25,31-46

Jesmo li uspjeli ili ne?

Posljednja je nedjelja liturgijske godine i danas je svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Vrijeme je, dakle, na neki način, inventure, svođenja računa, podvlačenja crte. I doista, i čitanja su takva da govore o prosudbi „između ovce i ovce, između ovaca i jaraca“, zatim u evanđelju Sin Čovječji, dolazeći u slavi, razlučuje… Pitanje suda, pitanje prosudbe, pitanje konačnosti naših života, a i onda svrhovitosti naših života, sve je na neki način u ovoj nedjelji. I to je donekle razumljivo jer kraj za sobom povlači pitanje rezultata. Jesmo li uspjeli ili ne? Tako primjerice krajem godine mnoge udruge, kompanije, institucije, sportska udruženja i svi na neki način gledaju na proteklu godinu, pitaju se jesu li bili uspješni, jesu li podbacili, mogu li bolje, gdje i kako, koliko mogu bolje itd. Potom se rade planovi za sljedeću godinu.

Sud Božji

Međutim, što kad dođe kraj, što kad nam smrt pokuca na vrata? Tada ćemo se naći pred sudištem Božjim i današnje Matejevo evanđelje svojevrstan je sažetak Isusova naučavanja, ono kao da nam daje odgovor na pitanje: i što će biti na kraju? I kroz sva čitanja dva su imena, dva naziva kojima se Isus Krist, Sin Božji i naš Spasitelj imenuje: Kralj i Pastir.

Možda smo u liturgijskim slavljima, čitanjima, pjesmama pomalo naviknuti na usporedbu Boga s dobrim pastirom koji se brine za svoje stado, međutim, upravo nas ova poveznica Kralja i Pastira tjera da o tome još jednom promislimo. I zanimljiva je to situacija: Isusa su htjeli zakraljiti, ali im je on izmaknuo (Iv 6,15), kada ga je Pilat pitao je li kralj, Isus nije zanijekao, ali je rekao da kraljevstvo njegovo nije od ovoga svijeta. Kada Pilat svjetini kaže: „Evo kralja vašega!“ (Iv 19,14), tada svjetina viče: Ukloni! Raspni ga!. I konačno, taj naslov „kralj židovski“ stoji na natpisu na križu na kojem je Isus preminuo.

Naš Kralj je Dobri Pastir!

Život Isusov kao da je bila borba da pokaže da kraljevstvo o kojem on govori nije ono koje mi imamo u našim glavama kada o kraljevstvu razmišljamo. Sustav vrijednosti, način ophođenja, odnosi među članovima kraljevstva, sve je drugačije! I kada svojim učenicima želi približiti i dočarati kraljevstvo Božje, Isus koristi nerijetko upravo drugo ime koje je tako često u današnjim čitanjima, a to je: Pastir! Možemo onda s današnjim čitanjima uistinu radosno uskliknuti: Naš Kralj je Dobri Pastir! On se brine za nas. On želi da se mi brinemo jedni za druge kao pastiri za svoje stado.

nisam došao da budem služen, nego da služim

Biti pastirom znači živjeti sa stadom, čuvati ga, brinuti se, gledati gdje su opasnosti, tražiti izgubljene ovce, i konačno, pastir nije netko tko će tražiti neke časti, pohvale, isticanja, unaprjeđenja, dobar pastir koji voli svoj posao onaj je koji voli svoje stado. I dobro ovaca, dobro je samoga pastira. Isus kao da želi reći ono što je Petru i pokazao perući mu noge: „nisam došao da budem služen, nego da služim“.

I nama nikada nije jednostavno to shvatiti. Jer kraljevanje podrazumijeva našu podložnost, čast i moć kralja, dobar ugled, novac, isticanja, hvale, na neki način, kralj pozornost privlači na sebe. Pastir pozornost odmiče od sebe i prebacuje na one koje voli i kojima služi, a to je njegovo stado.

Kriterij ljubavi

I danas nam je rečeno ono najvažnije: istina je, svi ćemo biti suđeni i naša djela će se vidjeti, ali kriterij će biti kriterij ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Kriterij je to koji nije kompliciran i sakriven u knjigama, bibliotekama, učilištima. Isto tako taj kriterij nije niti malo skriven u smislu da nešto silno moramo u životu napraviti kako bismo ga otkrili. Taj kriterij je nešto što se pojavljuje svakom čovjeku u svakom danu (neovisno o tome je li vjernik ili nije), u svakoj situaciji, u svakom vremenu. Kriterij ljubavi je suradnja s Bogom u činjenju dobra.

bitno je samo raditi na Ljubavi

I ono što su bila blaženstva na gori, Isus sada konkretizira u ovoj slici u evanđelju. Blago siromasima duhom, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, progonjenima zbog pravednosti, drugim riječima, blago onima koji zbog dobra trpe, Isus će danas reći da je pomoć takvima bila od početka pomoć Njemu! Zapravo, u ovom kraljevstvu, bitno je samo raditi na Ljubavi, potpomagati Ljubav i vrlo važno, ne isticati sebe u takvom radu, ne nametati svoje ime, svoj status, svoje zasluge, biti sebičan. Jer sebičnost čini da se lanac ljubavi prekine, da se dotok dobra zaustavi i privatizira i da se onda, logično, potrebiti ili ne vidi ili se ne želi vidjeti.

veliko upozorenje svima nama da smo na životu određeni broj dana

Oštrina osude prokletih je takva jer oni odbijaju suradnju s Bogom, oni su jednostavno propuštali prigode biti lancima dobrote i Ljubavi. I čude se jer misle da to što nisu činili dobro nije bilo ništa zlo. A zapravo današnje evanđelje je veliko upozorenje svima nama da smo na životu određeni broj dana, da nam je povjereno veliko povjerenje od našega Boga i da nije bez razloga što smo rođeni u određenom gradu, obitelji, što radimo na određenom mjestu s određenim ljudima. Svi smo mi usmjereni jedni na druge i ako propustimo činiti dobro, da, događa se zlo.

prije straha od osude, potrebno je samo uroniti u nježnost Božjeg djelovanja:

U pozadini je zapravo duhovna bitka koja traje od početaka i koja će trajati do kraja vremena. Jesmo li jarci ili ovce, poznajemo li pastira s kojim surađujemo, pitanje je našega spasenja. Ali prije straha od osude, potrebno je samo uroniti u nježnost Božjeg djelovanja: Sina nam je dao. On je Kralj svega stvorenja, „u Njemu smo svi oživljeni, Kraljevstvo će predati Ocu kada pobijedi sve neprijatelje i pod noge ih stavi, a posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt“ i taj i takav veliki Kralj naš i Spasitelj je Dobri Pastir koji bdije nad svakom ovčicom svojom, pogotovo zalutalom, koji bježi od časti i vlasti zemaljskih i samo želi služiti i ljubiti svoje i konačno – život dati za prijatelje svoje („ima li veće ljubavi od te?“).

Toga Kralja mi Isusom Kristom, Sinom Božjim zovemo, u Njega vjerujemo i Njemu se klanjamo. Dao Bog da od Njega naučimo djelima pokazati milosrđe i ljubav u našem svakidašnjem okruženju s našim bližnjima, amen.

Za Book.hr napisao Karlo Marinković

Prva kolumna   –> Doživljavam li ja svakoga čovjeka kao svoga brata, jednaka sebi? 

Druga kolumna –> On je ‘svjetlo od svjetla’ i ako kasni čeka što više obraćenja

Treća kolumna –> Dobro odgovoriti na Božji dar znači i sebi i bližnjima koristiti i Boga proslaviti!