Intervju

RAZGOVOR ZA ČASOPIS „BOOK“

Prof. Sakoman: Isus je puno veći, puno jači i puno bliži nego što mislimo. Ne postoji bolji psiholog Matej Sakoman profesor je psihologije, stručnjak u području ljudskih resursa i voditelj tvrtke „Resisto“. Nakon prvoga „lockdowna“, za 126. broj našega mjesečnika „Book“, razgovarali smo s prof. Sakomanom o novoj bolesti, izazovima i poteškoćama s kojima se suočavamo, te kako se nositi s njima, ali i kako ostati psihički zdravi u novonastalim okolnostima. U nastavku donosimo dijelove iz intervjua; neka vam bude na blagoslov i ohrabrenje!

Prof. Sakoman: Isus je puno veći, puno jači i puno bliži nego što mislimo. Ne postoji bolji psiholog

Prof. Matej Sakoman/ foto: Studio Serviam (snimljeno na Eho konferenciji 2020.)


 

Book: Profesore Sakomanu, kako Vi gledate na proteklo vrijeme kada nam je puno toga na što smo bili naviknuli bilo uskraćeno? Koje su po Vama pozitivne posljedice ove situacije?

Prof. Matej: Na pitanje kako gledam na proteklo vrijeme padaju mi na um brojne uspomene i sjećanja. Meni se osobno život nije puno promijenio u praktičnom smislu dnevne rutine, osim u vremenu potresa ona dva tjedna. Naučio sam živjeti na jedan specifičan način i tako mi prolaze dani, mjeseci i sada već godine. Ono što je sada drugačije je nešto češće hrvanje s osjećajima neuspjeha, manjkom vizije s obzirom da mi je pogled prema naprijed trenutno obavijen zastorom, a ja volim vidjeti. Ne znam što će biti s mojim poslom – tvrtkom, niti što me čeka, no vjerujem da će moja tvrtka ustati s dubokim korijenjem, nadam se za ovog života. Nama poduzetnicima je posao poziv, naše tvrtke su nešto poput člana obitelji, tako da pomisao na nov početak (zatvaranje tvrtke i zaposlenje) ili na promjene, u mene unosi dosta bunta, žalosti i straha. I treba podosta gorčine progutati u razmatranju svake realnosti koja je moguća kako bi se to prihvatilo u miru.

Sada ću reći nešto kao psiholog. Osobe koje su ekstroverti teže se nose s ovakvim situacijama. Biti s ljudima puni ih. Također, oni koji su imali velike ciljeve i planove sigurno su morali više udahnuti od ljudi koji nekako žive svakodnevicu bez nekog očekivanja

Tako da je moj prvi odgovor osoban. Nisam razmišljao previše, već sam pokušavao preživjeti dan po dan tražeći rješenja koja imam i nadajući se da će doći nova – ona koja me za sada nadilaze. Čovjek sâm promijeni žarulju dok proljeće čeka. Recimo da čekam to proljeće i osobno se nadam da to nije nešto onostrano. Vjerujem da razočaranja u životu bivaju plod osobnih očekivanja, vlastite osjetljivosti nečije ličnosti i „srca“. U posljednjih deset godina prošao sam dosta razočaranja pa sve ovo što se događalo nisam uopće percipirao kao nešto puno drugačije od još jedne stavke, udarca i izazova koji moram preživjeti i doći do svjetla, bez gorčine u sebi. Osjetio sam žalost više puta; i ova mi je kriza, kao i mnogim poduzetnicima, nanijela jednu „ranu“ koju sam prihvatio i s kojom živim.

Sada ću reći nešto kao psiholog. Osobe koje su ekstroverti teže se nose s ovakvim situacijama. Biti s ljudima puni ih. Također, oni koji su imali velike ciljeve i planove sigurno su morali više udahnuti od ljudi koji nekako žive svakodnevicu bez nekog očekivanja. Osobe s anksioznim poremećajima boje se ne samo onoga što je realno već onoga što je moguće pa je njima pandemija + potres velik zalogaj jer je otkrila mogućnost nebrojnih katastrofa koje su izvan kontrole. Pozitivno je to što ove situacije čovjeka čine „normalnijim“ i možda nas nekako liječe – manje nam treba. Nekako nas je kriza povezala, ujedinila kao oko nečega za što čitav svijet ima empatiju i suosjećanje. Postajemo osjetljiviji za druge, barem u teoriji. U praksi to često padne u vodu pa ima svađa po trgovinama. Kako su rekli za jednog velikog čovjeka, da je volio čovječanstvo, no nije volio čovjeka pored sebe. Mislim da nas ova situacija oplemenjuje. Ljudi su primorani promišljati, izlaziti iz sebe, adaptirati se, osloboditi se i, na koncu, izdržati. Živjeti nekako skromnije. Izazov će biti 200 000 osoba bez posla. U početku bi mi srce počelo titrati od straha na tu pomisao, no sada sam ok.

