Foto: Shutterstock

Jednog dana Franco primjećuje da se na sakoima koje nosi na posao i koje ostavlja na vješalici u uredu pojavljuju rašiveni šavovi, neki očiti, a na nekim dijelovima mala spaljena mjesta. No tome ne pridaje veliku pažnju. Kad se fenomen sve ustrajnije ponavlja na odjeći koju nosi u ured, Franco si počinje postavljati pitanja, no nikom to ne spominje, čak ni supruzi koja ignorira ono što se događa sa suprugom.

Franco je inženjer kojeg cijene brojni kolege, oženjen, otac troje djece, radi u građevinskoj tvrtki u svom gradu i osoba je koja nikad ne kaže nešto neprimjereno. Iako je ljubazna i uvijek nasmijana osoba, koja ne bi ni mrava zgazila, žrtva je zavisti nekih kolega jer ga zbog njegovih vrlina i njegovih sposobnosti, generalni direktor tvrtke uvijek drži kao kap vode na dlanu. Franco s vremenom počinje imati probleme u obitelji, iznenada, bez očiglednih stvarnih razloga. Počinju prepirke sa suprugom, koje su sve življe i nakon toga Franco se počinje udaljavati od župe u blizini svog doma, zbog čega se i njegov župnik zabrinuo jer ga nedjeljom više ne viđa na misi.

Čudnim okolnostima nije pridavao pažnju

Jednog dana Franco primjećuje da se na sakoima koje nosi na posao i koje ostavlja na vješalici u uredu pojavljuju rašiveni šavovi, neki očiti, a na nekim dijelovima mala spaljena mjesta. No tome ne pridaje veliku pažnju. Kad se fenomen sve ustrajnije ponavlja na odjeći koju nosi u ured, Franco si počinje postavljati pitanja, no nikom to ne spominje, čak ni supruzi koja ignorira ono što se događa sa suprugom. Ubrzo nakon toga kod Franca se počinju javljati više ili manje nasilne manifestacije kod kuće, plašeći djecu koja od tog trenutka s majkom odlaze živjeti kod bake i djeda. Franco ostaje sâm i više puta pokušava počiniti samoubojstvo, na tijelu mu se počinju pojavljivati posjekotine i modrice.

Supruga Anna, koja još uvijek voli Franca, dolazi jednog dana kući sa župnikom kako bi pokušala razgovarati s njim i nagovoriti ga da posjeti liječnika. Nakon duge rasprave svećenik ga moli da razmisli o posjetu mom samostanu. I jednog mi ga dana dovodi na konzultacije. Nakon kratkog uvodnog razgovora odmah shvaćam da je riječ o opsjednuću kad se, nakon što započinjem tiho moliti Očenaš, Franco pretvara u zvijer i padajući u trans, zapovijeda mi da prestanem, prijeteći mi smrću. Demon se iznenada očitovao, uznemiren tom molitvom. Đavao počinje govoriti na meni nepoznatu jeziku, odbija mi reći ime i koliko ih je tamo unutra. I nastavit će odbijati isto i tijekom narednih tjedana.

Tijelo prepuno modrica i demonskih potpisa

Jednog dana Franco dolazi u samostan i kaže mi da tijekom noći nije uopće spavao zbog jakih probadajućih bolova u leđima, na rukama i na trbuhu. Molim ga da skine košulju i vidim da mu je tijelo puno modrica, na ruci, kao i na trbuhu, vidljivi su natpis 666, urezan poput ogrebotine, obrnuti križevi, natpis SOTONA i natpis NEMA. Tek sam s vremenom shvatio da NEMA nije ništa drugo nego AMEN napisan unatrag. Franco pada u trans čim započnem obred egzorcizma i demon me odmah počinje provocirati: „Ja sam umjetnik, sviđaju ti se moji radovi?“ misleći na natpise i križeve urezane na tom čovjeku.

Odgovaram moleći i zapovijedajući mu da mi kaže svoje ime. Nastavlja mi se rugati i tijekom litanija svih svetih, na svaki zaziv odgovara pjesmicom, govoreći mi: „Mrtav je! Mrtav je! Mrtav je!“

Blagoslovljena voda čini da đavao počinje vrištati i zapovijedati mi da stanem, neprestano mi govoreći: „Peče! Ovo sranje peče! Prestani, makni to, neću ti ga prepustiti.“ I zahvaljujući toj vodi, Francove rane iznenada nestaju na kraju obreda. Franco pronalazi privremeni mir.

