Foto: Pixabay
Bez obzira na našu dob, prošlost i trenutnu situaciju Bog dolazi i sve okreće na dobro
Moje ime je Helena. Imam 13 godina. Htjela bih posvjedočiti što je Isus učinio za mene.
Prije obraćenja nisam uopće vjerovala u Boga, i mislila sam da su ljudi koji u njega vjeruju neki čudaci. U crkvu sam išla zato što sam morala, a kada bih došla na misu, samo bih se dosađivala ili se zabavljala s prijateljima.
Kako je vrijeme odmicalo, sve sam više i više počela psovati i huliti na Boga i kriviti ga za sve loše stvari koje su mi se događale. Što si više psovao, to si u društvu bio prihvaćeniji, a ako nisi psovao, svi su te gledali kao nekog čudaka.
“
Prije obraćenja nisam uopće vjerovala u Boga, i mislila sam da su ljudi koji u njega vjeruju neki čudaci!
„
Jedne večeri moja je mama slušala propovijed velečasnog Zlatka Sudca. Pridružila sam joj se jer mi se činilo zanimljivo. Taj svećenik je sve govorio tako jasno i bilo mi ga je zanimljivo slušati. Vidjela sam da su svi ljudi koji vjeruju u Boga nekako smireniji, ispunjeniji, i tada sam odlučila da želim promijeniti svoj život. Tako sam čula da Kristofori održavaju karizmatske susrete u Dugom Selu i samoj sam sebi rekla da moram ići tamo.
Za vrijeme slavljenja i predavanja sve je bilo super. Kada je počela molitva ozdravljenja, počela sam plakati i nisam se mogla smiriti…
Rekla sam Isusu da želim da on upravlja mojim životom.
Dok sam stajala u redu za polaganje ruku, na pameti mi je bila samo jedna želja: „Želim prestati psovati”. Tako je i bilo…
Kada sam izašla iz dvorane, bilo mi je lakše i bila sam smirena. Nakon tog susreta više uopće nisam imala želju ili potrebu psovati!
Hvala i slava našem Gospodinu Isusu Kristu!!!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
