Foto: Shutterstock
14. travnja 1912. godine potonuo je „Titanic“, i toga je dana poginulo 1526 osoba. Iako je taj tragični događaj poznat gotovo svima, manje je poznata priča o svećeniku koji je žrtvovao vlastiti život kako bi druge pripremio za susret s Bogom.
Nakon što je „Titanic“ udario u santu leda, o. Thomas Byles je, prema izjavama svjedoka, istoga trenutka krenuo pomagati ženama i djeci da uđu u čamce za spašavanje, nakon čega je dijelio sakramente, ispovijedao, blagoslivljao, te je predvodio molitvu svete krunice. Agnes McCoy, jedna od preživjelih, kaže da je u vremenu kada je brod tonuo, o. Byles stajao na palubi dok su katolici, Židovi i protestanti klečali do njegovih nogu.
Prema riječima prijatelja fra Patrica McKenna, „on je dva puta odbio ponuđeno mu mjesto u čamcu, rekavši da mora ostati na brodu sve dok na njemu ima ljudi kojima treba služiti“. Tako je i bilo. Važnije mu je bilo spasenje drugih.
Otac Thomas na brodu je ostao do kraja, dok su se ljudi svih vjera okupljali oko njegovih nogu. Tada nije bilo važno tko je protestant, tko Židov, a tko katolik. Bilo je važno dobiti oprost u smrtnom trenutku! Zbog svog herojskog čina mnogi su predlagali kanonizaciju ovoga svećenika, a njegovu snagu i poniznost te predanost ljudima u potrebi, svojevremeno je pohvalio i papa Pio X.
Izvor: Dnevno.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