Nakon nekog vremena počinje lajati poput psa i čak me pokušava ugristi za list na nozi…

Tjedan dana kasnije opet smo na početku. Franco ima natečeno lice kao da je izudaran šakama, ogrebotina i natpisa je više nego prije, dodane su druge riječi napisane na latinskom i grčkom jeziku, neka imena demona. Za vrijeme molitve čovjek u transu počinje režati, oči mu postaju crvene, krvave, lice izduljeno. Nakon nekog vremena počinje lajati poput psa i čak me pokušava ugristi za list na nozi. Uspijevam ga natjerati da se povuče zahvaljujući desetici krunice uz prijetnje: „Odvest ću te sa sobom u pakao, svi znamo da si slab, već godinama pokušavaš osloboditi Katiju i Domenica i ne uspijevaš, jer ja sam najjači.“

Zagovor svetice tjera Đavla

Katia i Domenico, imena su naravno izmišljena, dvije su osobe koje egzorciziram barem tri godine i bilo je nemoguće da Franco zna za te dvije priče, također stoga što zbog poštovanja privatnosti svaki slučaj ostaje samo u mom srcu i srcima članova njihove obitelji. Priznajem da sam ostao pomalo iznenađen tom eksternalizacijom, ali me zasigurno nije uplašio: stoga prelazim s invokativnog na imperativni egzorcizam, naređujući Sotoni da izađe u ime Isusa Krista.

Đavao se opire, no bježi nakon što zazivam zagovor svete Gemme Galgani. I Franco trenutno biva oslobođen.

Mjesec dana kasnije Franco mi priopćava da je u kući, pokraj ormara u kojem mu stoje sakoi, vidio smrdljivo truplo crne mačke. Dok je otišao u kuhinju uzeti vrećicu i rukavice kako bi uklonio mrtvu životinju, truplo je nestalo. Moglo je proći najviše dvije minute. Franco je bio sâm kod kuće i ovo je očito bilo djelovanje zloga koji je učinio da vidi stvari koje nisu postojale. U tom istom periodu Franco je počeo primati noćne telefonske pozive s prijetnjama smrću. Isto se događa i meni: telefonski pozivi u kojima čujem samo tjeskobno dahtanje, bez riječi. U bilo koje doba noći. Pokušavam usporediti događaje s Francom i kaže mi da i on prima telefonske pozive u, više manje, isto vrijeme.

Nakon nekoliko dana Franco dolazi k meni, započinjem obred, a demon me ponovno pokušava impresionirati: „Bojiš li se mojih telefonskih poziva? Imam dah poput tvoga, poput nekog tko se trudi učiniti nešto što nikad neće moći postići…“

Žestoko mu odgovaram: „Ja sam s Isusom i pobijedit ćemo zlo, uvijek je tako bilo i ti si uvijek gubio kao jadni đavao, pomiri se s tim i oslobodi Franca.“

Konačno oslobođenje nakon tri godine

Konačno se oslobođenje dogodilo nakon otprilike tri godine, 11. travnja 2018. godine, upravo na dan kad Crkva slavi blagdan svete Gemme. Taj je egzorcizam bio dramatičan, dobio sam dvije pljuske po licu i udarac u trbuh, no đavao je pobjegao kad sam na Francovo čelo stavio sliku svetice koju sam pripremio za tu prigodu. Pobjesnio je, počeo je zavijati poput vuka i nakon što mi je rekao „Platit ćeš mi, kopile jedno“, otišao je i više se nikad nije vratio u život inženjera koji je ponovno pronašao spokoj i svoju obitelj. Bila je to teška kušnja koju je Franco nadišao zahvaljujući, prije svega, molitvama njegovih najmilijih svetoj Gemmi Galgani.

Nekoliko mjeseci kasnije shvatili smo uzrok opsjednuća. Ta spaljena mjesta i rašivene šavove na Francovim kaputima napravila je jedna njegova kolegica, zavidna na njegovu radu, i bili su dio zlokobnog obreda koji je žena uz pomoć vrača izvela na štetu inženjera. Franco je bio žrtva posvećenja Sotoni i završio je na nišanu zloga koji ga je želio dovesti do očaja i smrti. Žena je sasvim slučajno otkrivena, udaljena je iz tvrtke, a Franco je ponovno pronašao životnu radost.

Iz knjige „Moje ime je Sotona“ autorâ Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.