Svake sekunde, minute ili sata imaš izbor. Opredjeljenje. Što ćeš učiniti? Na kraju se sve svodi na to pitanje

Book: S obzirom da ste psiholog, traže li od Vas pomoć, savjet kako funkcionirati u novonastalim okolnostima? Što im najčešće savjetujete?

Prof. Matej: Ključno je pitanje – što ćeš učiniti? Svake sekunde, minute ili sata imaš izbor. Opredjeljenje. Što ćeš učiniti? Na kraju se sve svodi na to pitanje. Ok, što činiš svakog sata, dana pa i minute? Pridonosiš li svojim mislima i djelima okolini oko sebe? Imaš li uopće uvida u to što bi sve mogao raditi u vrijeme krize? Možeš li biti onaj koji tješi svoje bližnje? Možeš li biti onaj koji traži rješenja i društveno djeluje? Možeš li biti onaj koji promišlja o životu i pokušava naučiti nešto o sebi iz novonastale situacije? Sigurno možeš nešto korisno pročitati i naučiti. Sigurno možeš nešto mudro napisati. Sigurno možeš rasti u duhovnosti i mudrosti. Kako ću proći kroz ovo? Hoću li proći kroz ovo uzdignute glave, prihvaćajući svaki sat, dan i tjedan čuvajući fokus i znajući da, usprkos kiši, tami, hladnoći i snijegu, na koncu ipak dolazi proljeće? Treba ga dočekati. Treba izdržati. Treba stvarati i biti kreator. Suprotno je od toga očajavanje, optuživanje i destrukcija. Prođi kroz ovo uzdignute glave, koliko možeš. Uvijek možeš učiniti neko dobro, koliko god maleno bilo, umjesto da gledaš u negativu. Svakoga prvo pustim da mi ispriča svoju priču, tegobe i emocije. Zatim postavljam pitanja za koja se nadam da reprogramiraju naočale kroz koje ljudi gledaju svijet. Onda ponešto protumačim uz domaću zadaću ukoliko je tko voljan. Bitno je da ljudi pronađu ili otkriju novu ulogu u vrijeme krize. Kada osvijeste da u biti troše puno energije na žaljenje umjesto da usmjere energiju na neki cilj, tada su na dobrom putu. Treba otkriti gdje se mogu dati drugima i izaći iz sebe. Nešto što je vrijedno živjeti i što me raduje. Oni koji ne pronalaze svoju ulogu u krizi ulaze u kompulzivna i neurotična ponašanja. Oni koji su otkrili svoju ulogu, koji imaju svoje ciljeve raduju se svakom jutru kada će ustati i dati sve od sebe. Pitanja za svakog su: Koja je vaša uloga u ovome? Koje su tri dobre stvari koje možete napraviti u narednih sat vremena? Što vas veseli u životu, što biste željeli raditi kada kriza prođe? U čemu ste dobri? Koji je prvi korak? Što možete ostvariti do kraja tjedna? Što dobro možete učiniti za sebe i druge? Koju knjigu možete pročitati? Koji dio života možete ili želite popraviti? Također, tu je i molitva ili neki drugi alati za one koji nisu kršćani, poput jutarnjeg zahvaljivanja.

Tko zna ono „zašto živi?“ ne trati vrijeme. Tko je izgubio ono zašto živi treba naći nove ciljeve i opet za to živjeti i što manje tratiti vrijeme na svaštarenje bez cilja i svrhe

Book: Nije lako ostati pozitivan kada nam stalno pristižu podaci o brojevima oboljelih, kada internetom kruže različite „teorije zavjere“, kada moramo poštovati socijalnu distancu i ostala pravila… Kako se možemo sačuvati od negativnosti i unatoč svemu tome ostati psihički zdravi?

Prof. Matej: Mnogi ljudi koje poznam uopće ne čitaju vijesti ili to čine jednom u danu. Osobno, jednom u danu pogledam portale kako bih odredio okvire sigurnosti i informirao se. Sve drugo vrijeme posvećen sam svojim dužnostima i ciljevima. Kad bi dan trajao 30 sati, bio bi mi prekratak. Virus nije niti će ikad biti smisao ičijeg života. Osobno mi je poremetio neke planove, no nakon razočaranja učinio me fleksibilnijim i idemo dalje. Tko zna ono „zašto živi?“ ne trati vrijeme. Tko je izgubio ono zašto živi treba naći nove ciljeve i opet za to živjeti i što manje tratiti vrijeme na svaštarenje bez cilja i svrhe, osobito po internetu i portalima, bilo onim sekularnim ili vjerskim. Kako je rekao Stjepan Radić: „Ne srljajte kao guske u maglu“. To možemo primijeniti u novom kontekstu besciljnog googlanja. Preporuka – jutarnja i večernja rutina. To je temeljni okvir u kome možemo pronaći snagu i koja nam pomaže da radimo na svojim ciljevima za dobrobit čovječanstva.

Pa i naš Bog uostalom ima za svakoga poseban plan, neopisiv i savršen. Budimo spremni na Poduzetnički duh i pustolovinu dobrote i iznenađenja

Book: Trebamo li kao vjernici imati drugačiji stav prema onome što se je dogodilo i posljedicama koje će se zasigurno osjećati određeno vrijeme?

Prof. Matej: Osobno mislim da će posljedice ovoga biti neshvatljivo velike, iako mogu biti u krivu. Srce svijeta kakav je sada duboko je zarezano. Srce Amerikanaca bilo je zarezano kada su pali Twinsi; ovo je rez u sve strukture čitavog planeta. Trebamo imati stav da mi znamo što nam je činiti, a to znači uvijek činiti dobro i ispuniti dan. Ustati, hodati, živjeti i činiti što možemo, baš kao uvijek. Vidim ovo kao priliku za poduzetništvo u smislu da svatko može biti poduzetan. Pa i naš Bog uostalom ima za svakoga poseban plan, neopisiv i savršen. Budimo spremni na Poduzetnički duh i pustolovinu dobrote i iznenađenja. Vidite, mijenjaju se okviri i ambalaže života, no stav je isti jer je naš JC (eng. Jesus Christ – Isus Krist, nap. ur.) uvijek isti. On ustaje i ide naprijed i čini što može znajući da će na kraju sve biti dobro. Apsolutno dobro. Naš stav treba biti da je ovo jedan veliki povijesni događaj, jedan epohalan događaj koji smo kao generacija imali priliku i čast proživjeti dostojanstveno i kroz koji smo stekli iskustvo. Mnoge Uskrse u životu nećete moći razlikovati jedan od drugih, dok će se ovog svatko sjećati dok je živ.

Isus je puno veći, puno jači i puno bliži nego što mislimo. On je najdivnije, najšarmantnije i najgenijalnije biće koje se bavi sa svakim od nas kao da smo jedino što postoji u kozmosu, i ne postoji bolji psiholog. Pitajte svakako i njega: „Što ja trebam naučiti iz ovoga?“

Book: Ako bismo tako gledali situaciju, ovu bismo krizu mogli shvatiti kao svojevrsni „poziv na buđenje“…

Prof. Matej: Taj poziv je valjda uvijek tu, svakoga dana, no možda se sada jasnije čuje. Idealna je prilika osjetiti poziv onda kada postoji velika potreba koja se vidi, puno lakše nego onda kada se ne vidi. Sigurno će nakon ovog izaći jako puno knjiga, inicijativa, novih karijera, heroja i sl. (…)

Sviđalo nam se to ili ne, ovo je idealna prilika da popravimo svoj odnos s bližnjima i sa samim Bogom. Da se dobro, ako treba, i posvađamo, ali onda i ozdravimo. Isus je puno veći, puno jači i puno bliži nego što mislimo. On je najdivnije, najšarmantnije i najgenijalnije biće koje se bavi sa svakim od nas kao da smo jedino što postoji u kozmosu, i ne postoji bolji psiholog. Pitajte svakako i njega: „Što ja trebam naučiti iz ovoga?“

Razgovarala: Gabriela Jurković

Cijeli intervju objavljen je u 126. broju mjesečnika „Book“. Svoj primjerak „Booka“ možete nabaviti na kioscima Tiska, ili se pretplatiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh