Osobni razvoj

POTREBA DUHOVNOG ČIŠĆENJA // Augustyn Pelanowski: Strah od ljubavi truje našu dušu „Što je za čovjeka otrovnije od straha od ljubavi? Strah od ljubavi Božje i od ljubavi drugog čovjeka dovodi do trovanja duše i postaje teret koji gnječi. U cijelom mom životu ništa me nije tako strašilo i trovalo kao odluka da nekoga uzljubim, pobjeđujući strah, prevladavajući nepovjerenje ili sudove…“

Augustyn Pelanowski: Strah od ljubavi truje našu dušu

Duhovno očišćenje, pak, oslobođenje od „trovanja” demonskim utjecajima, omogućava čovjeku sudjelovanje u slavi samoga Boga. Ovdje se sada tri značenja: jetra, težina i slava zadivljujuće identificiraju. Čišćenje duha je proces – premda najteži to je ipak proces koji najviše donosi slavu. Ako to prevedemo na jezik duha, tada to izgleda ovako: jetra je simbol onoga što nam je najteže i što truje našu nutrinu, uzrokujući gubitak životne energije, nevoljkost prema životu.


Kada je teško ljubiti?

Što je za čovjeka otrovnije od straha od ljubavi? Strah od ljubavi Božje i od ljubavi drugog čovjeka dovodi do trovanja duše i postaje teret koji gnječi. U cijelom mom životu ništa me nije tako strašilo i trovalo kao odluka da nekoga uzljubim, pobjeđujući strah, prevladavajući nepovjerenje ili sudove. Jednako teško bilo mi je ljubiti kada sam se osjećao ugrožen nečijom ili pak vlastitom požudom. Teško je ljubiti kada nekoga unaprijed osudiš, oklevećeš, osumnjičiš, optužiš… Jednako je teško ljubiti kada osjećamo požudu, kada nam osjetilna percepcija ne omogućava da u nekome vidimo čovjeka.

Tobija odustaje od sudova o Sari zbog Rafaelovih riječi – i već je to sigurno bio početak njezina oslobođenja, jer ništa ne pomaže čovjeku osloboditi se društvene stigmatizacije kao nečija vjera u njega, puna odlučne ljubavi. Utjecaj anđela Rafaela može se blago prepoznati – on donosi mir i mijenja percepciju s osuđujuće na naprosto pohvalnu. Ozdravljenje koje Rafael nosi sa sobom za Saru dolazi joj preko drugog čovjeka, ne prenosi joj se neposredno. Milost s kojom Rafael dolazi potpuno je poricanje onoga čime je Saru sputao Asmodej: očaj, osuda, izolacija, prijezir i priželjkivanje smrti. Kada nekoga osudiš, oklevećeš, teško ga je uzljubiti. Drevni skeptici, između ostalih Piron iz Elide, u kovačnici su svojih umova iskovali pojam epoché, odnosno „suzdržavaj se od suda metafizičkog te od onog koji sudi način na koji postoji svijet ”.

„Ako u svojem životu za nečime jako žalim, to je prije svega to što sam olako sudio druge…“

U odnosu prema svemiru ništa se ne može do kraja definirati. U razvoju znanosti stalno se mijenjaju tvrdnje, istine, definicije. Immanuel Kant je tvrdio da stvari sâme po sebi ne možemo proniknuti. Godine 1927. Werner Heisenberg je u znanost uveo načelo neodređenosti, prema kojemu ne možemo istovremeno posve točno odrediti položaj i brzinu neke čestice. Ako čak i znanost uči ljude da budu oprezni prilikom iznošenja znanstvenih sudova, tada bismo što oprezniji trebali biti i u osuđivanju drugih ljudi. Tada bismo trebali biti što suzdržaniji u donošenju neopozivih sudova o nekome: dajmo drugima priliku, jer se može dogoditi da se ono što smo smatrali očitim zlom, neočekivano promijeni… u dobro! Ako u svojem životu za nečime jako žalim, to je prije svega to što sam olako sudio druge.

Sara je doista bila opsjednuta, ali zahvaljujući tome što Tobija nije gledao u to, nego u svoju ljubav prema njoj, pobjeđujući svoj strah, dogodilo se nešto nevjerojatno: došlo je do očišćenja i oslobođenja od demonskih okova! Prilično često utvrđujemo jedni druge u lošim stavovima jer se na njih usredotočujemo. Na primjer kad za nekoga govorimo kako je sposoban jedino za uništavanje odnosa, ne dajemo mu nikakvu priliku da stvori makar jedan; kada nekoga osuđujemo kao onog kojem ništa ne uspijeva, onemogućujemo mu i najmanji uspjeh. (…) Ne vjerovati u nekoga znači živjeti u sudovima!

„Kad netko zahtijeva seksualni čin od druge osobe, on dokazuje nedostatak ljubavi…“

Druga prepreka ljubavi jest požuda. Tobija i Sara jasno izjavljuju kako njihova veza ne proizlazi iz požude, nego iz čiste ljubavi, a zajednički život ne započinju skidanjem odjeće, nego molitvom. Ponekad možemo čuti kako neki mladić zahtijeva od svoje zaručnice „dokaz” ljubavi u obliku seksualnog iskorištavanja. No upravo je to dokaz nedostatka ljubavi – kad netko zahtijeva seksualni čin od druge osobe, on dokazuje nedostatak ljubavi i on tu osobu zapravo ne voli, nego se, iskorištavajući je, samo želi egoistično nasititi. Time odustaje od ljubavi i usredotočuje se samo na požudu, pretvarajući drugu osobu, čovjeka, u stvar za iskorištavanje. Kada ne želiš požudno i kada ne osuđuješ, tada ljubav postaje lagana.

Ulomak iz knjige „Dom u Bogu” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Dom u Bogu”

Bedaci, životno nesposobni, naivni, nespretnjakovići sudbine, to je naša istinita verzija. Oni što obično misle da nisu sposobni ni za što – sposobni su za Nebo, jer ako na zemlji ne odgovaraju ničemu, očito nisu „s te zemlje”. Nadaju mu se oni koji se u životu ne nadaju više ničemu! Kako je to pravedno da se Bog sjeća onih koje su drugi zaboravili. (…)

 

put do istine knjiga

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh