Foto: Shutterstock

“Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite…” (Mt 6, 7-9).

A „ovako” je često molio i omiljeni svetac kojeg se danas spominjemo; siromašak iz Asiza, sv. Franjo. Donosimo vam njegovo predivno razmatranje (izvorno objavljeno na portalu Crodex.net) molitve koju nas je Isus naučio moliti:

‘O presveti Oče naš, stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.

Koji jesi na nebesima: u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju kako si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do blaženstva; ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema dobra.

Sveti se ime tvoje: neka bude u nama jasna spoznaja o tebi, kolika je širina tvojih dobročinstava, duljina tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina tvojih sudova (usp. Ef 3, 18).

Dođi kraljevstvo tvoje: da ti, po milosti, u nama kraljuješ i učiniš da dođemo u tvoje kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje tebe, savršena ljubav prema tebi, blaženo zajedništvo s tobom i vječno uživanje tebe.

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da te ljubimo svim srcem (usp. Lk 10, 27) misleći uvijek na tebe; svom dušom, čeznući uvijek za tobom; svim umom, upravljajući prema tebi sve svoje nakane tražeći u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo; ljubeći bližnjega kao sami sebe, privlačeći koliko možemo druge k tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao svojemu dobru i suosjećajući s drugima u nevolji, da ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni (2 Kor 6, 3).

Kruh naš svagdanji, ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na poštivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.

I otpusti nama duge naše: po svom neizrecivom milosrđu, po kreposti muke Sina tvoga, po zaslugama preblažene Djevice i svih odabranih tvojih.

Kako i mi otpuštamo dužnicima našim: što još posve ne otpustismo, ti, Gospodine, učini da otpustimo, da radi tebe istinski ljubimo neprijatelje i za njih kod tebe pobožno zagovaramo, nikom zlo za zlo ne uzvraćajući (usp. Sol 5, 15) i nastojeći u tebi svima biti od koristi.

I ne uvedi nas u napast: skrivenu ili očitu, iznenadnu ili nepogodnu.

Nego izbavi nas od zla: prošloga, sadašnjega i budućega.’

Za Book.hr priredio L. M.